mojoj cicavici su dvije godine. noc u pravilu prespava, a po danu ciki bez nekog reda, uglavnom kad sama trazi, ali nekad (a to je skoro svaki dan) je i ja ponudim kako bih je umirila ili rijesila neku kriznu situaciju. s druge strane, u nekim situacijama kad mi je nezgodno, a ona trazi, ja odbijem i kazem da ce cikiti kasnije. dakle, kod nas nema 'ne nudi, ne odbij', vec sve zavisi o situaciji (a i ovako ciki vise puta dnevno).
e sad, u zadnje vrijeme sve cesce razmisljam o tome da li bih ja vec trebala odolijevati iskusenjima da joj ponudim dojenje u situacijama kad to meni tako odgovara. to bi bio kao nekakav prvi korak u smjeru konacnog odvikavanja, ali se meni nekako ne da uciniti ga, (jos) ne zelim planirati prestanak. zapravo, je li s psiholoskog, odgojnog i ne znam kojeg stajalista pogresno kod tako 'velikog' djeteta uopce ikako nuditi?
kad ste vi prestale s nudjenjem dojanja svojoj djeci?