Evelina prvotno napisa
Dakle, nakon tri mjeseca imam potrebu opet pisati. Ja ne znam, ja ne znam kako dalje više s njim.
Jučer smo gadan fajt imali. Počelo je više manje ni iz čega, ali sve s njim počinje ni iz čega. On je toliko jedno gunđavo, mrzovoljno, lajavo čudovište da je to teško za opisati. Toliko je svadljiv, toliko voli prigovarati i to jednostavno ne prestaje, ne prestaje. On ne može naprosto zašutjeti.
Da sam imala jučer snage za pisanje, pisala bih i vrlo zorno, dok mi je još bilo svježe, ponovila cijelu scenu, sve njegove izjave, ali danas više ne mogu. Naprosto sam preumorna. Ali vjerujte mi na riječ da je bilo grozno, grozno.
Nisam više znala kako da ga resetiram pa sam uzela čašu vode i zalila ga. Da konačno obrati pažnju da mu nešto govorim i da me ima gledati dok mu nešto govorim i, najvažnije, da ne priča sad on, nego ja.
Meni je tog bezobrazluka dosta. To je strašno što si on dozvoljava. On, ne ja. Ja to ne dozvoljavam. Njegov otac mu ne dozvoljava, mi nismo roditelji koji puštaju takve stvari. Da jesmo, ja bih razumjela. Ali nismo i ja više ne znam kako da mu pristupim.
Ono što definitivno znam jest to da idem najesen na procjenu kod Sever, da mi kaže što da s njime radim. Mi se samo svađamo. I ne znam više kako da to hendlam. Nakon svega jučer, kad je zaspao, gledala sam ga, preumorna da se mrdnem, duboko razočarana sobom, njime, našim odnosom. I shvatila sam da mi se ne sviđa uopće. On jest moje dijete i volim ga više od svega. Ali ne sviđa mi se. Ne znam jel to shvatljivo.
Ništa ne sluša, ništa, ništa, ništa ne sluša. Neko vrijeme sam mislila da možda jest povezano sa zabranama, da možda cvijeta 73 ima pravo s ovim u vezi odgovornosti, da mu treba više slobode.
Za**** je big time tada i još se išao raspravljati oko toga. Ne da nemam u njega povjerenja, nemam ništa više. Nemam povjerenja, nemam simpatije, nemam strpljenja, nemam snage. Prazna sam. Gledam ga i mislim gdje sam sjebala. Kako sam sjebala, jesam li to ja, jel on. Jel njegov karakter, jel horoskop, jel koji ***** više.
Ali znam da mi se ne sviđa. Mrzovoljno čudovište koje jedino zna jamrat i kritizirat, kojemu su svi drugi krivi za sve, za stvarne i izmišljene stvari, ponajviše ja. Ja sam za sve, ali sve kriva. Pun mi ga je kufer. Ne znam što ću s njim, nit se mogu s njim više nosit. Da postoje internati kod nas, završio bi tamo još jučer.
Muka mi je od pomisli na večer već sad. Eto.