Djetetu je očito teško i mislim da je i njoj i njenim biološkim roditeljima potrebno savjetovanje.
Ono što definitivno znam jest da bih ja postavila granice. Radi njenog i svog dobra. Dijete koje nema granice i kojem se non stop podilazi, odrasta u nesigurno, zbunjeno i nesretno dijete.
Ne možeš "natjerati" malenu da te voli, ali možeš zahtijevati da te poštuje u tvom domu. Ako već ima ispade trogodišnjakinje, ja bih u tim trenucima postupila kao prema svom trogodišnjaku - odlučno, smireno i jasno NE MOŽE TAKO, TO NE PROLAZI KOD MENE. Imaš puno tema na kojima pišemo kako hendlamo ispade.
Oko majčinih optužbi se ne bih puno uzrujavala, jer one očito nisu plod tvoje nebrige, nego njenih mušica. Njene mušice su nešto s čim se ona treba nositi, a ne ti.
I nemoj imati grižnju savjesti zbog takvog stava i misliti da moraš svima udovoljiti. Oni očito nemaju grižnju savjesti i ne namjeravaju olakšati tvoju poziciju, zašto bi je onda imala ti.