uf uf. samo da znate s koliko sam straha isla pogledati vase odgovore na moje piskaranje. kao prvo hvala na podrsci, jos uvijek se ispricavam ako sam koga povrijedila,ali i dalje mislim da su nasa djeca dosta zakinuta u svakom pogledu i da ce nekada ipak se osjetiti da su odrasli samo s jednim roditeljem. da tesko je,ali je i lijepo znati da si ti nekom pomogao da raste u osobu i da postane covijek. uf, malo sam u minus fazi,mali je bolestan vec 10 dana,pa slepanje kod bake,pa placanje susjede da pomogne....mali tuli a ja ne stignem na dvije strane....joj kako sam ljuta na sebe. znam da nisam losa i da nisam nesposobna,ali vi same mame morate priznati da se nekad tako osijecate. to me boli, sto te male ruke nekad se podizu u prazno-ne docekaju ih tatine.........znas kad moj toncek dojde do vrata i kaze...tata di si ....ja se kidam na dva dijela dati cu sve mom malom andjelu i paziti cu da mu nitko ne slomi krila-koliko cu moci i znati,jer zelim i hocu.
dakle buduce same mame dobiti cete dar s neba koji netko jako zeli a nikada ne dobije,ali put ce vam biti nekada pun trnja i spoticati cete se ...samo je bitno da uvijek ustanete i krenete dalje makar vas vodio zadnji atom snage. suze,plakanje, jad i bol ostavite za trenutke kada vas andjeo krene spavati ....da vas ne vidi da placete.
eto
uf,odoh malo tuliti.............