Otkad sam ušla u razred trubim kako nemam kompetencije sama napisati plan i program za PP ili IP. Proglašavana sam nesposobnom, cjepidlakom (napiši nešto, to ti ionako nitko ne čita), i mogu samo Bogu zahvaliti što sam u odgojnom predmetu gdje mogu napraviti relativno malu štetu.

Bojim se da se ništa neće promijeniti dok se stvari u svakoj glavi posebno ne promijene. Inspekcija, ravnatelji, individualni razgovori s nastavnicima... da je bilo volje i želje i bez intervencija bi se krenulo pravim smjerom. Ovo ne znači da treba odustati, naprotiv, treba još jače nagaziti.