Ako je riječ o ovima s dogovornim odgovaranjem, oni sve moraju naučiti, samo imaju pravo ne biti pitani svaki sat, nego kad se pripreme.
Ako je riječ o ovima s dogovornim odgovaranjem, oni sve moraju naučiti, samo imaju pravo ne biti pitani svaki sat, nego kad se pripreme.
Znam dečka koji se profesionalno bavi sportom i ide u gimnaziju, nije baš neki blistav đak, ali popuštanja nema.
A kod mene u osnovnoj bila je slična ovakva situacija, s tim da je učenica, koja je dobila 4, prijavila grešku u testu druge učenice (koja je trebala dobiti 5), pa je na kraju i ova druga dobila ocjenu manje.
Odvratno mi je to bilo, i ne želim ni na koji način poticati takvo ponašanje kod svojeg djeteta.
Tuđe ocjene ga se ne tiču, ali činjenica je i da oni uvijek znaju koliko je tko dobio i s koliko bodova, vjerojatno se to i javno komentira u razredu.
čokolada, referirala sam se na sportaše i muzičare, baš zato jer koliko znam pišu državnu maturu kao i svi drugi
dakle, oni bi trebali svladati gradivo kao i drugi, samo je ustupak oko vremena odgovaranja, zato što ako imaju natjecanja/utakmice, često putuju, ne mogu uvijek jednako naći vrijeme za učenje, ideja je da nauče kad mogu i onda se jave.
U moje doba nije bilo državne mature, upisi na faks su bili prema ocjenama. Koje su se masovno poklanjale privilegiranima.
Ono što mene zanima, stavimo na stranu da djeca sa PP ili IP imaju pravo na više vremena na testovima, na to da budu pitani kada njima odgovra i sl. I to mi je potpuno prihvatljivo.
Zanima me da li takvo dijete mora za istu ocjenu, npr. za 4 ili 5 imati istu razinu znanja kao i nazovimo ga "redovan ili običan" učenik? Dakle baš me zanima razina znanja, ne način odgovaranja. I ako da, da li je stvarno tako u praksi?
U praksi je tako da se IP uglavnom ne provodi, a u teoriji IP znači da djeca trebaju savladavati isto gradivo, dakle moraju imati istu razinu znanja, samo uz uvažavanje poteškoće koju dijete ima.
Ili, recimo, ako dijete ima grafomotoričke probleme sugerira se da se to uzme u obzir i da učitelj ne inzistira na velikoj urednosti (ima li to veze sa razinom znanja, ne bih rekla)
PP je nešto sasvim drugo, to je prilagođeni program za djecu koja ne mogu savladavati redoviti program.
Btw. kad se to na faks upisivalo prema ocjenama?! To mi je pričao ujak, koji je studirao pedesetih, da je Moša Pijade ukinuo prijemne ispite. U moje doba se na faks upisivalo prema prijemnom ispitu, a ocjene su utjecale na upis u manjem postotku.
Znam da je tema otišla dalje, ali ipak bih se nadovezala na ovo.
MM je prosvetni radnik i kod nas ovo što sam podebljala uopšte nije dozvoljeno (u teoriji naravno)-tj. ocena ne može samo biti upisana u imenik, prosvetni radnik mora detetu ocenu saopštiti pre upisivanja i obrazložiti detetu zašto je ocena ta koja je ako to dete traži.
I naravno, sve to mora biti na času, a ne na odmoru ili van nastave, tj. nije baš uvek lako izbeći javnost ocene.
Kod nas je u praksi tako da moja kći obično ne zna što je dobila iz likovnog, ali zato petero druge djece iz razreda znaju što je ona dobila.
Ne sjećam se točno, znam da je čak bilo i razlike među fakultetima, npr. na Filozofskom faksu je veći broj bodova dolazio od prijemnog i nekog testa opće sposobnosti. Tu je bilo dosta muljaže, znam da sam imala dobar prijemni, dobre ocjene, ali malo bodova iz tog testa, dok je upala cura koja je bila osrednji učenik u srednjoj, ali je imala max broj bodova na tom testu. A test se sastojao od razgovora i procjene profesora sa faksa. Moj razgovor je trajao čak 2 min, od čega je minutu i pol trajalo ispunjavanje osnovih podataka - ime, prezime, adresa i sl. Mora da je ta profesorica bila vrhunski stručnjak kada u 30 sec uspije procjeniti kandidata.
Moguće, mislim da se i sada kriteriji za upis razlikuju od faksa do faksa.
Ja se toga sjećam jer znam nekolicinu dečki (! naravno) koji su bili osrednji učenici u srednjoj, ali su rasturili prijemni na tadašnjem ETF-u, pa su bili pri vrhu liste; bodovi sa prijemnog su imali veći utjecaj nego ocjene.
@Deaedi, moja još nema IP, iako su mi predlagali (htjela sam vidjeti može li bez toga). Učiteljica zna koje su teškoće i sjećam se par puta da je postupila kao da dijete ima IP :
- u 1.r. ne bi joj ocijenila čitanje ako bi vidjela da ima loš dan (pitala bi je drugi put)
- na rukopis sve 4 godine debelo žmiri iako je koji put potrebna velika mašta da se otkrije što je u testu napisano
- u 2.r. pisala je matem. test i sutradan kad im je donijela ispravljene testove (dobila je jedinicu) nju je izdvojila isto jutro u kabinet i dala joj da napiše isti test ponovo u istom vremenu (napisala bez greške)
- najčešće ima miješane ocjene iz matematike (4 i 5 ), uzme joj u obzir da su pogreške u pismenim gotovo uvijek rezultat krivo prepisanog broja ili krivo pročitanog i dodatno je pita na ploči da provjeri zna li to što je griješila.
Posljednje uređivanje od čokolada : 18.05.2015. at 14:53
Meni je žao što se ne prizna da i "obično" dijete može imati loš dan, da može krivo prepisati ili pročitati broj...No, naravno da se u razredu od 25 djece može izaći u susret samo djeci sa ozbiljnijim problemima, ostali se moraju nositi sa školom i životom bez obzira na svoju individualnost.
Je, bas steta.
toliko da si covjek pozeli da ima dijete sa poteskocom samo da se cjeni njegova individualnost.
loooool
PS: itekako se prizna los dan i djetetu bez poteskoce. Ili sa problemima u obitelji. Ili sto vec...
ali to ( kao i sve ostalo, racunajuci provodenje IP i PP) ovisi o ucitelju ili profesoru .
da, samo je ovdje razlika što kod "običnog" djeteta tek povremeno nabasaš na loš dan, a kod ovakve djece moraš biti strpljiv pa čekati taj jedan The dan kad će zablistati (to su one priče - jedan dan zna apsolutno sve, a druga tri dana blene k'o da nikad u životu za isto gradivo nije čuo).
Ma daj, nisam to rekla, nemoj preuvelicavati.
Meni je bilo grozno sto je npr. moja cura imala gripu, nije bila u skoli 9 radnih dana, prvi dan kad je dosla uciteljica iz jezika im je dala test iz onog sto su ucili zadnja 3 sata na kojima moja nije bila, a i nije joj imao tko pokazati, dobila je 1 i kad je zamolila uciteljicu prvo da ne pise, rekla je da mora pisati i jos joj je tu ocjenu i upisala.
Deaedi, to je definitivno loš postupak učiteljice, prema bilo kojem djetetu. Čisto sumnjam da bi takva učiteljica drugačije postupila prema djetetu sa IP-om.
A inače, koliko ja vidim, sva djeca mogu ispravljati ocjene.
Ali i to je škola... Nekad nema isprike, nekad nema veze što ti nisi kriv, nekad se dogodi i nepravda.
Pa to sam i rekla, zivotna skola, ne mozes racunati na ustupke, nemas to pravo.
Da, tvoje dijete se susrelo s nepravdom, a vjerujem da ne želiš znati s koliko se nepravdi tijekom školovanja susreću djeca koja pohađaju gradivo prema prilagođenom ili individualiziranom programu.
Ako je profesor loš, bit će loše i djetetu koje pohađa nastavu prema standardnom programu i djetetu koje ima papire za IP ili PP.
