Citiraj s3ja prvotno napisa
Prije tri i pol mjeseca ostala sam trudna (točnije u 15. sam tjednu s muškarcem koji je dobar, kojem je stalo do mene, sretan je zbog bebe, no ja ne osjećam za njega dovoljno i ne mogu se odlučiti i vezati za njega...
Svjesno sam odlučila - živjeti ću sama s djetetom, s time da, naravno, ocu neću ništa uskraćivati.

Naime, uglavnom se susrećem s osudama okoline - da je moja odluka sebična, zašto kad nema nikakvih prepreka da budem s njim, da nisam svjesna što me čeka i da ću samo otežati sebi i djetetu...

Jako sam sretna zbog djeteta, polako postajem svjesna da moj dosadašnji "ležeran" život završava i da ću se morati suočiti s velikom odgovornošću..Malo me strah...Nisam više toliko sigurna u svoju odluku...
Hoće li sve ispasti dobro...Puno pitanja i nedoumica...
draga s3ja,
nakon nekoliko iščitavanja volila bih čuti tvoje odgovore na nekoliko pitanja..
1.jesi li ti namjerno (svjesno) ostala trudna ili se to "dogodilo"?
2.ako si svjesno odlučila ostati trudna, jesi li barem prije toga obavijestila oca svog djeteta o svojim namjerama i jesi li barem približno znala što te čeka (odgovornost, žrtva, moguća financijska neizvjesnost i sl.)?
3.zašto te ustvari zanimaju naša mišljenja ? što će ti donijeti, pomoći u odluci ili što ? Jer ako je tako, draga uvjeravam te da ničije iskustvo, nije tvoje iskustvo i da ti ne može ni približno reći što baš tebe čeka.

Po mom skromnom mišljenju, ako si unaprijed odlučila biti samohrana majka, trebaš razgovarati s nekim (psihologom) zašto je to tako.
Poštuj svoje osjećaje, ali i osjećaje čovjeka koji te očigledno voli. Što to znači ? Nikada, ali baš nikada ne bi bila s čovjekom kojeg ne volim i to upravo zbog djeteta. Ono je spužva koja sve vidi i ćuti. Bolje biti i prijatelj, podrška, nego biti u braku s nekim za koga ništa ne osjećaš..
U svakom slučaju, čini mi se da imaš dovoljno vremena da osluhneš svoje srce i misli i odlučiš.
Ja vam želi svu sreću svijeta