 |
|||
Jesu li vam ikada rekli čemu služe prenatalni testovi?
Ja ih ne znam ni nabrojati, ima ih more. Iščitavam hrpe tekstova o tome i samo se u jednom da naslutiti što u slučaju loših nalaza.
Dakle na stranu da trudnica ne dobiva kompletnu informaciju, ali evo - jeste li svjesni da u slučaju potvrđenih loših progonoza o plodu nudi vam se mogućnost legalnog ranijeg prekida trudnoće, čak do 22. tjedna?
Da.Jelka prvotno napisa
Išla na amniocentezu (zbog godina) u obje trudnoće.
Mogu samo reći da sam bila potpuno informirana od strane liječnika. Dobila sam informaciju baš ovako kako kažeš - da ću u slučaju loše prognoze morati donijeti odluku što dalje. Prihvatila sam to baš tako, kao informaciju. Iskreno, ne znam kako bih odlučila tj. kako bismo mm i ja odlučili da nalazi nisu bili dobri. Razgovarali bi o tome i pretresli još jednom cijelu situaciju. Ne mogu tvrditi kakva bi bila odluka jer zaista ne znam i sretna sam što se nisam našla u situaciji da je moram donositi.
MM i ja dijelimo isto mišljenje - tko smo mi da oduzimamo tuđi život, koliko god bolestan on bio. Ali nije to sad tema za ovdje, nego za filozofski kutak.
U svakom slučaju, u sve 3 trudnoće sam se zahvalila na svim testovima, sad tek dižu frku jer sam prošla 36. Ali nitko mi nije spomenuo prekid trudnoće kao ishod.
Znala sam za to i nije to ništa novo.
Ja sam dobijala apsolutno sve informacije koje su mi trebale i mogu reći da sam bila dobro informirana.
Nisam išla na amniocentezu iako sam i ja zbog godina i prijašnjih pobačaja trebala.
Prošla sam neinvazivne krvne testove i anomaly scan i to je bilo ok.
Da je to bilo loše, išla bih na amniocentezu, a što bih napravila u slučaju lošeg rezultata neću namjerno napisati jer mi se čini da će i ovaj topic postati mjesto borbe dvaju suprostavljenih tabora (za i protiv)
Znala sam čemu služe prenatalni testovi, ali ne mogu reći da mi je itko od ginekologa to objasnio, niti da je uopće sa mnom razgovarao o tome.
Ne bih ni ja voljela da topic ode na krivi put, doista me zanima koliko je bivših i sadašnjih trudnica svjesno gornjeg pitanja, potpuno je nebitno kakva bi njihova odluka bila.
Da, znala sam.
U blizanačkoj trudnoći sam odbila.
U drugoj odradila triple, znala sve info, nisam se bojala rezultata, razmišljala sam pozitivno.
Znam dosta trudnica koje su radile razne testove i svakako ih podržavam ukoliko postoje med.indikacije za njih.
Isto.
znala sam prije nego sam bila kod ginekologa , nije bilo potrebe da razgovara samnom.
( niti je on imao poriv da razgovara nakon sto sam mu objasnila moj stav i potrebu za informacijama).
Jelku zapravo zanima da li ste saznali to od ginekologa, ako slucajno niste znali prije.
moja doktorica mi je samo sturo dala info o tome, ali ja sam to vec znala od prije. da sam ju konkretno pitala, sigurno bi mi bila detaljno objasnila, jer smo moja dr i ja imale takav odnos.
Tako je, hvala!
Meni se čini da ju zanima objašnjavaju li ginekolozi ženama o čemu se radi kad ih počnu slati na prenatalne testove.
Moji ginekolozi nisu znali da ja znam čemu ti testovi služe, niti su sa mnom razgovarali npr. prije nego što su me poslali na double test, nego je to više bilo u stilu huja-haj ajmo napraviti taj test.
Nisam bas upucena u te testove- radila sam one preko krvi u kombinaciji sa uzv u obje trudnoce i nalazi su bili ok pa nisam trebala dalje.
No, zar nema drugih razloga osim odluke o zadrzavanju trudnoce- mislim, neke se bolesti kod bebe mogu poceti lijeciti i u trudnoci, a osum toga zar nije pozeljno znati da ce se npr. roditi dijete sa nekom bolesti, nekom npr. srcanom manom, da vec na porodu budu spremni na to? Da npr. obave carski ako dijete ima neku srcanu manu i klasican porod bi bio rizican ili da se osigura da na porodu bude i npr. djecji kardiolog.
Da, znala sam
Informirala sam se sama, ali i moji ginekolozi
Zar nije logicno da zena pita ako nesto ne zna, nije nuzno da uvijek doktor mora svu komunikaciju inicirati.
