Pa bit povjerenja je da se daje bez da si siguran da će druga strana napraviti dogovoreno. Inače, biste tvoj sin i ti potpisali ugovor u kojem bi bile naznačene sankcije u slučaju nepoštivanja ugovora te nadležnost suda koji će dosuditi jesu li sankcije opravdane. Ako je tvoj stav da se dijete nikad ni u čemu ne drži dogovora, onda ti nemaš povjerenja. A dijete onda jednostavno djeluje u skladu s tvojim očekivanjima.
I moj je težak, ali da bih mogla reći da se nikad ni u čemu ne drži dogovora, ne bih. I da je uvijek nezadovoljan. Ništa nije uvijek i nikad. Svijet nije crno bijel. Tvoje dijete ima i pozitivne strane, ima i suradljivih trenutaka. I ti ih trebaš vidjeti. Meni je užasno pomoglo vođenje dnevnika, i znam da zvuči jako američki serat...ski ali pomaže. I nakon dva tjedna napišeš si koje su situacije bile okidači nezadovoljstva, koje okidači zadovoljstva. I naučiš što treba mijenjati, što ne. Pa onda od onog što treba mijenjati što možeš promijeniti, a što ne možeš. Tipa: doručkovat možemo prije ili poslije oblačenja, ali doručkovat moramo.