A gledajte, htjeli mi ili ne, ipak ispada da su pokloni važni.
Meni nisu. Kad me muž pita što želim za rođendan, ako kažem- ništa, ništa ni ne očekujem. Ja sam takva.
Ali očito drugi nisu takvi.
Male ili velike sredine tak svejedno.
Ok, haljina i frizura nisu poklon, s tim se slažem.
Nije ni restoran.
Župnik je održao propovjed i to ne jednom o skromnosti, ali on vozi novog Smarta , a ne 20 godina starog Jugića ili Golfa trojku.
I to djeca znaju i to djeca komentiraju.
Biskup je jučer prije Krizme također održao krasnu propovjed o skromnosti i pretjerivanju oko poklona.
Moja kći je ok. Drama je prošla. Maria je spomenula pubertet pa su možda i hormončeki malo tu pomogli.
Ono što moja kći ima sam napisala čisto kao ilustraciju da joj zapravo niš ne fali i sve je zaslužila svojim trudom, radom i uspjesima i zna to cijeniti.
I meni je sasvim ok da ima bolji mobitel od mene.
Ali.
Sad su skupe i preskupe mobitele, da i skutere i hrpe eura dobivala djeca koja u školi nemaju nikakav rezultat, dapače redaju jedinice.
I ne kužim to.
Fakat ne kužim kud je otišao ovaj svijet?!?
Ispada da uopće djeca nisu važna kao ni sakrament, već nadmetanja odraslih; tko će dati više?