Dijete svakako treba stručnu pomoć, ali akutno ovdje problem leži u odnosu tebe i supruga, odnosno u tome da ne nastupate sa zajedničkim stavom i jednakim angažmanom. U prijevodu - njemu se ne da, heroj je već time što je priznao dijete, a ti se pokušavaš dokazati kao dobra žena i (buduća biološka) majka pa si preuzela rješavanje svih teškoća na sebe. Još ti samo fali razmišljanje "ako ne mogu s jednim, kako ću s dvoje?".
Djevojčica ne dolazi na izgrađivanje odnosa (samo) s tobom, nego s tatom.