Ako doktor kaze: obaviti cete taj i taj test, pa zar ne bi trudnica trebala reci: u koju svrhu, koje su posljedice mogucih rezultata. Meni je normalno da sa doktorom vodim dijalog.
Potpis na Deaedi
Moja sogorica je isla na triple, jer ju je poslala ginekologica koja joj nista nije objasnila, a ova nije imala pojma o cemu se radi
Zar se srčane mane otkrivaju prenatalnim testovima?
Inače, mislim upravo suprotno - da je liječnik taj koji treba informirati i objašnjavati svaki postupak koji predlaže.
Taj dio nisam spomenula do sada, ali hvala ti što ti jesi. Da, to je razlog zašto se radi anomaly scan (između 20.-22.tj.). Vrlo detaljan UZV na kojem se gledaju apsolutno svi organi, traže eventualne anomalije kako bi na porodu bili u pripravnosti svi potrebni specijalisti da pomognu bebi (i mami valjda).
Mima, na to će ti sirius dati odgovor.
Posljednje uređivanje od Jelka : 08.05.2015. at 15:39
Ja bih isto očekivala da će stručnjak davati objašnjenja. Ne zato što sam guska u magli, nego zato što nisam stručnjak koji zna što ne zna.
Pa naravno da treba
Ali ako ne kaze nista, pa valjda ce trudnica pitati sto i zasto
I ne samo trudnica, nego i bolesnik u bilo kojoj situaciji
Pa necu ko tuka ici na bilo kakvu pretragu koju mi lijecnik predlozi, samo zato sto je on to rekao
A znam ih puno takvih, mladih, visokoobrazovanih, a totalno neinformiranih
Ono, ne zna u kojem je tt trudnoce
Moze se otkriti npr. Down sindrom, kod kojeg je veca ucestalost srcanih mana, pa se onda mogu obaviti drugi specijalisticki detaljniji pregledi na koje se inace trudnicu ne bi poslalo, sto moze dovesti do ranijeg pocetka terapije, boljeg pracenja trudnoce i samog poroda i postporodjajne skrbi.
Nikad mi nisu objasnili doktori nista u vezi testova.samo su rekli ako zelim da mogu otici da ce mi dati neki ispunjen papir.a zasto i zbog cega i dali je potrebno i sto se moze otkriti...nista niti rijeci.niti drzavna niti privatna mi nisu objasnile.
Uopće se ne radi o tome da liječnik ne kaže ništa, radi se o tome da ne kaže sve - dakle čitavu priču oko prenatalnih testova, čemu oni služe i kamo vode.
U mom slučaju, a tako je koliko vidim po forumskim iskustvima uglavnom kod svih, radi se tako da se trudnicu šalje na double ili triple test (ili neki treći u novije vrijeme), i da se u principu razmišlja na način - idemo vidjeti da je sve u redu a onda ćemo na to zaboraviti (premda ne zaborave uvijek pa je mene jedan ginekolog htio "slati" na amnio unatoč dobrim rezultatima na double testu).
Dakle, ne razgovara se unaprijed o svim mogućim ishodima, niti o tome što će se napraviti u slučaju loših rezultata, ne objašnjava se čitava priča.
Eh da može se.
A jesi ih ti sta na to pitala?
Pa niti kod drugih pretraga se ne razgovara unaprijed o mogućim ishodima, na testove i pretrage se ide na osnovi neke indikacije.
Na testove u trudnoci se ide iz nekih indikacije: dob rodilje, prethodni gubitak trudnoće i sl.
Na npr. uzv dojke ili mamografiju se također ide na osnovi nekih indikacija, isto npr. dobi, povijest nekih bolesti u obitelji. I naravno da doktor kaže da obaviš pretrage, pa će dalje vidjeti. Ne prejudicira i ne razgovara unaprijed šta u slučaju da se nešto otkrije, kako će pacijent postupiti i na sta ce se odluciti. Prvo se obave testovi, a onda se razgovara dalje o mogućnostima. To mi je i jedino normalno i logicno.
I ne razumijem zasto bi se trudnici koju se uputi na testove trebalo unaprijed reci da ako je test los, da moze prekinuti trudnocu do 22 tj?
To mi je kao da dodjes na sistematski, legnes na stol da ti obave uzv dojke, a doktor ti pocne objasnjavati da ako se otkrije npr. rak dojke, da mozes ici na masektomiju. Tu razinu informiranja ne bi nikako smatrala primjerenom. Treba ici korak po korak.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 08.05.2015. at 16:04
Nisam baš sigurna koliko je to usporedivo.
Doduše, možda i je, ako nekome liječenje nije opcija, onda stvarno nema smisla da ide na ultrazvuk dojke.
Tako ako nekome prekid trudnoće nije opcija, nema prevelikog smisla da ide na amniocentezu.
