Citiraj centar prvotno napisa Vidi poruku
ne radi se o mom djetetu.
dijete nemam nikakav poremecaj jer u razredu imamo asistenta i ne radi s tim djetetom.
ovo nije razglabanje o necijoj privatnoj situaciji no to utjece i na moje, ali i ostalu djecu jer sad to primjecuju, postavljaju pitanja, nije im jasna nepravda koja se događa.
to dijete otvoreno prijeti, iznosi informacije da mu nitko nista ne moze, da oni imaju veze u ministarstvu, zna kad nece doci na ispit, a da mi uopce ne znamo tocan datum ispita, ometa nastavu, a nikad nije poslano na razgovor i sl.
slažem se sa curama.
ti ne možeš znati da li dijete ima kakav poremećaj, niti je potrebno
da to znaš.

i na tragu toga trebaš i svome djetetu objasniti da su njegova briga njegove obaveze,
a to neko dijete vjerojatno iz nekog razloga ima takav "poseban tretman".

objasni mu da je sreća kad se nalaziš u kategoriji b.o. (bez obilježja) i imaš uobičajeni "tretman".
tj kad ne trebaš ići psiholozima, nemaš dijagnozu i niti ne znaš koji sve poremećaji postoje.

a to da se dijete koje ima neku poteškoću (pretpostavila sam da ima) ponaša "drugačije" nije nikakvo čudo,
takva djeca znaju biti agresivnija i sl, odnosno to je njegov sistem obrane.

djeca za njega vjerojatno, sama po sebi, nemaju razumijevanja,
odnosno ponekad je dovoljno da samo jedno dijete potakne netrpeljivost.

a ako i mi roditelji ne potičemo djecu na razumijevanje prema različitosti, normalno je da niti djeca to ne znaju,
niti će znati.