zloćko draga, nisam ti u toku vezano za celijakiju, no sestra mi je to imala. davno su je liječili - kroz 80-te i 90-te, tada još nije ni bilo na artiklima pravih deklaracija, niti se toliko o tome znalo, a da ne govorim kako su mi roditelji teško dolazili do brašna za nju (rodbina je to slala iz nozemstva jer se ovdje to niej moglo nabaviti). danas je, koliko sam čitala, mnogo bolje, dostupnije su i namirnice i edukacije, postoje udruge u kojima se sve može saznati..no to sigurno već sve znaš. ja ti samo želim sreću u svemu i da je dobro da si otkrila u čemu je problem. mojoj sestri nije otkriveno na vrijeme (odmah nakon rođenja su krenuli problemi - -odbijala je sve..uključujući i majčino mlijeko...grozno kroz što su mi roditelji sve prolazili) i, nažalost, to joj se odrazilo na mentalni razvoj. ona je u tinejđerskoj dobi posljednji put bila na biopsiji, te je tada utvrđeno da više nema celijakiju, te su je skinuli s dijete. bila je tipičan primjer djeteta s celijakijom (tkz. "žablji izgled" - mršave nogice i rukice, a napuhani stomak, upalo lice i podočnjaci...užas kad se samo sjetim

)
danas je dobro što se celijakije tiče, jede sve, međutim ostalo je trajno mentalno oštećenje.
tebi od srca da sve bude u redu, a biti će već time što ti je dijagnosticirano pa da se ne mučiš više s krivom prehranom