Ako nekome amniocenteza nije opcija, nema velikog smisla da obavlja double ili triple test.
Ja znam da bi mene liječnici poštedili velikog stresa u trudnoći da su razgovarali sa mnom i dali mi vremena da razmislim, a ne da su me poslali na testove na ho-ruk.
Pa, ne slazem se. Prekid trudnoce nije jedini razlog za testove, dapace, bas ako i nije, onda mi je logicno da djetetu zelis pruziti svu mogucu sansu za zivot, a to pocinje osiguranjem sto ranije medicinske skrbi, jos i u maternici.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 08.05.2015. at 16:08
Kako kod kojeg testa. Amniocenteza je invazivna pretraga koja nosi rizik pobačaja u 1-2 posto slučajeva. A svrha joj je otkriti kromosomske nepravilnosti i u slučaju pozitivnog testa se predlaže pobačaj u visokoj trudnoći. Mislim da je obaveza ginekologa da sve to eksplicitno kaže trudnici čim joj predloži pretragu, bez obzira bila ona informirana ili ne, da li se sjetila pitati ili se nije sjetila.
A isto to bi trebao reći i kad šalje na double/triple, jer to i nije dijagnostika nego statistički probir, koji opet vodi do amiocenteze.
Ne znam koji je drugi razlog za testove osim prekida trudnoće.
Pa napisala sam ti gore.
Pri upoznavanju i na pocetku razgovora, dr nam je jasno dala do znanja cemu sluzi rano testiranje. Ja sam se cudila zasto to spominje, pa to se podrazumijeva.
Prije nekog vremena je na forumu linkana statistika iz koje se vidjelo koji postotak trudnoća se zadržava nakon otkrivanja Down sindroma (gotovo 0) pa je onda govoriti da se prenatalni testovi rade da se pruži bolja skrb novorođenčetu prilično nerealno.
Amniocenteza je osim toga, kao što je MArija već napisala, invazivna pretraga sa realnim brojem pobačaja kao posljedicom, tako da ne bih rekla da ima ikakvog smisla raditi takvu pretragu iz razloga boljeg praćenja trudnoće ili bolje skrbi za novorođenče.
Amniocinteza to nije. Jer DS koji se njome dijagnosticira nije stanje koje u vecini slucajeva zahtjeva hitnu medicinsku intervenciju, osim toga nakon poroda se jasno primjecuje ( pa se mogu odraditi jos dodatni testovi da se utvrdi zdravstveno stanje).
uglavnom, AC sluzi kao pretraga na kromosomske anomalije da bi se u slucaju pozitivnog rezultata zeni omogucilo da prekine trudocu.
I slazem se da bi to trebalo jasno objasniti zeni, ako to vec ne zna.
Inace , moja lijecnica opce prakse ( kod koje sam dosla u trudnoci zbog sumnje na bronhitis) ocitala mi je bukvicu jer sam usputno spomenula da nisam radila prenatalna testiranja , a pogotovo ne amnio. Uz napomenu da to nisam ucinila jer mi prekid trudnoce nije opcija
na sto je ona rekla da sam neozbiljna jer zivot sa djetetom koje ima DS nije romantican (?!).
Halo?!
nakon toga ju nikad vise nisam vidjela jer sam promjenila lijecnika.
Posljednje uređivanje od sirius : 08.05.2015. at 16:31
Apsolutno se slažem.
Svi ti prenatalni testovi služe samo zato da bi se ubio fetus koji nije idealan. Preokrutno sam to napisala? Nisam, i trudnici bi liječnik trebao jasno i glasno objasniti da svi ti opasni i/ili skupi testovi služe samo zato da bi se otkrilo da beba nije genetski zdrava. I u slučaju da nije zdrava, opcija je roditi bebu nesposobnu za život ( do 22. tjedna trudnoće), drugim , jednostavnim riječima, ubiti bebu ili pripremiti se za život sa genetski bolesnim djetetom.
Ako majka zna da ne želi roditi takvo dijete, tada su testovi poželjni.
Ako majka ne razmišlja o pobačaju ili porodu bebe nesposobne za život, tada joj ni jedan prenatalni test nije potreban. a, ako se rodi genetski bolesno dijete, većina se, nakon početnog šoka, nauči na takav život.
Uopće ne shvaćam ginekologe koji ovo ne objasne svakoj trudnici, a još manje trudnice koje amniocentezu shvaćaju kao uobičajen pregled.
Dugo mene to muči, i često napišem i ovdje svoje mišljenje, malo uvijeno ( valjda). Mnoge buduće mame sva ta testiranje svoje nerođene bebe smatraju sasvim OK. Vjerujem zato jer ne znaju puno o njima. A krivnja za to je na liječnicima.
Sasvim mi je druga stvar ako žena ne želi dijete i napravi pobačaj, bez obzira na zdravstveno stanje bebe. Neće i gotovo. Ima to pravo.
