 |
|||
knjižnica
Vodite li svoje mališane u knjižnicu?
Da li smatrate da im to koristi?
Ja svoje obadvije vodim sa sobom(5 i 2).Ima igraonica pa se usput i poigraju,razgledaju slikovnice,obavezno im dopustim da izaberu i dignu slikovnicu ili knjigu.U stvari,starijoj jer je manja premala.
Molim vas za mišljenje i odgovore,jako mi je bitno zbog jedne rasprave u kojoj sam se našla.Posebno mi je bitno da li dopustite da knjigu/slikovnicu ponese kući?
Ne vidim razlog zasto ne? Moj od 3 godine ne ide jos u knjiznicu (iako smo bas neki dan pricali da cemo ga odvesti i upisati), ali samo zato jer doma ima oko stotinjak slikovnica (nasljedjeno uglavnom) pa nije bilo potrebe.
Mislim da je posudjivanje i vracanje knjiga nesto sto nikako ne moze biti losa stvar, pa mi nije jasno kako ne bih dozvolila to; tj. koji je razlog da se ne posudjuje knjiga u knjiznici?
Ja svojem 7,5 ne uspijevam objasniti da knjigu koju posudimo u knjižnici mama ponekada ne može kupiti u knjižari jer je rasprodana.
Ali bude prihvatio valjda sa vremenom.
Moj sin upisan je u knjižnicu od svojih godinu i pol.
Knjižnica je idealna za posuđivanje slikovnica svih vrsta, tim više jer se mnoge od njih stvarno ne isplati kupovati.
Moji oboje od godinu i pol. Posudjuemo stalno, slikovnice za mlađe, knjige za starije dijete. Uskoro ćemo moći i igre za mlađe dijete (sad ima dvije godine), koristimo igraonicu...
Sent from my iPhone using Tapatalk
Čim se vilenjak rodio moje kolegice su mu poklonile člansku iskaznicu i nerijetko je to moj poklon drugoj djeci - slikovnica i članska od knjižnice.
Do sada se i kod dvogodišnjaka kao i kod petogodišnjaka pokazao kao pun pogodak. Mislim da rijetko koje dijete ostane ravnodušno na odlazak u knjižnicu.
Knjižnice su mi lijepa i draga mjesta, kao i knjižare i iako ima jaako puno slikovnica, jednom tjedno, od njegove prve godine, redovno smo u knjižnici, a rado švrljamo i po knjižarama. Nama je važno da knjižnicu doživi kao toplo i lijepo mjesto gdje će kvalitetno provoditi svoje slobodno vrijeme, a ne da bude sinonim, jednog dana, za utočište dosadnih lektira.
Danas barem naše knjižnice imaju prekrasne kutke za najmlađe - od izbora slikovnica, kutka za obiteljsko čitanje, hrpe radionica i pričaonica, kutka za igranje svim onim didaktičkim igračkama, a tu je i druženje sa drugom djecom, pogotovo u zimskim danima.
Ne mogu se sjetiti ni jedne negativne strane odlaska u knjižnicu.
Kako sam radila i u knjižnici i školi iz iskustva mogu reći da djeca koja su od malena stekla kulturu čitanja i odlaska u knjižnicu danas jesu puno bolji čitači i bolje se izražavaju od svojih vršnjaka, a oni najmanji razvijaju predčitalačke vještine i još štošta. Ne mislim da su dvogodišnjaci premaleni za posuđivanje slikovnica - ima jako puno slikovnica primjerenih njihovoj dobi, dapače - nas spašava knjižnica jer vilenjak zahtjeva svakodnevno čitanje od recimo sat vremena prije dnevnog i večernjeg spavanja.
Upisana je s cca 11 mjeseci, a prije toga smo znali ući i razgledati knjige, postere, akvarij s ribicama...
Redovito odlazimo u knjižnicu i posudjujemo knjige.
A kako divan poklon, palcice.
