Mi smo na zadnjem roditeljskom prije prve pričesti dobili prekrasno pismo roditeljima kako se pripremiti za taj dan. Sve je počinjalo i završavalo obiteljskom molitvom, isticalo se da taj dan ne propustimo čuti pitanja i razmišljanja koja djeca mogu poželjeti podjeliti s nama... Stvarno poticaj da se čovjek vrati smislu sakramenta i stavi to dijete u centar paznje za taj dan.
Ne mogu reci da sam uspijela, zato smo za sljedece dijete paradu sveli na minimum. Bilo je lijepo, ali jednostavno i znalo se sto je vazno. Isto tako sam se sljedeći put sama angazirala oko pripreme i ucenja i potrudila se da dijete zna sto se stvarno dogada taj dan.
Nije puno dati 150 kn, trebali bi vjernici davati desetinui biti aktivni u svojoj zajednici jer Crkva smo mi - tih 150 kn, kao i sve sto se daje u Crkvi vidim da se vraca stostruko, sa svakim beskućnikom koji dobije kruh, svakim besplatnim instrukcijama, lijepo uređenim dvorištem i sto drugih aktivnosti i materijalnih i nematerijalnih dobara. Pa cak i da nije tako, nikad me nitko nije nista ganjao da platim, znam da ima ljudi koji stvarno ne mogu i ne plaćaju, dapače....