Razumijem ja da se po zakonu može riješiti i "lošeg" fetusa u kasnijim tjednima, ali to nije u redu, u najmanju ruku je licemjerno, da ne kažem okrutno. Srećom pa se glupost i/ili ružnoća ne vide prenatalnim testovima, tko zna kako bi se to rješavalo.
znam cemu sluze, radila sam ih, da su rezultati bili losi-znam sto bih napravila.
Jedna riječ - eugenika.
I nema ništa romantično u eugenici.
cure, ovo je tema
Nedavno sam nabasala na ovo mišljenje pa vučem neke paralele:
"Biranje najkvalitetnijeg embrija je rasizam, ubijanje embrija je fašizam, a umjetna oplodnja je grijeh protiv Boga i prirode. Biraš najbolji embrij (viša rasa), bacaš tj. ubijaš one manje kvalitetne embrije(niža rasa)."
To je naravno ekipa kojima je i MPO okrutan,smrtni grijeh itd...
A što kad se utvrde anomalije za koje ne trebaju ni testovi,budu vidljive i UZV pregledom,dijete sigurno ne bi preživjelo ni dana,možda ni izguralo trudnoću...Riskirati i majčin život s devizom kako bude,u Božje ruke?
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 08.05.2015. at 21:38
Odgovaram direktno na postavljeno pitanje, da zaobiđem sav materijal koji bi mogla iznijeti. Najprije nam je doktorica s odjela za tu genetsku bolest koju smo testirali spomenula da ćemo testirati samo ako smo spremni na završavanje trudnoće ako se desi ono što nitko ne priželjkuje (zbog financijskog troška testiranja). A naknadno mi je ginekologica napomenula da u slučaju lošeg nalaza nije sigurna da bi itko radio abortus da je dijete bolesno...iako nisam ni započinjala tu temu s njom. Tako da sam u konačnici ostala totalno zbunjena s informacijama a ne informirana.
e pa svasta. svakave razloge cujem za stednju kemikalija/kitova, ali ovo je vrhunac bedastoce/bezobrastine, dobro je da ti nije rekla jos da ako i ne objavi Q1 rad da nece ni razgovarati s tobom. sorry frustracija iz drugih razloga.
nisam radila testove, jer moj ginekolog ne podrzava statisticke testove. rekao mi je ako zelim nesto stvarno znati onda se moram odluciti za amnio, koja ce mi dati tocne odgovore na sve strahove, ali da moram biti svjesna da sam postupak, kao i cekanje rezulatat takodjer nisu bez ikakvih posljedica. postupak za dijete, a cekanje za mene (psihicki). pa da se odlucim da li zelim ili ne.
U prvoj trudnoći išla sam kod privatnika koji mi je detaljno pojasnio sve u vezi testova, uključujući i amnio. Išla sam na amniocentezu.
Drugu trudnoću sam vodila uglavnom kod socijalke, kad je došlo vrijeme za amnio, tražila sam uputnicu, htjela je pričati sa mnom, ali rekoh joj da ne treba i da sam upoznata sa svime.
Da, ginekologica nam je sve objasnila
da i ja odgovorim na pitanje
moj ginekolog mi je ponudio samo mogućnost testova kad sam rekla svoj stav rekao je da se slaze samnom ali da on mora ponuditi i dodao ovo sto se spominje da statisticki testovi nisu pouzdani da je 2% užasno puno grešakaa da je amnio invazivna i rizik također prevelik i da on i supruga liječnica nisu to radili. Zakljucio jecda je sretan da to jos nije obavezno kao u nekim zemljama.
Čisto sumnjam da je to igdje obavezno.
S prvim djetetom trudnocu sam vodila u Velikoj Britaniji i dr. me pitala zelim li na testiranje. naravno da sam znala otprije kakvi su moguci ishodi (abortus ili savjetovanje i potpora), a da nisam, dr. bi me informirala. Tada mi nije bio bitan ishod, pa nisam radila statisticke skenove, a kamoli amnio.
U drugoj trudnoci me dr. informirala da bi bilo dobro da napravimo sken za svaki slucaj. Ja sam odbila i nitko nije inzistirao.
medjutim, da idem na 3. dijete, zbog godina bih vjerojatno isla na nifty.
Ne vidim nista problematicno u tome, niti mi je to ikakva eugenika. Svatko zna za sebe s cime je spreman zivjeti i nitko nikog ne prisiljava na prekid trudnoce u slucaju loseg rezultata. Eugenika bi bila da je abortus obavezan.
Imam 29 god,prva trudnoca ,doktor mi nije ponudio apsolutno nikakva testiranja niti me je informirao o istim,sve sto znam o prenatalnim testovima procitala sam sama na netu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom