andream prvotno napisa
Dijete moje prijateljice, školarka, kad god sjedi s nama "na kavi", uopće ne priča, nego bulji u mob i igra igrice. Dijete mog brata, kad dođemo, "visi" za kompom, kažu oni, pusti ga, bar će biti mira.
Ne komentiram to s njima jer i inače nisam tip da "dijeli savjete" jer se to često pogrešno tumači, ali iskreno ne mogu zamisliti svoje u takvim situacijama. TV gledamo malo u odnosu na druge, jer se oni u pravilu ne odvajaju od ekrana i zaboravljaju na sve drugo dok je upaljen, kako sam primijetila. Za mob i ne znaju što je osim za zvanje. Igrice - "gameri" sigurno neće postati jer jednostavno, neće ih igrati. Bar ne u ovoj dobi. Kako netko reče, u silnim satima kod čekanja kod dr, duge vožnje autom - postoje knjige. I pričalice živim jezikom. Ne smatram da su zakinuti, dapače.
U to slobodno vrijeme postoji pregršt lijepih aktivnosti - svaki vikend izlet u prirodi od kojih navečer vide samo krevet, proljetni radovi na balkonu, sadnja cvijeća (pa mama ima uvijek najljepši balkon), druženje s prijateljima u obližnjem parkiću... nama je dan uvijek prekratak za sve aktivnosti, tim više jer su u vrtiću veći dio dana, bar 9 sati. Mjesta ovdje raznoraznim tabletima (ja tek neki dan saznala što je to!), kompjutorima, TV-ima i drugim tehničkim novotarijama za sada i nema. Kako će biti dalje -vidjet ćemo, za sada nek se nastavi ovako.