"popustanje" u skoli

[Tashunica]

Ja sam prof. i moja pitanja su postavljena jer me iskreno zanima kako procijenjujemo ulogu učitelja. Rekla sam ranije da govorim iz svojih cipela. Moj je brat kod svoje učiteljice mao poseban tretman bez papira i bez ikakvog razloga za papir. Jednostavno je žena, svjesna njegove kućne situacije, ocijenila da za pružit mu uistinu šansu, treba popustit. Ne jer je lijen, neodgojen i ima vezu, već jer mu je kući teško i nema načina da se ta situacija pozitivno razriješi. Kasnije sam uvijek imala dojam, da od svih svojih učitelja, profesora, onih koji su predavali bratu i najstarijem mi sinu i svih svojih kolega, ta njegova prva učiteljica bila najkvaltetniji učitelj. Dala je djetetu ono što mu je trebalo da raste.

nemam ništa protiv ovakvog pristupa,
super je kad učitelj prepozna takve stvari,
ali ono od čega se meni diže kosa na glavi su prijetnje vezama u ministarstvu i slične stvari,
na to mi je prag tolerancija u minusu,
ako se radi o djetetu, netko ga je tome naučio ili je od nekoga čuo,
a o odrasloj osobi neću ni govoriti.