Samohrana majka - svjesni odabir

[s3ja]

Bok drage!
Hm...kako započeti i objasniti...
Imam 29 godina, zaposlena sam, već dvije godine bez partnera. Prije tri i pol mjeseca ostala sam trudna (točnije u 15. sam tjednu s muškarcem koji je dobar, kojem je stalo do mene, sretan je zbog bebe, no ja ne osjećam za njega dovoljno i ne mogu se odlučiti i vezati za njega...
Svjesno sam odlučila - živjeti ću sama s djetetom, s time da, naravno, ocu neću ništa uskraćivati.
Što vi mislite o tome?
Ima li tko u sličnoj situaciji?
Naime, uglavnom se susrećem s osudama okoline - da je moja odluka sebična, zašto kad nema nikakvih prepreka da budem s njim, da nisam svjesna što me čeka i da ću samo otežati sebi i djetetu...
Zbunjena sam.
Jako sam sretna zbog djeteta, polako postajem svjesna da moj dosadašnji "ležeran" život završava i da ću se morati suočiti s velikom odgovornošću..Malo me strah...Nisam više toliko sigurna u svoju odluku...
Hoće li sve ispasti dobro...Puno pitanja i nedoumica...

[Arwen]

mislim da ti nitko nemože reći šta da radiš
možda bi se vjenčali i živjeli dugo i sretno
a možda bi se i rastali jako brzo,tko zna
ako ti misliš odnosno znaš da to nije to zašto forsirati
super je što će i tata učestovati u životu djeteta a ta da li čete se
vas dvoje ženiti,živjeti zajedno ili to samo vi možete odlučiti
neznam šta bi rekla ni poznatima a kamoli ovako
u savkom slučaju sretno

[Bomballurina]

Baš kao što Arwen kaže, nitko ne zna šta nosi sutra. Donijela si odluku i stoj iza nje. Dilema će uvijek biti, bilo bi ih i da si odlučila drugačije. Biti će i teških i prekrasnih trenutaka, to je život. I ništa nije nemoguće, samo ako imaš vjere u uspjeh.

[s3ja]

Hvala na odgovorima, na podršci...
Iako je sad malo na kušnji, u nesigurnosti, imam vjere.
U sebe, u Boga...ma bit će to sve dobro.
Iskreno vam hvala, cure!
pusa

[lucky day]

po meni nema dileme ako ti ne osjecas za tatu dovoljno da bi zivjela s njim... zasto bi te neko na to natjeravao?
bitno je jedino da on punopravno sudjeluje u roditeljstvu...
bebici ali i tebi ce njegova pomoc i ljubav biti potrebni...
bolje pravi prijatelji nego lazni muz i zena...

[Zdenka2]

Znaš kaj, idealno je da dijete ima potpunu obitelj, mamu i tatu koji se vole i brinu zajednički o njemu, ali ima malo idealnih situacija u stvarnom životu.

Znam puno žena koje su iz različitih razloga bez partnera - neke od njih čekaju idealne situacije, u međuvremenu im otkuca biološki sat i ostanu bez djece, a to je strašno za ženu koja u sebi ima majčinski poriv.

Jedna moja znanica je imala dugotrajnu vezu koja zapravo nije imala budućnosti. Zatrudnila je, po mom mišljenju svojim svjesnim odabirom i nakon toga se veza prekinula. Rodila je krasnu djevojčicu koja sad već ide u školu. Ja vidim da joj je jako teško, mnogo teže je dijete podizati sam nego s tatom djeteta. Njezina karijera je stagnirala - na poslu je zadovoljavala, ali se morala odreći mnogo svojih ambicija. Ali, mislim da bi bila mnogo nesretnija i praznija bez svoje kćeri.

[sorciere]

ne vidjeh niti jednu samohranu majku da odgovara!?

ja nisam sigurna da si ti u potpunosti svjesna svog izbora. drage moje udane cure - s vaše pozicije je pogled drukčiji. s moje - jako zabrinut. biti samohrana majka svojim odabirom - avantura je koju si malo tko može priuštiti, i koja jaaaaaako puno "košta".

ja bih ti preporučila, ukoliko imaš mogućnosti samostalno živjeti s tim čovjekom - da još jednom, pa još jednom, pa još puno puta - preispitaš svoje osjećaje prema njemu (što ne znači da se morate vjenčati).

ja sam zadnja od svih koja bi te mogla osuđivati, ali sam prva koja ti kaže da je to stravično teška odluka. ja sam ju donijela, ali zbog drugih okolnosti (na koje nisam mogla utjecati).

[tweety]

ne vidjeh niti jednu samohranu majku da odgovara!?

ja sam čekala da se ti javiš.

[Prah]

ja bih u potpunosti podrzala tvoju odluku.
Moja situacija je bila gotovo ista kao i tvoja, ali mene je pritisak njegovih i mojih odveo do braka. Nisam u tom trenutku bila dovoljno jaka i obranila se.

Brak je sklopnjen u lipnju 2003. - u lipnju 2006 očekujem rastavu braka.

Zar mi je to trebalo ? No, danas, sam svjesna da nisam smjela dopustiti okolini da izvrsi taj pritisak na mene. Jel sam zadnje godine provela u takvom stresu, mrznji, ljutnji, patnji.

Dijete i ja zivimo sami od rujna 2005 i odlicno to nosimo. Tata je i u braku bio jako malo (citaj nimalo) s nama, osim sto nam je zagorcavao zivot svojim nastojanjima da nas kontrolira i sudjeluje u odgoju "njegova" dijeteta (to se svodilo da sam ga morala konzulirati ako hocu otici sama s dijetetom u park). Grozno !

Danas kad i ima priliku biti sa sinom, on jednostavno nije sposoban za to.
Naravno da malo dijete trazi veliku pazunji, igru, ritam hranjenja, spavanja itd... on to nije u mogucnosti podnjeti.

Stoga, moj osobni zakljucak bi bio - prihvati svoju odluku, stoji iza nje.
BRAK je nesto sto se moze zakljuciti u 45 dana, ako to ikad pozelis.