Mi redovno idemo u knjižnicu, starije dvoje djece ima svako svoje iskaznice, a mališi od 14 mjeseci posudjujem na moju iskaznicu ili na nekog od braceka. S najmanjim sam počela ići prije jedno dva mjeseca, i sad već zna kud idemo, obavezno prošvrlja po slikovnicama, dam mu da teti odnese da ,,poslika,, knjigicu da je možemo uzeti doma. Nama je u knjižnicu baš lijepo. Kod kuće par dana imamo po tri slikovnice,i onda promijenimo. Super.
moj najstariji je počel ić u knjižnicu s nekih 8-10 mjeseci( bilo je todavno) , u početku je dobil neštona posudbu s moje kartice.
najmanji voli knjige, ali periodički čitajednu knjigu duže vremena ( ko i crtiće nekih tjedan dana mu mora bit isti).
ja sam upisana u gradsku, tako da mogu posudivati u vise knjiznica. U blizu (losiju po meni) idemo po slikovnice. Oboje idu (3 i 5 g), malo se poigraju, izaberu knjigu (3 ili 4) i idemo doma. Te knjige citamo svaki dan prije spavanja.
Djecu treba upisati u knjižnicu čim mogu stabilno na svojim nogama do nje dohodati.
mo vec odavno ima svoju jer je mene zivciralo sto ona uzme 3 knjige pa meni nista ne ostane
krenuli smo u knjiznicu kad je prestala grickati knjige i trgati stranice (nekoliko onih s prozorcicima je stradalo u pocetku "citanja")
Tako je. Od najmanjega u knjižnicu i posuđujemo knjige za doma, naravno. Ionako sam ja u knjižnici skoro inventarčokolada prvotno napisa
Sina sam upisala u knjižnicu kad je imao 3 mjeseca
jer je u Knjižnicama Marka Marulića u Splitu besplatna članarina za djecu u prvoj godini života (bilo tada, a ne znam da li je još uvijek).
Tako da smo često odlazili, dok je još šetao po njoj u kolicima. Mogu se posuditi odjednom 3 knjige, pa je za svih bilo dosta.
I sada kada je veći rado ide, također se poigra s igračkama i drugom djecom, u knjižnici čitamo, a i posudimo knjige, tj. slikovnice za kući.
Čitala sam o akciji Čitajmo im od najranije dobi, pa mislim da je važno rano im čitati i razvijati i taj dio dječje osobnosti, koji ima utjecaja i na drugo.
Potpisujem.
Jedan dan me jedna frendica od moje E (11 god.) sokirala rijecima, "Ja nikad u zivotu nisam bila u knjiznici.".
Pa je onda nastavila, "Mi sve knjige koje zelim kupujemo.".
Njena mama je na to nadodala (vjerojatno da ublazi dojam), "Ali ne procitas ni 1/3 knjiga koje je procitala E.", na sto se djevojcica zacrvenjela i skrenula na drugu temu.
BTW, mi kupujemo one knjige koje nam se toliko svide da bez njih vise ne mozemo. U medjuvremenu smo u knjiznici kao doma.
Srecem puno ljudi s ovakvim stavovima, i iskreno, ne razumijem ih. IMHO, citati i koristiti knjiznicu je stvar i osobne kulture... I ne govori nista o necijoj kupovnoj (ne)moci.
Posljednje uređivanje od Elly : 01.11.2014. at 20:58
knjižnica
Elly, i ja srecem puno ljudi koji nikad ne idu u knjiznice s djecom. Meni je to jako cudno.
Moje dijete ide sigurno od druge godine. Uclanjene su obje. I ja, naravno. Sad sam se sjetila da me starija gnjavi da jej produljim (ili produzim) clanarinu jer mjesecima koristi iskaznicu mladje sestre :D
Knjige im povremeno kupim, i sebi, uostalom tako. Ne zelim kupovati sve sto citamo, to zaista nema smisla.
Posljednje uređivanje od Anci : 01.11.2014. at 21:27
I ja razmišljam kao i vi,ali eto upadnem u neke rasprave nepotrebne,ma zar o tome uopšte treba raspravljati!
