Upoznata sam s njihovim radom, Zoricic je specijalista striktno za alkoholizam (a gura nos i u sva druga podrucja o kojima ne zna nista, kao sto je i napomenuo za ovu vrstu ovisnosti) a Marsic je antropolog (s jednim vulgarnim smislom za humor, bez ijedne kvalitetne ideje).. U pozadini njihovog rjesenja problema stoje nove farmaceutske tvrtke koje se probijaju na Hrv. trziste i traze nove konzumente - bitka za ljekovima - dok ih iste drze na zivotu.
Apsurdne su ideje upravo zbog mutila u kojem 'love'. Olako se razna stanja (npr. 3h za kompjutorom) pripisuju ovisnoscu, koju sami definiraju kako im odgovara, a izlijecenih gore nemaju vise od 1 posto.. Doticni se ne bave 'pravom' psihijatrijom; ne rade psihoanalize, oni rade svoju pseudoanalizu koju tretiraju striktno medikamentima.
Bas kao sto je rekla @sirius:
Akonto toga, kao sto sam rekla, ako ce mi se djete najbolje, najkreativnije izrazavati kroz ekran, kompjutor, muziku - dakle, bilo koji tehnoloski medij - dapace! Slazem se i da svaki objekt, koji se pretjerano koristi te zloupotrebljava, doticni subjekt potencijalno vodi u ovisnost, ali za to stanje (po mom skromnom misljenju) nije striktno nuznan uzrok 'sama izlozenost ekranima i dostupnost tehnologije'. Mislim da sve ovisi o nacinu na koji se sto koristi, te o krajnjim ciljevima za koje se koristi..
@AmaranthQ, pricala sam o gore navedenom, a ne o tebi - vezano za zdrav razum. Nesporazum, sorry