Uostalom, ja ne razumijem što očekujete vi koje smatrate da su djeca s teškoćama privilegirana ? Što bi vi ? Natjerale dijete bez nogu da trči ? Natjerale slijepo dijete da čita knjige za videće ljude ? Natjerale dijete s ADHD da sjedi u klupi bez micanja 45 minuta ? Ili takva djeca uopće ne zaslužuju školovanje i integraciju u društvo ?
Ja vas ne razumijem, majke mi.
I nekako imam osjećaj da bi drugačije govorile da je, ne daj Bože, vaše dijete jedno od te "privilegirane" djece.
Pa da, tako je, djeca sa IP-om najčešće na papiru imaju pravo (do kojeg dođu mukotrpnim putem), a svejedno ne mogu računati na ustupke, valjda je i to životna škola.
Da ne spominjemo da iza školovanja svakog djeteta sa IP-om stoji najmanje jedan roditelj koji ga čitavo vrijeme osposobljuje i priprema da se donekle uklopi u sustav. I to je životna škola.
Upravo si ti prva spomenula riječ "ustupak" i to u vrlo jasnom kontekstu. Tvojoj kćeri se nije izašlo u susret, a onima s IP i PP se izlazi. Bila si vrlo jasna.
" los dan"
nedavno je jedna od profesorica moga sina meni na informacijama objasnjavala da svako dijete ima krizu, misleci pritom na njegovu nemotiviranost, dekoncentraciju zbog kojih ima jako lose rezultate obzirom na sposobnosti.
To definitivno pokazuje njezino apsolutno nerazumjevanje njegove poteskoce ( u njegovom slucaju , poremecaja paznje).
Moje dijete nema -krizu.
Moje dijete JEST kriza. Svaki dan, svaki sat, 365 dana u godini.
I onda ponekad ta kriza popusti i njegova sposobnost moze izaci na povrsinu. Ponekad. Ostali dani su- kriza.
Posljednje uređivanje od sirius : 18.05.2015. at 15:48
Baš tako.
Ono što Deadi, Tanči i ostale koje slično razmišljaju ne razumiju jest da se tu ne radi o tome da dijete ima neku dijagnozu, dođe mu loš dan, pa se učiteljica sažali nad njim i popusti mu. Ili, eto, ono je jadno takvo kakvo je, pa ga nećemo previše gnjaviti.
IP znači da dijete ima uredne kognitivne sposobnosti, ali ima organsku teškoću zbog koje treba prilagoditi način prezentiranja gradiva i način ispitivanja. U prijevodu, ono što sam već napisala, nećeš slijepom djetetu dati pismeni ispit napisan slovima za videće ljude, nego ispit na Brajici. I dat ćeš mu više vremena da piše, jer pisanje Brajice ide sporije nego pisanje običnih slova.
PP znači da dijete ima kognitivne teškoće i da ne može savladati gradivo u onom opsegu u kojem ga prelaze ostali učenici. To znači da ga nećeš tjerati da radi logaritamske jednadžbe, ali ćeš očekivati npr. da nauči zbrajati do 10 i dat ćeš mu peticu ako to nauči taman i u 3. razredu osnovne škole, jer je to naučilo, to zna i zaslužilo je tu peticu.
Ja tu ne vidim nikakva opraštanja, ustupke, štoliveć. Vidim samo programe koji omogućuju da svako dijete postigne svoj optimum i smatram da je to pravedno.
Dakle, danas test iz matematike.
Dogovorila sam sa profesoricom konacno da mu svi testovi budu stampani , a ne da mora buljiti u grafoskop i prepisivati. Smram me je reci da sam to morala dvije godine moliti za dijete sa IP -om kojem jasno pise u preporukama kako test treba izgledati.
uglavnom, danas test. Svi prepisuju sa grafoskopa , a on dobije stampani test , ali odgovore pise na drugi papir. Ne na papir , ispod pitanja. I sad se ja pitam tko je tu lud? I tko ne razumije razliku u tim finim nijansama koje cine ogromnu razliku za dijete sa poteskocama? Dijete nije sve stiglo do kraja rijesiti, nije dobilo vise vremena , i tako izgleda njegov IP...
Čekaj, i što se dogodi kad ti odeš u školu i kažeš da to nije dovoljno dobro? Mislim kulturno se najaviš kod ravnatelja i objasniš kako dijete ne dobiva ono za što ima papir.