Istina je da se u kući imamo hrpu,hrpetinu slikovnica(neke čita-neke ne čita).
Istina je da je ovoj manjoj zanimljiva ona slikovnica koju starija drži trenutno u rukama(pa i ona iz knjižnice),pa tu počesto(ili uvjek)nastaje otimačina i vriska.
Istina je da starija počesto ne da manjoj slikovnice i otima ih i opet vriska.
Te situacije se brzo(ili manje brzo)rješavaju kao i hrpa drugih situacija sa vriskom i svađom,kojih u ovom periodu ima dosta u toku dana.Borimo se
Da li je to razlog da im ne dam da posuđuju knjige?Da li je to znak njihove nezrelosti,pa treba sačekati,recimo školski period?
Da se razumijemo-to nije moje mišljenje
to nije nikakav argument, to što se otimaju za knjige i slikovnice
tu situaciju treba iskoristiti da se poradi na dogovru oko dijeljenja igračaka i zajedničkih stavri općenito
jer da nisu knjige, bilo bi sigurno nešto drugo. to je normalno, djeca su takva
knjižnica je sigurno dobro mjesto za svako dijete
a i roditeljima koristi, pogotovo u dugim zimskim popodnevima
mi smo prije par dana prvi put posudili knjige,J se odusevio,danas idemo u zamjenu. Sto ranije to bolje, djeci je to super iskustvo.
da
Curke dali citate knjige svojoj djecici od dvije godine prije spavanja?Mi citamo slikovnice preko dana, ja citam a ona mi pokazuje na zivotinjice ili nesto drugo i govori sto je sto.Sad ne znam kako bi izgledalo to da prije spavanja uzmemo neku pricu, di ce ona lezati i slusati a ja da joj citam dok ne zaspi, ne znam dali je jos premala za to,ima 2,2
Nije premala, ja sam svojima citala.
definitivno nije premala
mi smo i puno prije toga počeli čitati prije spavanja
samo daj
Moji nisu upisani u tako ranoj dobi jer se tada knjižnica preuređivala, ali su upisani možda s 2-3 godine. Svaki ima od prvog dana svoju iskaznicu (zbog igraonica i radionica).
Odrasli su u knjižnici, a i danas su tamo često. Dok su bili mali, to mi je zimi bio genijalan izlazak - nije nam daleko, a nisu u stanu. Od malena su se tamo osjećali kao doma.
***
Nije svejedn kakve uvjete za klince ima koja knjižnica. Naša kvartovska ima super uvjete i super animatore na dječjem odjelu.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.01.2015. at 09:10
Naša gradska knjižnica ima besplatan upis za djecu mlađu od 3 godine baš iz razloga da se potiče čitanje i posjeti knjižnici od najranije dobi. Knjižničari se zafrkavaju da će sljedeća akcija biti Iz rodilišta u knjižnicu
Postoji i nacionalna kampanja Čitajmo im od najranije dobi gdje se također promiče čitanje što prije, to bolje.
Osim toga, zašto bi kutije sa slikovnicama bile onako nisko, nego da budu dostupne maloj djeci?
Ja sam svojima čitala od nekih 2,3 mjeseca. Držala sam im slikovnicu iznad glave i čitala. To je za curu bio najbolji način uspavljivanja, negdje do 2-3g. Kad bi joj se počelo spavati, govorila sam sve polakše i sve tiše, zaspala bi gledajući u slike...Kasnije, sa nekih 2-3g smo morali drugačije, prvo čitanje, pa onda ležanje i spavanje, jer bi za vrijeme čitanja postala preaktivna, komentirala, ispitivala, uzbuđivala se oko radnje, pa bi se razbudila umjesto da se smiri.
