Evo da te utješim, ja razmišljam kao ti.AmaranthQuinoia prvotno napisa
Ma doma mogu kontrolirati njen zivot,ali bojim se kada krene u vrtic i skolu. Mislim da djeca vole pripadati skupini i po svemu oponasaju jedni druge. Bojim se da ce se osjecati autsajderski ako nece imati mobitel i sl. To naravno ne znaci da ce ga dobiti,ali vec sad razmisljam kako cu izvesti to sve a da ne ostane zakinuta. Mogu ju ja odgajati u stilu da zna da nisu svi isti,ali sumnjam da ce to biti vjerodostojno ako jedino ona bude razlicita. A i voljela bih znati da postoji jos roditelja koji razmisljaju kao ja.
Tako razmišljala dok sam imala dijete kao ti al isto tako razmišljam i danaskad imam doma jednu 6-godišnjakinju i jednog 4-godišnjaka.
Lijepo se igraju vani sa svojim vršnjacima, vole prirodu i aktivnost. TV gledaju vrlo malo u odnosu na druge jer je i malo uključen. Nikad u životu nisu odigrali nijednu igricu na mobu, tabletu ili kompu. Ne fali im, ne traže. Ja sretna.
Jedino je u nekim fazama odrastanja trebalo bit kreativan i npr. u čekaonici ne podmetnut djetetu mob nego bit malo kreativniji i ponijet neku bojanku ili slikovnicu ili prazan list papira za crtanje ili što već
Može se, ne brini.
Jako brzo oni skuže kako koristit računalo i svu današnju tehnologiju, taj diome uopćenebrine. Malenoj smo kupili onu Cvrčkovu učilicu za pripremu za školu koja se mora instalirat na komp i naravno odmah je skužila sve, to joj je jedini "odnos"s kompom.
Ima jednu frendicu čiji je tata ovisnik o igricama (ono po cijele noći) i kćerka je prava gamerica kako kaže mama.
ja se toliko užasavam bilo kakve ovisnosti u životu zato se toga klonim, a kadvidim djecu zabuljenu u ekrane u nekom svom svijetu ko zacarani, bas me tuga uhvati. Šta ću ne mogu protiv sebe?!
 |
|||
Odgovori s citatom