Nisam jos bila kod ravnateljice, nego kod strucne sluzbe ( koja napravi zapisnik) i kod te predmetne profesorice.
Ali sad sam bila na zadnjim informacijama kod razrednice za ovu godinu, te sam rekla da je meni matematike vec dosta.
Cini se da je komunikacija nalik na gluhi telefon, pa onda cini mi se da za slijedecu godinu preostaje samo inspekcija.
Posljednje uređivanje od sirius : 21.05.2015. at 19:29
Mislim da griješiš. što ako nakon što si prvi put rekla razredniku, pa nije bilo kako treba nisi otišla ravnatelju. Nisi ti tu da obilaziš svakog predmetnog profesora kako bi dijete ostvarilo svoje pravo. Ono, upozorila si razrednika, i ne ide, onda se ide ravnatelju... Ne postoje informacije predmetnih prof. da profesori i roditelji gube vrijeme na prava djece, već za neki problem, za razgovor o uspjehu ili neuspjehu pojedinog djeteta. Ovdje se govori o pravu koje je institucionalno rješeno, pa se tako ti trebaš i postaviti. Posao ravnatelja je da to komunicira svojim profesorima...
Imamo, na pola radnog vremena.
Profa kaze da defektolog nema vremena, a defektogog se kune da je razgovarao sa profom.
Nitko ne mora raditi nikakav poseban program za dijete. Vec su radili , ali vrlo opcenit ( ono sa vise vremena za pisanje koje se ne moze primjenjivati , a zapravo njemu to i ne treba, i jos neke opcenite stvari). Ali skola ima i vrlo detaljne preporuke , tocku po tocku , privatnog psihologa koje samo treba primjeniti. Ali to je cini se nemoguca misija.
ja sam vec nekoliko puta detaljno objasnjavala strucnoj sluzbi kako test treba izgledati. Ja ucim sa djetetom svakodnevno i vidim sto bi mu pomoglo. Ne treba nitko smisljati toplu vodu, samo treba primjeniti ono sto je preporuceno.
Pa, po meni ovo jest razlog da pozoveš inspekciju. Nisi ti ta koja treba objašnjavati stručnoj službi kako test treba izgledati, to bi stručna služba trebala objasniti tebi i nastavnicima. I ne mogu ti oni napisati općeniti program za dijete. Pa nije svako dijete s ADHD isto ! Tvoje dijete ima pravo na primjereno školovanje, a ti imaš pravo da mu budeš roditelj, a ne defektolog i nastavnik u jednom. Ovo je stvarno jedan nemaran pristup i ja ne bih prešla preko toga.
Zapravo , svaki test , za svako dijete bi tako trebao izgledati.
ali kod djece sa poteskocama to cini veliku razliku.
- stampani test
- velika, jednostavna, jasna slova bez ukrasa
- jednostavna pitanja ( tj. bez nadopunjavaljki ili trik pitanja)
- odgovori ispod svakog pitanja
- dovoljni razmak izmedu pitanja za odgovor
- deblje otisnuto ono sto se tocno trazi
Ok, da li je to stvarno tako komplicirano za sastaviti?
dodatno jos
- zadatci sa jednostavnim brojevima ( da se ne izgubi u sporednom u zadatku)
- i manje istih zadataka ( jer je paznja kraca , pa mu vise vremena nista ne znaci)
- ili ako nemoze ovo gore, pisanje testa na dva djela
Ovo nije moj posao, ali izgleda da mora biti.
Odi ravnatelju s papirom na kojem točno piše što bi pomoglo tvom sinu i zamoli da se to i primjenjuje na svakom satu. Mislim da je to da ti ideš svakom predmetnom profesoru govoriti kako da radi svoj posao, u potpunosti neprihvatljivo. Onda mi nekako ispada kao da prof. treba slušati sve željice roditelja, vjerojatno se zato i prof. opire. Ovako, odeš ravnatelju, zamoliš s crno na bijelo papirom i ako se ne provede, ili je ravnatelj nesposoban ili krši zakon. Ovo dvoje suptilno spomeneš na tom razgovoru.
U priče tko je kome što rekao uopće ne bih ulazila, pa nisu to tvoji problemi! Što se tebe tiče, oni se ne moraju ni pozdravljat...