Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
Cijeli ovaj Peterlininin post ne mogu dovoljno debelo potpisati koliko je u pravu.
Jako često i roditelji i odgajatelji u vrtiću zanemaruju (zapravo često jedni misle da je to posao ovih drugih) pokazatelje smetnji koje je P. citirala, a kad dijete krene u školu svi se nađu u čudu. Pa opet ispočetka krene prebacivanje odgovornosti - učitelj želi da roditelj doma dodatno radi, a roditelj kaže da je škola ona koja treba pomoći.
Kod nas npr. nije bilo da su odgajateljice zanemarile, nego su krivo procijenile i zaključile. Njezino nesudjelovanje u grupnim igrama i zajedničkim zadacima su procijenile kao tvrdoglavost, a samim tim nesudjelovanjem su zaključile da je ona jedino dijete koje ne napreduje.

Ona je jako malo komunicirala s odgajateljicama, kad bi ju nešto pitale glavu je držala pognutu prema podu i vrlo tiho odgovarala na pitanja ili šutila što su one prozvale bezobrazlukom. Naravno sve to što je ona u vrtiću 'trpila', sve njene frustracije ispuhala bi kad bi došla kući na nama.

Nakon što smo dobili nalaz psihologa i odnjeli ga u vrtić počele su i one drugačije gledati na nju i drugačije joj pristupati iako se znalo dogoditi da bi se svakih par mjeseci vratile na prijašnji zaključak pa bih ih ja u razgovoru vratila na nalaz.