Ali treba nekoliko godina da izadjes iz njega

[s3ja]

Good point, sorciere! Iako, sve ovo što su udane cure navele, točno je.
A baš me zanimalo, da li je netko bio u sličnoj situaciji, i zato, Prah, hvala ti što si se javila i podijelila svoje iskustvo!
Da probam zaključiti...JAko je bitno što osjećam i ne forsirati nešto da se ne bih unesrećila (a tako vjerojatno i dijete), ko što se dogodilo Prah..
A opet, sa druge strane, kao što mi sociere savjetuje, dobro razmislit, jer neće mi biti lako...a ni sama još ne znam što samohrano roditeljstvo nosi, kako će mi biti...
Možda da sad, kad sam trudna ne donosim nikakve odluke, ipak sam neuračunljiva zbog hormona , nego kad se bebica rodi, bit ću pametnija, neke će mi stvari biti jasnije...

[Prah]

borba samohranih majka sigurno nije lagana, no biti u braku, a da partner tj. suprug ne pridonosi niti 1 % svog truda i brige oko dijeteta - uzasno je tesko, frustrirajuce.

slusam neke svoje poznanice koje su u braku, ali i dalje nose 99 % odgovornosti, brige, vremena oko tog dijeteta - SAME.

Ja trenutno zivim kod svojih roditelja (jel mi je to bilo najbrze rjesenje, dok ne dignem kredu za stan i odlucim si kupiti nekoliko kvadrata). Oni mi neupitno mnogo pomazu. Sama (potpuno) sam bila 7 mjeseci. Islo nam je dobro. Islo bi nam i sad dobro, ali morali smo napustiti stan.

Najidealnija situacija je kad zena i muskarac odluce imati dijete, odluce se zajedno brinuti za dijete. Pogotovo kad muskarci shvate da odgoj, tj. briga oko dijeteta nije samo zenina stvar.

Da je odgovornost - OBOSTRANA 8)

dok se ta svijest ne postigne...

[lucky day]

pa jos ako ga ne volis ili u to nisi sigurna...
ne znam... nama je, evo, tesko a zaljubljeni smo k'o sismisi...

no, da je i super a da ga ne volim... ne bi islo...
hm, mislim,treba imati zeludac za dijeliti postelju s nekim koga ne volis,ne?

[jassi]

eto i mene. ja sam samohrana majka ne svojim izborom.kad sam bila mladja-sada u 37-oj godini, rekla sam sebi da cu biti sama i s djetetom. pa onda sam srela covjeka svog zivota,rodila,nisam se udala a on me je ostavio s bebom od 5 mjeseci. ja radim,imam stan,auto.....dijete koje je najvece blago na svijetu, ali da ovo moram opet proc i da znam da cu sve to proc-nisam sigurna da bi se usudila svojom voljom. ne moze mama opbaviti funkciju tate, ne moze dijete dobiti dovoljno-jednostavno je neizvedivo. nekada mislim da sam nesposobna i da sam uzasna jer sam dozvolila da me napusti tata mog sina pa moje dijete vristi kad je bolesno i bljuje dok ja ne sredim sve,ili ako je gladan a ja kuham ,ili bi se igrao a ja sam na wc-u ili ne znam. to je jako tesko i ja mislim da dijeca pate-da shvacaju da su zakinuti. ja ne bi mogla zivjeti bez tonceka,ali mi srce puca kada vidim koliko mu ne stizem ili ne znam pruziti i koliko bi vise dobio u zivotu da ima i tatu pored sebe,mislim ako si sada u vez s nekim cije dijete nosis,ne kosta te nista i u takvoj vezi roditi i vidjeti kako ce to ici jer otici mozes uvijek,a vratiti se i ne bas.

oprostite svi ako zvucim sebicno i ludo i bezobrazno, no moje dijete i ja smo oveci pakao prosli i nekada mi dojde da tulim od muke i nemoci.
ali isto tako da znate sve-nema nista lijepseg od toplih rukica i toplog djecjeg daha na licu ujutro kad vas probuudi

[lucky day]

oprostite svi ako zvucim sebicno i ludo i bezobrazno, no moje dijete i ja smo oveci pakao prosli i nekada mi dojde da tulim od muke i nemoci.
ali isto tako da znate sve-nema nista lijepseg od toplih rukica i toplog djecjeg daha na licu ujutro kad vas probuudi

meni je prekrasno ovo sto si napisala... i podsjeca me na to sto mi je mama znala govoriti... ona je bila sama s nas dvoje...
i zove nas da smo mi njena dva nebodera koje je izgradila (visoki smo,pogotovo brat)... gdje ces veceg dostignuca...

i, iako se ovdje ne govori o losem covjeku, npr moj otac je to bio i ja sam mami beskrajno zahvalna sto mi takvog tatu nije 'priustila'...

[Lutonjica]

zaboravljate da je s3ja napisala:

s muškarcem koji je dobar, kojem je stalo do mene, sretan je zbog bebe

znači, nije problem u tome da je otac loš čovjek koji ne želi dijete, nego s3ja ne osjeća da je to to.

a ja ne znam što bih ti rekla.
ne mogu definirati što znači da je "to to", budući da ne vjerujem u jednu jedinu idealnu ljubav života, nego smatram da možeš naići na nekoliko "ljubavi svog života". zgodno sam to objasnila

nipošto se ne bih udala za nekog koga ne volim i u koga nisam zaljubljena.
ali bih se udala za nekog koga volim, a da možda nisam ludo zaljubljena.
zadnjih godina više sam realist, nego idealist, što ćeš.

i mislim da bi mi bilo užasno teško samoj s djetetom. i ovako mi je znalo biti stravično naporno, a MM je konstantno bio tu i pomagao.

[sorciere]

Možda da sad, kad sam trudna ne donosim nikakve odluke, ipak sam neuračunljiva zbog hormona

mislim da je ovo ipak najtočnije.

i slažem se sa svime što je napisala jassi, iako ona nije postala samohrana svojim odabirom (ja jesam). zato i znam o čemu pričam.

rekla sam ti da preispitaš svoje osjećaje. pa ipak si s tim čovjekom bila dovoljno intimna da postane ocem tvog djeteta. zašto mu ne pružiš šansu? nisu sve ljubavi vatrometi, i nisu svi očevi face u stilu jamesa bonda. ima i dobrica u koje se polako i tiho zaljubiš .

jassi - nisi nesposobna, nisi užasna . naša djeca su naučila živjeti na način koji im uzima dio djetinjstva, i cijene ono što im dajemo. i meni srce puca kad usporedim bezbrižnost druge djece s njenim obavezama.

