Pokušavam zamisliti što bih napravila da ovakve stvari pročitam o svom djetetu... i odmah mi nije dobro. Jedno je ne imati pribor, ne pisati zadaće, ne biti spreman za ispitivanje... I zakasniti povremeno, i ljubiti se na hodniku škole... Ali ova prostačenja, nasilje, gađanja profesora, uništavanje inventara...

A onda se sjetim da mi se daljnja rođakinja žalila prošle godine kako njen prvašić po cijela popodneva piše zadaće, jer je više na igricama na mobitelu nego za pisankom. Kad sam je zbunjeno pitala pa što mu ne uzme mobitel dok ne završi sa zadaćom mi je rekla "kako da mu ga uzmem kad mi ga ne da". Dijete od tada 7 godina i 20 i sitno kila. Ako ne možeš na kraj s prvašićem, kako utjecati na srednjoškolca koji te pojede za doručak. Skupa sa sirom i vrhnjem...