Ja nebi imala srca i nisam tip koji bi pustio dijete da se samo snalazi i kobelja u svom tom cirkusu. Dijete je dijete i ja bi sve napravila da je podignem na noge, da dobije samopouzdanje, da se osjeća dobro i voljeno u mojoj blizini. Nikad nebi odabrala opciju u kojoj bi se moj stav temeljio na činjenici da to nije moje dijete, pa tako ni moja briga. Ali da bi krenula i čitav taj svijet, tvoj muže je taj koji mora napraviti najveće i najvažnije korake. Taj dio se ne može preskočiti. To što on nije znao za nju i nije bio prisutan kad se ona rodila, to je tako i ne može se promijeniti. sadašnje stanje je takvo da to dijete postoji i tu je. Njegovo je. On mora poslagati stvari u svojoj glavi i krenuti u akciju. Kao što sam već rekla, muški su invalidi u glavi za te neke stvari pa ćeš mu morati crtati, naročito zbog toga što se radi o djevojčici a ne o dječaku. On se ne može povezati s njom ni na temelju spola, pa da nađu neke zajedničke igre, interese, da se on malo vrati u djetinjstvo. Pričaj mu malo o ženskom svijetu, ženskim emocijama, ženskoj tvrdoglavosti, objasni mu da je u čitavoj ovoj priči dijete najzbunjenije i njoj je najteže od svih vas. Ona je malena i ne zna se nositi s tim velikim stvarima. Objašnjavaj mu i nemoj odustajati jer ovo je situacija o kojoj čitava njena buduća ličnost ovisi.