Postaje kao ja...a s tim se teško boriti

[sirius]

Inace, tvoj prvi post sa kojim si otvorila temu... Na takvo ponasanje ne bih niti trepnula inapravila bih prihvatljivi kompromis.
da li si ikad pitala " zasto" mu je nesto toliko vazno i sto osjeca da toliko misli da mora ?

[Evelina]

Inace, tvoj prvi post sa kojim si otvorila temu... Na takvo ponasanje ne bih niti trepnula inapravila bih prihvatljivi kompromis.
da li si ikad pitala " zasto" mu je nesto toliko vazno i sto osjeca da toliko misli da mora ?

Zašto mu je važno? Znam zašto, zato jer bi bio odrastao. Jer tata nosi osobnu. Jer je bio roštilj i on treba šibice. Mislim, sve oke, kužim ja to, ali on nema, nema granica. Zašto ja moram prihvatiti da je njemu nešto važno, a on ne prihvaća da ne može sve biti po njegovom?

Isuse kak sam umorna.

Al nemre on sad bit odrastao.

I nemrem mu dozvoliti sve što mu puhne, a dovoljno je da jednu (1) stvar ne dozvolim, od njih šezdeset taj dan, i sve je vriti. Mi njemu ništa ne damo, mi smo najgori roditelji na svijetu, on ništa ne smije, mi ništa ne dozvolimo.

Kak da mu ja išta dam? Samo me siše, sve više i više, i treba sve više i više. Pa nemremo tak živjet. Nikada mu nije dosta.

[Evelina]

Moja gunđa i plače od rođenja, doslovno. Meni krv uzavrije kad krene s plakanjem za sve i svašta
Eh, da jedan od savjeta nama za takvu djecu je da nakon vrtića ili škole nebi trebali ići odmah na drugu aktivnost već da bi trebali doći kući i 45 minuta raditi nešto što oni žele pa bilo to buljenje u strop i to bez roditelja, a onda se radi poslije što god, jer im se treba presiječi dan.

Prvi pasus, pljunuta situacija.
Drugi pasus, sve to radimo baš po PS-u, sve znamo, sve primjenjujemo.

I malo si djetinjasta. "Zašto ja moram, a on ne mora?"

Ma to tu malo. :D