svele, previše volim ljude da ne bih pomogla koliko god je u mojoj moći.
Nije demagogija ni samohvala - to je nešto što je sastavni dio moje malenkosti.
Trudim se djelovati po onom:"Help ever, hurt never!"
Naravno da mi ne uspijeva uvijek biti takva - znam se, kao i svi, razljutiti i sl.,
ali uz ostale greške u mozgu (koje očito imam) imam i tu: pomoći ću zbilja koliko god mogu.
Ne mogu podnijeti ljudsku patnju, a ova o kojoj pišemo na ovoj temi mi je itekako bliska.