Nama je od godine dana dio večernjeg rituala. Kad se obavi higijena i piđamica, tata ili ja (ili svi) se ušuškamo u krevet i on sam odabere što ćemo čitati (dobro, kod nas minimalno bude pet slikovnica i uvijek računam na nekih sat vremena čitanja ako nije preumoran). Sada (2,5) sam kaže kada mu je dosta i okrene se na drugu stranu i zaspi ili završim s pričanjem neke priče o čemu mi već on zada temu.
Nikada nije prerano, a ni prekasno, da knjiga bude prezentirana djetetu na najbolji mogući način.
Nista,onda vrijedi pokusat, u knjiznicu i po knjigice
Da to i mene brine da se ne razbudi prije nego smiri , jer dok citam sve vise radimo nego sto ja citam- pokazuje sta je sta,kako se glasa ma u principu na kraju zavrsimo komentiranjem.Evo i danas uzme slikovnicu, da mi u ruke i kaze "Mama citaj!" Ja krenem citat a ona "Vidis, to je mis, ovo maca,..." I tako mislim vrijedi pokusati, samo da se ne zaigra
Mi idemo u šetnji često do knjižnice, posuđujemo svi na bracu i seku, dosta su nam dvije iskaznice jer nam je knjižnica blizu pa često navraćamo. Bebica posuđuje od 6 mjeseci, biramo interaktivne i otporne, primjerene za dob. Ja ih kod kuće operem alkoholom i osušim i onda guštamo tjedan, dva u knjigici. Počeli smo s mjesec dva s onim platnenim knjižicama igračkama, pa prešli na one na kojima je jedna stranica jedna slika/jedan pojam., a sad već tu ima i klip-klap i prozorčića, onih u koje se prstić uvuče u lutkicu pa pokazuje, ma svašta. Sad nam je11mj i kutija s knjigicama je jedna od prvih koja se ujutro istražuje. Stavila sam ih u onu ikeinu za boce da su joj nisko i pregledno.
i nas razigraju, zato su nam na repertoaru nakon buđenja
Da takve i mi citamo preko dana, bas voli knjigice,i gusta u njima
Da takve i mi citamo preko dana, bas voli knjigice,i gusta u njima
Mo je do nedavno slikovnice gledala preko dana, a navečer smo pričali priče i pjevali pjesmice, jer to može u mraku pa se malo umiri.
U zadnje vrijeme voli sama leći prolistati neku knjigu iako još ne čita sama
I mi smo bili stalni gosti u knjižnici. Dok nam se bratac nije rodio, isli smo svaka dva tjedna po knjižicu. Sad smo je malo "zapustili" jer smo krenuli u vrtić, bolesni..bla,bla. Mislim čak da s bracom nikad nismo ni bili, a već mu je godinica prošlaAli ici cemo čim prije! Inace čitamo bajke prije spavanja obojici, ilustriranu Bibliju također. A T ne ide na WC bez dječjih novina
( Smib, Radost, Mak...). Što god netko mislio, ali i to je nacin da voli knjigu heheh.
He he he.... Henry Miller je svojevremeno rekao da je sve što valja od knjiga pročitao na zahodu, a opet... nekako mi se više sviđa kad ljudi naviku čitanja ipak iz zahoda permjeste na svjetlo dana.I mi smo bili stalni gosti u knjižnici. Dok nam se bratac nije rodio, isli smo svaka dva tjedna po knjižicu. Sad smo je malo "zapustili" jer smo krenuli u vrtić, bolesni..bla,bla. Mislim čak da s bracom nikad nismo ni bili, a već mu je godinica prošla
Podižem ovu temu jer mi je nekako najsvežija u sećanju, mada su moji klinci sad u uzrasnoj grupi 3-6 godina.
Mene zanima, da li su vam deca, i sa koliko godina, koristila čitaonicu (ne znam da li je izraz drugačiji na hrvatskom
Naime, moj trogodišnjak je ekscentrik, kao i ja. Ne interesuju ga slikovnice i bajke, on želi enciklopedije. Životinje, mašine, izume, itd....Ali taj tip knjiga se kod nas ne sme izneti van čitaonice. Ništa od naučne tematike ne sme.