[jassi]

uf uf. samo da znate s koliko sam straha isla pogledati vase odgovore na moje piskaranje. kao prvo hvala na podrsci, jos uvijek se ispricavam ako sam koga povrijedila,ali i dalje mislim da su nasa djeca dosta zakinuta u svakom pogledu i da ce nekada ipak se osjetiti da su odrasli samo s jednim roditeljem. da tesko je,ali je i lijepo znati da si ti nekom pomogao da raste u osobu i da postane covijek. uf, malo sam u minus fazi,mali je bolestan vec 10 dana,pa slepanje kod bake,pa placanje susjede da pomogne....mali tuli a ja ne stignem na dvije strane....joj kako sam ljuta na sebe. znam da nisam losa i da nisam nesposobna,ali vi same mame morate priznati da se nekad tako osijecate. to me boli, sto te male ruke nekad se podizu u prazno-ne docekaju ih tatine.........znas kad moj toncek dojde do vrata i kaze...tata di si ....ja se kidam na dva dijela dati cu sve mom malom andjelu i paziti cu da mu nitko ne slomi krila-koliko cu moci i znati,jer zelim i hocu.
dakle buduce same mame dobiti cete dar s neba koji netko jako zeli a nikada ne dobije,ali put ce vam biti nekada pun trnja i spoticati cete se ...samo je bitno da uvijek ustanete i krenete dalje makar vas vodio zadnji atom snage. suze,plakanje, jad i bol ostavite za trenutke kada vas andjeo krene spavati ....da vas ne vidi da placete.
eto
uf,odoh malo tuliti.............

[Natasa30]

zaboravljate da je s3ja napisala:

s muškarcem koji je dobar, kojem je stalo do mene, sretan je zbog bebe

znači, nije problem u tome da je otac loš čovjek koji ne želi dijete, nego s3ja ne osjeća da je to to.

a ja ne znam što bih ti rekla.
ne mogu definirati što znači da je "to to", budući da ne vjerujem u jednu jedinu idealnu ljubav života, nego smatram da možeš naići na nekoliko "ljubavi svog života". zgodno sam to objasnila

nipošto se ne bih udala za nekog koga ne volim i u koga nisam zaljubljena.
ali bih se udala za nekog koga volim, a da možda nisam ludo zaljubljena.
zadnjih godina više sam realist, nego idealist, što ćeš.

i mislim da bi mi bilo užasno teško samoj s djetetom. i ovako mi je znalo biti stravično naporno, a MM je konstantno bio tu i pomagao.

Potpisujem

[mamma san]

Iskreno, da sam na tvom mjestu s3ja, ja bih isto zadržala dijete...još više plusa "za", ako je otac tvog djeteta odlučio biti prisutan u njegovom životu i to bez obzira na vezu s tobom.

Apsolutni sam protivnik bračnog vezivanja zbog trudnoće ili dijeteta ako nema ljubavi između partnera. I smatram da je dijetetu bolje sa jednim roditeljom ako sa njim može imati "normalno" odrastanje, nego sa dva koja se ne vole, a recimo podnose (o goroj situaciji neću niti pisati).

A o pomoći supružnika..mogu isto tako reći da ima veza, brakova kod kojih jedan roditelj daje sve, a drugi ništa u odgoju i brizi oko djeteta ili doma..Ima i ona druga strana...
I kome je lakše? Meni koja imam muža doma, pa mogu "zbrisati" kad mi treba oduška, i za to ne trebam tražiti tetu čuvalicu?
Ili nekom drugom tko je sam, ali se sa nitkim ne svađa oko odgoja i sl. "gluposti"? Teško je generalizirati...

A kako će nam biti u braku i sa djecom, teško je znati prije nego što se desi. Jer da smo kojim slučajem to ranije znali, ili ne bi bilo brakova ili djece..ili bi bili sve samo sretne obitelji sređene "po špagici"...

Mislim da život nosi svoje...i da je dijete uvijek blagoslov! Na nama je da tom blagoslovu podarimo življenje...a kako će to izgledati..eh..

[Luna Rocco]

Koliko mi malo znači papir dokazuje to da, iako sam našla čovjeka s kojim želim provesti život i iako s njim imam dijete, živimo vanbračno.

Općenito mislim da se previše brakova sklapa iz krivih razloga, prvenstveno radi začetih beba koje se onda uglavnom sakrivaju iza poširokih vjenčanica... Zašto forsirati? Sviđa mi se tvoj stav, a posebice to što si zadržala bebu bez obzira na to što s njezinim ocem ne želiš provesti život. Dodatno cijenim što imaš dovoljno mudrosti i hrabrosti da ne srljaš u brak za koji već sad znaš da te ne bi usrećio.

Kao što si i sama rekla - dopusti ocu da sudjeluje, a ti budi najbolja moguća mama. Ovo što si napisala uvjerilo me da si dorasla toj zadaći!

[Luna Rocco]

...zašto kad nema nikakvih prepreka da budem s njim

Moram se još osvrnuti na ovaj dio, IZLUĐUJE me kad ljudi misle da bi svaka žena morala prihvatiti bračnu ponudu "kad otac već želi priznati začeto dijete" - fuj, fuj, fuj! Mislim, oni imaju pravo "odlučiti" žele li se vezati uz ženu i dijete, a ako oni odluče, onda bi ti automatski trebala pristati? To mi je koma razmišljanje. Ti želiš ovu bebu, ali isto tako se želiš jednog dana udati za muškarca koji ti znači puno, puno više od ovog. Ili se možda ne želiš udati. Tvoj izbor, a ne stvar dušebrižnika iz okoline koji misle da smiju i mogu osuđivati svakog tko je različit od njih. Užas.

