Bok drage!
Hm...kako započeti i objasniti...
Imam 29 godina, zaposlena sam, već dvije godine bez partnera. Prije tri i pol mjeseca ostala sam trudna (točnije u 15. sam tjednu s muškarcem koji je dobar, kojem je stalo do mene, sretan je zbog bebe, no ja ne osjećam za njega dovoljno i ne mogu se odlučiti i vezati za njega...
Svjesno sam odlučila - živjeti ću sama s djetetom, s time da, naravno, ocu neću ništa uskraćivati.
Što vi mislite o tome?
Ima li tko u sličnoj situaciji?
Naime, uglavnom se susrećem s osudama okoline - da je moja odluka sebična, zašto kad nema nikakvih prepreka da budem s njim, da nisam svjesna što me čeka i da ću samo otežati sebi i djetetu...
Zbunjena sam.
Jako sam sretna zbog djeteta, polako postajem svjesna da moj dosadašnji "ležeran" život završava i da ću se morati suočiti s velikom odgovornošću..Malo me strah...Nisam više toliko sigurna u svoju odluku...
Hoće li sve ispasti dobro...Puno pitanja i nedoumica...