Meni je lično odbojna ideja o listanju knjiga u čitaonici sa tako malim detetom. I on i ja volimo da čitamo predveče, udobno zavaljeni na kauč, glasno komentarišući sve što nam je zanimljivo, vraćajući se više puta na najbolje slike, sričući slova pomalo, čitajući istu knjigu nekoliko večeri zaredom dok nam ne dosadi. Ništa od toga nije izvodljivo u čitaonici.
Volela bih da me neko razuveri i kaže mi kako je čitaonica zapravo super zabavno mesto za trogodišnjake
Moji su u čitaonici prvi put ostali sami (bez mene, na pol sata ili kraće) negdje pred školu - imali su pet i šest godina. Nisu zapravo čitali, nego su sa stričekom animatorom igrali šah. Ja sam otišla preko puta u Dom zdravlja na kratko.
Nemaju baš neku naviku boravka u čitaonici jer tamo se uglavnom ne okkuplja njihovo društvo, nego prevladavaju umirovljenici.
Dječji odjel ima svoju čitaonicu, ali tamo uglavnom mala djeca dolaze na radionice (likovna, dramska, glazbena) i lutkarske predstave, kao i na računala. Knjige koje se ne mogu iznositi iz knjižnice nismo ni posuđivali, snašli smo se s bakinom i našom kućnom bibliotekom i bilo je to dosta. Moj stariji i danas obožava knjige iz serije "sam svoj majstor" pa smo mu dvije dali u njegov ormar još u vrtićkoj dobi. I danas su tamo i koristi ih. Mlađi sin - njemu smo nabavili priručnik o lovu, priručnik o preživljavanju u prirodi i takve stvari. Enciklopedije smo isto imali, ali dječje - neke francuske. Iskreno - nisu baš bile sjajne, ali su bile dobre. Iz ove serije: http://www.superknjizara.hr/?page=kn...d_knjiga=27773
Korištenje čitaonice došlo je u obzir tek negdje od trećeg razreda osnovne škole - kad su djeca iz razreda radila zajedničke grupne projekte, bilo im je spretnije to raditi u kvartovskoj knjižnici (jer oni imaju računalo + printer i svu literaturu koja treba za npr. projekt o Dioklecijanovoj palači). Ranije - slažem se, nije to špica filma za malu djecu. I nisam baš voljela doma djeci u krevet davati knjige iz knjižnice. Danju - ok, noću kad se stavi posteljina - nema šanse. Ali to su samo moje bube u glavi.
Sama znaš koje knjige tvoje dijete najviše zanimaju, pa mu nabavi nešto (idite zajedno, pa odaberite). Ne mora to biti enciklopedija. Mog mlađeg su zanimale životinje, pa je čitao priručnik o uzgoju pčela, knjige o kućnim ljubimcima i slično - to su samo neke ideje. Stariji klinac je od malena bio zainteresiran za računala pa smo ga opskrbili literaturom o tome.
Mojoj trogodišnjakinji je knjižnica zabavno mjesto, jer je naša kvartovska knjižnica puno više od knjižnice... ima glazbenu radionicu, lutkarske predstave, akvarij s ribama, super stričeka koji tamo radi, tako da smo često tamo i nevezano za uzimanje i vraćanje knjiga.Volela bih da me neko razuveri i kaže mi kako je čitaonica zapravo super zabavno mesto za trogodišnjake
Uvijek nakon radionica ili predstave ostanemo još malo pa čitamo.
p.s.
Radi se o istoj knjižnici koju Peterlin spominje.
Nama je knjižnica osim za povremeno posuđivanje služila i kao filter za slikovnice, knjige i enciklopedije koje smo kupovali. Kad bi se za nešto jako zalijepila, to bismo i kupili.
U toj dobi često je čitanje i prelistavanje uvijek istih materijala pa nije loše doma imati probranu zbirku za kojom može uvijek posegnuti.