[sorciere]

čitajući komentare, imam osjećaj da većina vas smatra kako je jednoroditeljstvo nešto egzotično. ili kao odlazak na havaje....

vidim da se kroz sve provlači sugestija "budi sama"...

ja to gledam kao balansiranje na vrhu vulkana koji se sprema na erupciju.

dajte ženi mogućnost da razmisli, da odvagne dobre i loše strane eventualne veze (NE BRAKA). pa nije tog čovjeka našla na cesti!? očito nešto postoji u njemu kad je bila s njim. možda ga nije (dovoljno) dobro upoznala? možda sad ne razmišlja najjasnije? i ja se sjećam svojih razmišljanja i besanih noći. stavljanja svih njegovih mana na papir - i na kraju zaključka: sve mane su mi prihvatljive - osim života u obiteljskoj kući, s PORETKOM koji tamo vlada.

kad netko napiše da sumnja u muža - savjeti su: "poradi na sebi" i zadržat ćeš obitelj. nitko ne kaže - ostavi ga ako nemaš povjerenja u njega. bit će ti bolje samoj.

s3ja - uzmi papir i olovku - i piši ZA i PROTIV. piši svoje dobre i loše strane, piši njegove. piši zašto smatraš da je dobar, ali ne dovoljno za tebe... i razmišljaj...

samo tako možeš doći do najbolje odluke za svoje dijete i sebe.

ja nisam ni za ni protiv. ja sam samo za kvalitetan odabir, ma kakav bio. jer ja živim onako kako sam odabrala.

svi smo skloni tome da prihvatimo mišljenje koje je najbliže našem. samo - pitanje je da li je to ono pravo...

[lucky day]

sve sto si napisala, sorciere,cini mi se stvarno ok.. dapace,mislim da si ti dala najkonstruktivnije savjete...
osim ovog:

čitajući komentare, imam osjećaj da većina vas smatra kako je jednoroditeljstvo nešto egzotično. ili kao odlazak na havaje....

..

ja nisam uopce dobila dojam da cure ovako misle... a sto se mene tice nije mi jednoroditeljstvo egzotika... dapace,meni je to normalnije nego odrastanje u 'normalnoj' obitelji jer sam i sama iz jednoroditeljske obitelji... a i moja mama je prakticki bila u takvoj (samo sto se baka nije formalno rastala)... a jos manje odlazak na havaje...

od okoline sumnjam da ce dobiti podrsku za 'budi sama' opciju... pa ne smatram da je opasno to sto mi izrazavamo svoja misljenja koja su,slucajno ili ne,oprecna onima iz okoline... za kvalitetan izbor o kojem govoris dobro je cuti i drugu stranu... a na njoj nije nitko rekao da je lako...

[sorciere]

sve sto si napisala, sorciere,cini mi se stvarno ok.. dapace,mislim da si ti dala najkonstruktivnije savjete...
osim ovog:

čitajući komentare, imam osjećaj da većina vas smatra kako je jednoroditeljstvo nešto egzotično. ili kao odlazak na havaje....

..

ja nisam uopce dobila dojam da cure ovako misle....

ja "imam osjećaj", ti "nisi dobila dojam" ..

da li ti to nešto govori?



drugu stranu može čuti samo s3ja, i ona mora odlučiti.

[Dijana]

Moram se složiti sa Sorciere. I ja sam stekla dojam da cure koje su javile (osim Lutonjice i jassi) potiho navijaju da Sj3 postane samohrana majka. A sve te cure imaju muža (partnera). One koje JESU samohrane majke drugačije pričaju. Govori li to nešto?
Biti sam s djetetom je jezivo teško. Nisam iskusila na svojoj koži, ali znam kad MM radi po par dana pa ga nema, kako mi je. Dijete je i veelika briga i odgovornost i sam to nositi na plećima... ne znam...Ja ne znam bih li mogla.sj3, moj savjet ti je isto da odvagneš, sve, ne odbacuj oca svog djeteta samo tako (možda i nije samo tako, ali to jedino ti znaš).

[Luna Rocco]

Pardon, ali mislim da postoji bitna razlika - otac njezinog djeteta želi sudjelovati u brizi oko djeteta, što je veliki plus, dakle, ne bi sve bilo na njoj. Zašto bi ona automatski morala "probati" s njim? Pomoć oko djeteta, koliko sam shvatila, će ionako dobiti, a ne znam tko je napisao, mislim lucky day, da treba imati želuca lijegati pored nekoga koga ne voliš. Ja ga ne bih imala. Nije da "navijam" da odgaja dijete sama, ali ostati uz nekoga samo radi djeteta je pakao.
Što se tiče "zadržavanja" muža, u toj situaciji žena je već u braku s čovjekom kojeg je sama odabrala i pretpostavljam, voljela. To je posve drugačija situacija od ove.

Na kraju krajeva, s3ja će na kraju donijeti svoju odluku, sigurno neće slijepo slušati savjete s ovog topica. Ovo su samo razmišljanja i srećom nisu sva identična. Ovako može vidjeti obje strane medalje, zar ne?

[mamma san]

Mislim da ste stekle krivi dojam. Ono što sam ja želila reći, da nije dobro idealizirati situaciju da je majki bolje ako je ostala u vezi sa djetetovim ocem kojeg ne voli. Iskreno, ja to ne bih nikako mogla.

Normalno je da je svakom djetetu bolje ako ima i mamu i tatu. Sasvim sigurno da nije samohranim majkama lako. Ali ne želim da idealizirate situaciju i da se kaže da je i majkama koje žive sa partnerom lakše. Čak vrlo često nije. :/

I nitko ne nagovara s3iju da joj je bolje bez partnera odgajati dijete. Ali, ako je ona rekla da ne voli oca svog djeteta i da se je radije odlučila za samohrano roditeljstvo (uvažavajući normalno i potrebe drugog roditelja), ja je podržavam.
Jer život u vezi (braku) bez obostrane ljubavi već u početku te veze, ne smatram idealnim izborom za ikoga. Pa čak i niti za dijete.

[mamma san]

I nakon što sam sve natrkeljala, vidim da je Luna napisala otprilike ono što ja mislim.

[Dijana]

Nije isto sudjelovanje oca u odgoju djeteta, (viđanje djeteta par put tjedno, financijska pomoć itd), i njegova stalna prisutnost u odgoju. Velika pomoć jest, ali ne da se usporediti s ovim drugim.
Ja nisam primijetila da je s3ja (oće li to reć strija ) baš napisala da ne voli tog čovjeka? Hm, pa ipak je legla s njim? No, dobro, ovo moje već ulazi u degutantno područje pa neću više. U svakom slučaju, vibram da s3ja dobije dobrog muža i da dijete ima i full time oca, eto, za to ja navijam!

[mamma san]

Dijana, svi mi navijamo za istu stvar. Ali pročitaj njene postove otpočetka. Da, žena je rekla da ga ne voli.

Na kraju, kako god bilo, s3ija želim ti prekrasnu trudnoću i predivno dijete!

[seni]

nemam takvo iskustvo, da bih ga mogla prepricati.
a i da imam, nisam sigurna koliko bi ono tebi bilo korisno. posto smo svi mi razliciti, imamo i razlicite zelje i razlicito se nosimo sa situacijam koje nam zivot nosi.
neke stvari su teske, ali ja u svom zivotu ne vrsim odabir prema tome da li mi je nesto teze ili lakse, vec prema tome sto je vrjednije i bitnije. mozda je to pomalo idealisticki, ali mislim da smo svi mi dovoljno veliki da ne ideme maleni ispod zvijezda.

kada sam u nedoumici radim ovako:
ja mislim da svoje dijete najvise "odgajam" svojim zivotom. i prije nekih teskih odluka koje imaju utjecaj na zivot moga dijeteta pitam se sto svojoj kceri tim odlukom porucujem. koje joj zivotne vrijednosti dajem u nasljede.
pa mi takav nacin pomogne da donesem odluku.

[seni]

...zašto kad nema nikakvih prepreka da budem s njim

Moram se još osvrnuti na ovaj dio, IZLUĐUJE me kad ljudi misle da bi svaka žena morala prihvatiti bračnu ponudu "kad otac već želi priznati začeto dijete" - fuj, fuj, fuj! Mislim, oni imaju pravo "odlučiti" žele li se vezati uz ženu i dijete, a ako oni odluče, onda bi ti automatski trebala pristati?

luna

[sorciere]

Da, žena je rekla da ga ne voli.

gdje????

ja vidjeh samo ovo:

no ja ne osjećam za njega dovoljno i ne mogu se odlučiti i vezati za njega...

i ovo

Možda da sad, kad sam trudna ne donosim nikakve odluke, ipak sam neuračunljiva zbog hormona , nego kad se bebica rodi, bit ću pametnija, neke će mi stvari biti jasnije...

[mamma san]

Da, žena je rekla da ga ne voli.

gdje????

ja vidjeh samo ovo:

no ja ne osjećam za njega dovoljno i ne mogu se odlučiti i vezati za njega...

i ovo

Možda da sad, kad sam trudna ne donosim nikakve odluke, ipak sam neuračunljiva zbog hormona , nego kad se bebica rodi, bit ću pametnija, neke će mi stvari biti jasnije...

Da, Sorciere, ja sam tu shvatila da ga ne voli (ili ne voli dovoljno) i mislim da nisam jedina to tako shvatila.

I ne nagovaram ženu da ostane samohrana majka, ali ako je to odlučila jer ne osjeća dovoljno za djetetovog oca, ili ga ne voli, ne vidim zašto bih je nagovarala da si ipak razmisli o tome da bude s njim. Žena je punoljetna (nadam se ), ima neki "odnos" sa djetetovim ocem, a da li će se odlučiti i ostati s njim ili ne, neka odluči stvarno sama.
Najiskrenije joj želim da njeno dijete ima i mamu i tatu KOJI SE VOLE I POŠTUJU i ŽIVE ZAJEDNO u složnoj obitelji. ..ali...uvijek postoji ali...i svoj ali sam objasnila u gornjim postovima...

[jassi]

ovako drage moje,vidim da ste se zapetljale. svim mamama s muzevima zelim da i dalje odrze svoju obitelj na okupu i ne okuse zivot same s malisanima, svim samim majkama zelim da i dalje imaju tu gigantsku snagu koju imaju da nose svu odgovornost i teret prekrasne zadace-najlijepse na svijetu-odgoj i podizanje djeteta, svim tatama u obitelji-budite dobri i na pomoci kao do sada, svim tatama koji su otisli ako su ok-pomozite ne samo financijski vec moralno.odgojno-ljudski jer ste svojim bivsima dali golemu zadacu a malisanima uzeli jako puno iako toga sigurno niste svijesni,onima koji su otisli i preko volje obnasaju duznost povremenog tate- ostavite ih radije sasvim jer od necega preko volje nema koristi i to male duse jako dobro osijete. da se razumijemo, ja nisam neka mudrijasica, niti sam onaj tip zene koji moze napraviti rez i krenuti dalje.previse sam emotivna,ranjiva i cesto slaba,ali sam se prihvatila svoje situacije i nastojim dati najbolje od sebe. ne nagovaram nikog da ostane s nekim zbog djeteta, niti da ga ostavi. kao prvo to dijete je nastalo iz nekih osijecaja,pa prema tome prvo treba dobro preispitati osjecaje a onda donijeti odluku. ovo je sve samo ne lako-biti sam s djetetom. da,dijete je najveci dar i vjerujte opet bi ostala s toncekom sama samo da ga imam,ali je jeko tesko............. .pa s toga mislim da se ovakve odluke donose nakon duzeg razmisljanja a ne par postova. jer mile moje nismo sve iste, moj bivsi se vec uspio i ozeniti,a nije prosla niti godina,a ja priznajem da duboko u sebi jos zelim da se vrati mom dijetetu i meni,iako sam se vec nekako pomirila s cinjenicom da je otisao zauvijek.jos imam upaljeno svijetlo nocu i osluskujem vrata...........ovo nisam nikom rekla.aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa .
eto,a on prije par dana je dosao malom i poljubio me...........oh odakle mi hrabrosti da vam ovo pisem :? :? hocu reci ja znam da nisam na cisto s osijecajima a ociti niti on ,pa dakle zene,nemojte da se najdete u ovajvoj agoniji,kada ste se rastali,jedna strana-ja, pati, a druga ima vec novi zivot a preispituje svoje osjecaje nakon dugo vremena. to je kaos. a i toncek nas je gledao u cudu i smijao se kad me tata poljubio a malo kasnije ga je odgurivao od mene i rukicama pokazao da je ljut-dakle zbunili smo ga.
poanta ovog je da sam vam rekla svoju najprivatniju stvar samo da vas natjeram da razmislite jako dobro prije zivotnih odluka.pokusajte uciti na nasim greskaka koliko nas god ima. i ne zeli vrijedjati sve sretno udane mame,ali ne mozete u cijelosti se staviti u situaciju samohranih majki jer to nije kao kada muza nema par dana kuci-jako mi je zao ali niste ni blizu definicije.
isprika ako sam koga uvrijedila

p.s.
osijecam se jako jako lose jer sam napisala sve ovo i sto se desava s menom i mojim bivsim,jer to su u neku ruku ponizavajuce stvari,ali ako pomogne ikome imalo je rezultata
eto

[mamma san]

Jassi, znam da ti nije lako...

I zašto bi nešto od toga što si napisala bilo ponižavajuće?? Ti si čovjek od krvi i mesa, sa hrpetinom osjećaja...kao i svi mi ostali...

Samo, ne dopusti da te opet povrijedi...

[maria71]

moja mama je samohrana i imala je punu podršku obitelji pa joj je bilo jako teško .....moja baba bi rekla lako je tuđim.......... gloginje mlatiti.....

[jassi]

ma joj joj. nije ugodno takve stvari izreci.lakse ih je zadrzati-negdje duboko,samo kazem ako pomogne nekome -super.znas,da sam ja barem imala vise podrske,vise razgovora.......a ne da sam se zatvorila u sebe i ....ma znas ti dobro moje prvo vrijeme nakon odlaska tate.
nemoj molim te shvatiti me kao napad,samo ponavljam zelim reci da treba sebi i drugoj strani dati sansu,ne na prvu okrenuti se. eto.
a to dal ce me povrijediti ili ne-pa nemre me vise nego sto je posto jos nije zarasla moja ranica. nema frke,bolje sam nego prije.je da se slomim,ali ko se ne lomi.
ja ne zelim biti super sena i heroj-onakva sam kakva jesam i svi budite takvi

draga mi se cujemo,kad ulovim cajta jer sam u guzvi da jedva disem

[jassi]

naravno da joj je bilo tesko. cuj nije lako mami koja ima podrsku svojih i financijski je sredjena i posao i sve, a zamisli kako je mamama koje nisu bas bile shvacene( ja u prvo vrijeme kad sam bila ostavljena-kao da sam ja kriva!!!),koja juri na posao i s posla,u letu sve obavlja, ima na nosu sto kredita koje je dobila u naslijedstvo .........ali ima petlju se drzati uspravno i uvijek se smije sa svojim malim !!!!!
nije lako ni u jednoj kombinaciji,vjeruj. nema tu recepta za biti sve ok. nije ok kada je dvoje uz dijete ...

[josie]

a zašto s3ja i budući tata ne bi mogli funkcionirati kao zajednica?
ako je on dobar čovjek, i njoj na neki način stalo do istoga, postoji i zajednica koja nije brak ili ljubavna veza.
ja navijam za prijateljstvo.

[anki]

jassi meni je baš drago da si to podijelila s nama. nadam se da ti je sad bar malo lakše! nije to nikakva sramota, nikad nemoj tako razmišljati! svi mi imamo neke stvari koje nismo nikome rekli...a muce nas...i lakše je kad se kažu..

vidim da neke cure na forumu imaju poprilično krute stavove. mislim da u životu ne treba biti do te mjere radikalan, kompromisi puno bolje prolaze. nismo mi svi rođeni da živimo životom kakvim bi htjeli, ponekad treba napraviti i ustupke. iskreno, koliko vas može reći da ima idealnog muža iz snova, kakvog ste si oduvijek priželjkivale? koliko ih nakon 20 godina braka može reći da su još uvijek zaljubljeni kao prvog dana? i šta je zapravo brak? to je jedna zajednica koja počiva na uzjamnom poštovanju, ljubavi i kompromisima. ona prva zaljubljenost prođe, a ono što onda ostane uvjetuje da li će se brak održati ili ne.
ja mislim da dvoje ljudi može kvalitetno i lijepo živjeti zajedno, a da tu ne postoje neke lude strasti. s3ja, mi ne znamo kakav je otac tvoga djeteta, ne znamo ni kakva si ti, ne znamo ni šta očekujete jedno od drugoga. poslušaj sorciere, sjedni, dobro odvagni za i protiv; razgovaraj s njim, vidi kako vas on vidi u budućnosti. ako je stvarno voljan sudjelovati u svemu, ne odbacuj to olako. ništa vas ne košta da probate živjeti zajedno, ako vidite da ne ide uvijek možeš postati samohrana majka. budite prijatelji, cimeri, kako je josie rekla.
sretno i javi nam se

[Zdenka2]

Moram se složiti sa Sorciere. I ja sam stekla dojam da cure koje su javile (osim Lutonjice i jassi) potiho navijaju da Sj3 postane samohrana majka. A sve te cure imaju muža (partnera). One koje JESU samohrane majke drugačije pričaju. Govori li to nešto?
Biti sam s djetetom je jezivo teško. Nisam iskusila na svojoj koži, ali znam kad MM radi po par dana pa ga nema, kako mi je. Dijete je i veelika briga i odgovornost i sam to nositi na plećima... ne znam...Ja ne znam bih li mogla.sj3, moj savjet ti je isto da odvagneš, sve, ne odbacuj oca svog djeteta samo tako (možda i nije samo tako, ali to jedino ti znaš).

Ako je netko stekao dojam da ja tu za bilo što "navijam", prevario se. s3ja nas je pitala što mislimo o tome, a za mene je to tema koja me dira u srce, pa sam napisala što mislim. Što bih doista učinila da sam u njezinoj situaciji? Za mene bi bila dva izbora - ili bih ostala s čovjekom s kojim sam bila u vezi, s kojim imam dijete, pa i bez leptirića u trbuhu, a ako bih osjećala da ne mogu biti s njim, da mi je to odbojno, živjela bih sama s djetetom. Spadam među one koji su se morali jako pomučiti da dođu do svog djeteta i za mene je život bez djeteta jedna siva perspektiva koju nikome ne bih htjela.

Znam mnoge žene i one u braku i one izvan njega koje se mnogo toga nisu usudile kad je bilo vrijeme (roditi, biti samohrana, posvojiti), a sad, kad je vrijeme prošlo samo s tugom u očima gledaju tuđu djecu, a njihove godine prolaze s tom velikom prazninom u duši.

Pričala sam gore više o znanici koja je svojim izborom postala samohrana mama. Imam kraj sebe i primjer moje najbolje prijateljice, koja je to postala raspadom braka kad joj je kćer imala 3 godine. Moja prijateljica je još k tome bila i teško bolesna, što je bio i razlog raspada braka. Roditelji su joj bili bolesni i umrli su nedugo iza toga. Sestra je živjela daleko i nije joj mogla pomoći. S mužem je morala voditi parnicu o podjeli imovine, a parnicu o alimentaciji vodi i danas. Bila je na rubu egzistencije, u svakom pogledu. Bilo je grozno, da ne kažem kako, da ne bih iznosila tuđu intimu. Od onda je prošlo 8 godina: djevojčica je prekrasna, talentirana, odlična učenica, divno odgojeno dijete; moja prijateljica je savladala svoju bolest, nevjerojatno je poboljšala svoje zdravstveno stanje, uredila je stan, pronašla je bolje plaćeni posao i, što je najvažnije, ona je sretna osoba. Uvijek je vedra, razigrana, uvijek vidi ljepšu stranu života (to ne bih možda trebala reći, ali oko se uvijek vrte muškarci, iako se bliži pedesetoj). I, slažem se u tome s mamom san, njoj je u nekim stvarima lakše nego meni. Ona kaže, a i ja tako mislim, da svega toga ne bi bilo bez njezine kćeri - ne bi bilo pravog motiva, ni životne radosti.

Josie, tvoja teška situacija je još jako friška, nije ni čudo da je tako bolno doživljavaš, ali vjerujem da ćeš s vremenom srediti i sebe i svoju situaciju. Ne bih se upuštala u komentiranje tvoje osjećajne situacije, samo jedan savjet - ne daj se navlačit na tanki led. Da budem konkretna, nepošteno je dijelit poljupce, kad si već digo repinu i skrasio se na nekom drugom mjestu. To je poigravanje s tuđim osjećajima, bez imalo odgovornosti.

[s3ja]

Auuuuu, drage moje, stvarno nisam očekivala da će vas se toliko uključiti i da će se razviti jedna jako zanimljiva rasprava!
Hvala vam na svim vašim mišljenjima, stavovima i iskustvima koje ste podijelile! Puno mi to znači, jer zapravo nemam s kime pričati o tome, zapravo nemam nekog ko bi bio objektivan, ko unaprijed nema nekakvo rješenje, (pr)osud(b)u mene i mojih razmišljanja..
Stvarno sujednom trenutku nastala dva "klana" - udane majke kontra samohranih (ili obrnuto), al pomogla su mi i jedna i druga stajališta. Ja stvarno ne znam što je to jednoroditeljstvo, a zapravo, kako mi je ovo prvo dijete, puno mi govori i to kad mi udane majke kažu da je i njima jaaaakooo teško! Nekako najozbiljnije (da li najrealnije?) o jednoroditeljstvu govorila je Sorciere i moram priznati da me jako uplašila...

Što se tiče vjenčanja, sklapanja braka koje se povlačilo kroz neke postove - to uopće nije problem, meni to nikada nije bilo napeto, uvijek sam mislila da ću s čovjekom kojeg volim živjeti u izvanbračnoj zajednici i nikada me nisu brinuli stavovi okoline o tome.

Onaj savjet, o papiru i plusićima i minusima, napravit ću...hm..sad razmišljam da je najbolje da što više vremena provodim s budućim ocem, da se bolje upoznamo, ostvarimo što kvalitetniji odnos (jer kako god završilo to sve skupa, to će nam biti jako bitno)...mada, neću u detalje, već se javljaju nekakve preprekice upravo zbog naših razlika u osjećajima....
...i čitajući sve ove postove i razmišljajući o svemu, palo mi je na pamet, da odluka o tome zajednički život ili ne vrlo brzo neće ovisiti samo o meni...ta zašto bi on strpljivo čekao da se ja mjesecima odlučujem i da onda postupi tako...

Josiena ideja je meni od samog početka bila najrealnija. Da budemo prijatelji koji će imati zajedničko dijete. Da i probamo živjeti zajedno, ali kao prijatelji...DA li je to uopće izvedivo, pitanje je...

Uglavnom, svašta će se još izdogađati, meni će se mogućnost izbora vrlo vjerojatno smanjiti pa eto neću imati više takvih problema...

[Dijana]

Kruti stavovi je definitivno bolji izraz, i tu nisam imala u vidu tebe Zdenka2, s tvojim postom se slažem.
Ovo zadnje što si napisala odnosilo se vjerojatno na jassi , a ne na josie, i super mi je (ono s repinom) i duhovito.

[josie]

Josie, tvoja teška situacija je još jako friška, nije ni čudo da je tako bolno doživljavaš, ali vjerujem da ćeš s vremenom srediti i sebe i svoju situaciju.

Ovo zadnje što si napisala odnosilo se vjerojatno na jassi , a ne na josie

potpisujem dijanu

[MajaMajica]

Prije tri i pol mjeseca ostala sam trudna (točnije u 15. sam tjednu s muškarcem koji je dobar, kojem je stalo do mene, sretan je zbog bebe, no ja ne osjećam za njega dovoljno i ne mogu se odlučiti i vezati za njega...
Svjesno sam odlučila - živjeti ću sama s djetetom, s time da, naravno, ocu neću ništa uskraćivati.

Naime, uglavnom se susrećem s osudama okoline - da je moja odluka sebična, zašto kad nema nikakvih prepreka da budem s njim, da nisam svjesna što me čeka i da ću samo otežati sebi i djetetu...

Jako sam sretna zbog djeteta, polako postajem svjesna da moj dosadašnji "ležeran" život završava i da ću se morati suočiti s velikom odgovornošću..Malo me strah...Nisam više toliko sigurna u svoju odluku...
Hoće li sve ispasti dobro...Puno pitanja i nedoumica...

draga s3ja,
nakon nekoliko iščitavanja volila bih čuti tvoje odgovore na nekoliko pitanja..
1.jesi li ti namjerno (svjesno) ostala trudna ili se to "dogodilo"?
2.ako si svjesno odlučila ostati trudna, jesi li barem prije toga obavijestila oca svog djeteta o svojim namjerama i jesi li barem približno znala što te čeka (odgovornost, žrtva, moguća financijska neizvjesnost i sl.)?
3.zašto te ustvari zanimaju naša mišljenja ? što će ti donijeti, pomoći u odluci ili što ? Jer ako je tako, draga uvjeravam te da ničije iskustvo, nije tvoje iskustvo i da ti ne može ni približno reći što baš tebe čeka.

Po mom skromnom mišljenju, ako si unaprijed odlučila biti samohrana majka, trebaš razgovarati s nekim (psihologom) zašto je to tako.
Poštuj svoje osjećaje, ali i osjećaje čovjeka koji te očigledno voli. Što to znači ? Nikada, ali baš nikada ne bi bila s čovjekom kojeg ne volim i to upravo zbog djeteta. Ono je spužva koja sve vidi i ćuti. Bolje biti i prijatelj, podrška, nego biti u braku s nekim za koga ništa ne osjećaš..
U svakom slučaju, čini mi se da imaš dovoljno vremena da osluhneš svoje srce i misli i odlučiš.
Ja vam želi svu sreću svijeta

[lucky day]

zivjeti kao prijatelji meni zvuci super... i bilo bi super i za dijete...
ali ful ovisi o situaciji...
mislim da ima cak jedna mama na forumu koja tako zivi sa svojim bivsim muzem... u istom kucanstvu,mislim...
moja frendica zivi isto tako (zajednicki kupljen stan na kredit i komplikacije oko istog) sa svojim bm-no nemaju djece i jos je razvod 'friski'... zasad, navodno funkcionira...
treci primjer je jos jedna frendica sa kcerkicom..tata im se ponovno doselio da sudjeluje aktivnije u odgoju i brizi oko male... nema ljubavi... i ne slazu se bas najbolje no njoj je na listi 'za' i 'protiv' prevagnulo 'za' jer joj ipak vise pomogne nego odmogne... na listi ' za' je gotovo jedina stvar odvozenje i dovozenje iz vrtica (dok nisu zivjeli zajedno nije bas uvijek mogla racunati da ce mu se htjeti)... no ona radi 3(!) posla i to joj puno znaci... ali na listi 'za' je i , naravno, da je mala presretna sto cesce vidjatatu... no, vidi i dosta nesuglasica izmedju njih... nalisti za 'ne' je sto bi on da se ... hm... poseksaju baz obzira stonema ljubavi... a ona to nece... i osjeca pritisak s njegove strane u vezi toga... bezobzira stojeona vrlo jasno rekla sto misli o tome...
netko je napisao da nece pisati o tome jer je degutantno- ali to je jedan sasvim realan 'problem' u prici zivota s muskarcem/zenom s kojima imas dijete...


no, za kraj bi tebi i tvom , s3ja (genijalan nick, btw), poslala lijepe vibre sa jednom recenicom koja me kroz male i velike odluke napuni pozitivnom energijom prijenego ih donesem:
'SVAKI JE DOGADJAJ PRILIKA DA IZABEREMO LJUBAV A NE STRAH'
autorica- sram me i napisati ali istina je - oprah winfrey

[seni]

[quote="MajaMajica"]

Poštuj svoje osjećaje, ali i osjećaje čovjeka koji te očigledno voli. Što to znači ? Nikada, ali baš nikada ne bi bila s čovjekom kojeg ne volim i to upravo zbog djeteta. Ono je spužva koja sve vidi i ćuti.
Ja vam želi svu sreću svijeta

vrlo lijepo receno.

[kina]

I ja sam bila u tvojoj situaciji. U tijeku trudnoće sam osjetila da on nije taj s kojim bih provela ostatak života. Većina oko mene navijala je da se udam, jer "nije on loš, priznat će dijete, želi me ženit, voli me".

Ja, tvrdoglava kakva jesam , nisam se dala poklolebati. Mislila sam, ako sve bude štimalo, vjenčati se možemo bilo kada.

Ostala sam sama, rodila, sama odgajam dijete, živim s roditeljima.
Da je lako, nije, ali ako imaš podršku obitelji, znaj da ćeš uspjeti.
Još ako i on misli ostati u tvom/bebinom životu, tim više.

Ovaj "moj" se s vremenom izgubio. Tu i tamo se javi, pita za dijete, pošalje robu, igračke i sl. Moji živci su sačuvani, moje dijete odrasta u miru.

Da opet moram odlučiti, opet bih napravila isto što i tada (prije skoro 5 godina). Većina roditelja iz vrtića mog djeteta ni nezna da smo sami, ne zato što to skrivamo, već zato što se i ne razlikujemo od drugih.

Manje ćeš spavati, više ćeš raditi, ali nemoj misliti da je svim udanim ženama bolje i lakše.

Nemoj zatvarati vrata, nastoj s ocem svog djeteta ostati u ok odnosima, ali nedaj da drugi utječu na tebe.

Najvažnije je da slušaš svoje , i donijeti ćeš dobru odluku.

Želim ti svu sreću.

[Zdenka2]

Kruti stavovi je definitivno bolji izraz, i tu nisam imala u vidu tebe Zdenka2, s tvojim postom se slažem.
Ovo zadnje što si napisala odnosilo se vjerojatno na jassi , a ne na josie, i super mi je (ono s repinom) i duhovito.

Na Jassi, oprostite Jassi i Josie.