To jako ovisi o pojedinoj knjižnici.
pulinka je pitala za odjel za odrasle, onaj na kojem se posuđuju enciklopedije za odrasle, koje se ne smiju iznositi. TAJ dio knjižnice definitivno nije za djecu. Mislim da moja djeca tamo nisu zasjela ni jedan jedini put do trećeg ili četvrtog razreda. Pa i sada preferiraju dječji dio.
ALI nemaju sve knjižnice dječju čitaonicu.
Hvala za odgovore svima, malo sam se utešila da nisam (puno) čudna
Peterlin je najvećim delom u pravu, tj. to je mala seoska knjižnica, sa zajedničkom majušnom čitaonicom za decu i odrasle gde kao u "Danu mrmota" kad god dođemo za stolom u istoj jakni i istoj pozi sedi isti dedica
Nema kod nas animatora i sl, da ima, valjda mi deca ni ne bi išla kući
Ugl. šta mi je najgore da svarim-dečje odeljenje je odjednom krcato knjigama. Divnim, kvalitetnim, novim, savršenim knjigama iz svih mogućih oblasti nauka. Odakle im, nemam pojma, ali to je fantastično šta sve imaju. Nisu u pitanju enc. za odrasle, već baš izdanja prilagođena deci, neka su za starije, ali deo je baš za klince, sa prozorčićima i sl, slike su genijalne. I sve je izloženo napred, odmah uočimo i klinci i ja. Pa bi onda sin nosio kući. A ne može
Međutim, čitaonica je neuslovna. Dete ne zna da čita sa 3,5 godine, ako mislim da mu čitam moram jasno i glasno, neću mu valjda šaputati naučne pojmove, koja je svrha? (osim što mi je sama ideja krajnje srednjevekovna, ono, šapćući mu čitam misterije za posvećene).
Da ne pominjem da nema ni malih stolica i stolova za klince, morao bi da sedi za onim ogromnim drvenim stolom na drvenoj stolici, pa ni da se vrpolji ni da povisi glas. Mislim, to mlađe dete je i inače disciplinovani introvert, poslednje što želim je da forsiram takvo ponašanje...
Lakše mi je kad vidim da nije to pravilo samo kod nas takvo, i donekle mi je i jasno za veće gradove-velika gužva, puno dece, skupocene knjige a fine i udobne čitaonice-tako je i ok što enciklopedije čitaju u čitaonicama, ono, da bude za sve i svima udobno.
A kod nas, malo dece u selu, nepunih 200 po generaciji, ma možete misliti koliko ih se učlani u biblioteku kao predškolci, a oni koji se usude-pa, nisu se baš usrećili, recimo.
Nije da nemamo kod kuće šta da čitamo, naprotiv, ali opet, osećam se glupo kad vidim sve te fantastične knjige za klince, sve te stranice sa prozorčićima koje nikad neće dodirnuti male rukice i zabaviti se...Što sam starija, sve sam osetljivija na to besmisleno gomilanje i propadanje. Knjiga je da se čita.
I da, ni ja ne dopuštam da pozajmljene knjige idu u krevet, najdalje što stignu je kauč, jer mene ubijaju grinje iz njih.
pulinka, moraš se sprijateljiti s knjižničarima...Možda tako uspiješ posuditi i ono što inače ne daju. Ne znam kakvo je osoblje, ali kod nas su mojim sinovima ponekad davali i stvari koje nisu bile namijenjene posudbi.
Uglavnom se radilo o dvd i cd-ovima s interaktivnim programima za djecu, u vrijeme dok naša knjižnica još nije imala audio-video odjel. Sad se to normalno posuđuje, ali dok su moji sinovi imali 3 i 4 godine nije se moglo. Pa smo "na lijepe oči" znali dogovoriti da nam posude (bez evidentiranja na iskaznicu) i to je išlo.
Sjećam se da smo tako posudili ovo i da su moji dečki bili presretni: http://www.foma.hr/multimedia/postuj...nakove-cd-rom/
Bilo je još toga - uglavnom filmovi i igračke.
Pitaj kako bi se mogle posuditi te knjige koje vas zanimaju - najgore što se može dogoditi je odgovor da ne smiju.
Da, i mi smo na lepe oči dobijali ponešto na korišćenje
A mene je uhvatio moj povremeni žar da ispravljam krive Drine.
Jer već imam ceo spisak mesta, od DZ preko državnih organa i prodavnica, gde moram da pamtim kad radi koja osoba jer kod ove može a kod one ne može. A ne volim ni da dovodim one ljubazne u neprijatnu situaciju da zbog nas dobiju "po nosu".
Trenutno razmatram neki oblik ulaganja pismenog prigovora ili slično, jer nam je poseta biblioteci izgubila svaki smisao. Izlistali smo odavno svih stotinjak slikovnica koje su ostale nezahvaćene tom čitaoničkom reformom (mahom bajke u milion obrada..., nešto religije i dečjih stihova...), a sve ostalo je je odjednom upalo u kategoriju neiznosivih (tj. tinejdž romani su mi ljubazno ponuđeni kao dostupni...svašta.).
pulinka, 200 djece po generaciji nije uopce malo. Kod nas ih nema ni 150 po generaciji. Istina, nemamo animatore, ali imamo ureden djecji kutak s malim stolovima i stolicicama, djeca mogu sama pregledavati i uzimati knjige s polica. Studijska biblioteka je ogradena staklom pa mozes i normalno citati djetetu.
Mozda bi stvarno neka akcija mogla upaliti?
Raspitaj se o predpristupnim EU fondovima, vjerujem da je to sad aktualno kod vas. Ponudi svoje znanje i vrijeme knjiznicarkama oko pisanja projekta.
Enela, to je nepunih 200 ako računaš opštinu, a ako je samo naše naselje, onda smo tu na vašem broju od oko 150 dece po generaciji
Ali mi je super da pročitam šta sve vi imate i kako je lepo uređeno. Znači da može, kad se hoće, i da funkcioniše. Kod nas ima prostora za preuređenje, prilično sam sigurna u to.
Hvala za ideju, možda ću se i upustiti makar u predlaganje nečeg sličnog.
Mene lično je jako pogodilo to, što je dečje odeljenje u ovih 4-5 godina koliko smo tamo postepeno uvećalo fond baš kvalitetnim i novim knjigama, pa su prvo bile dostupne sve svima (a nije da ima gužve, NIKAD nikog ne sretnemo niti postoji praksa rezervacije knjiga), a sad kad su stigle i kvalitetne naučne, neko je napravio rez i odjednom ništa ne može nikom.
Tj. uvredljivo mi je tražiti od malih klinaca da koriste čitaonicu, a ne omogućiti baš nikakve uslove za to. Kao, sve je dostupno u teoriji, a na šta bi to ličilo u praksi, da ja stvarno rešim da čitam detetu naglas u čitaonici? Hm, možda bi trebalo to i pokušati, pa da vidimo kako bi razgovor dalje tekao...Ipak, pokušaću fino i konstruktivno prvo
Naišla sam na ovu temu, tražeći nešto drugo i baš me zaintrigiralo. Ja sam ljubitelj čitanja i otkako znam za sebe, učlanjena sam u knjižnicu, ali sam primjetila da moja curka ne dijeli mamino oduševljenje knjigama i čitanjem. Možda bi je i učlanila u nadi da će jednog dana zavoljeti čitanje da ne postoji jedan problem. Svaku slikovnicu ili dječji časopis bi nakon nekog vremena osvanuo sa likovnim uradkom buduće slikarice. Strah me da to isto ne bi napravila i sa posuđenim slikovnicama, pa bi me skuplje došlo nego da joj te iste kupim (ionako kupujem na sajmovima u pola cijene)
Uskoro kreće u školu i voljela bih kad bi mogla dobiti neki savjet kako da sačuvam knjige od njenih crteža, kako da joj to najjednostavnije objasnim, da se ne može i ne smije crtati po knjigama pogotovo ako nisu njene.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom