 |
|||
divne ste,
od početka trudnoće se raspitujem,
sve je obavijeno velom tajne,
poneki odgovor je stigao ponekad...
u zavijenoj formi ili sa primesama kritike i neodobravanja,
ovo je prvo mesto i prvi put da ljudi odgovaraju jedni drugima, nesebično...
hvala vam na pp
čudno je da sam morala otputovati tako daleko po odgovore...
sve vas ljubim
nema te sile da bi ja pila xanax ili bilo koju drugu kemiju u trudnoći. panične napadaje sam imala, no kako je sve to u glavi i nebudem ostala bez zraka nasred livade tako sam sama sebe trenirala da se to smanji i prestane. znam da je gadno kad te uhvati, no velim...kemiju mogu trpat samo u sebe, da klinca trujem dok siroček još nije videl ni svjetlo dana no tnx.
sve je to u glavi curke, kad tak postavite stvari hiti xanax i zabavi se necim da ti odvrati misli. i tak panični napad ne traje dulje od 10min. sretno!
Kada te ulovi panični da svaki put završiš na hitnoj na inekcijama i kada počneš padat u nesvjest od hiperventilacije- tad ćemo pričatzeleno_sunce prvotno napisa
panični napad nikad ne traje 10 minuta, traje mnogo kraće,
osećaj pri paničnom napadu je blizak blizini smrti,
ne želim ti da osetiš ni da doživiš.
sve najbolje!
Panicni napad je uzasan osjecaj i ja sam ga dozivjela jednom i zaista ga nikome nebi pozeljela. Ali koliko smo to puta to mi umrle od panicnog napada, koliko smo se puta ugusile - ja ni jednom, a cini mi se ni vi cim pisemo jedne drugoj. Prema tome, samo treba pomisliti da je to nesto sto ce brzo proci i pokusati nekako same sa sobom to rjesiti. Znam, znam puno lakse je reci nego uciniti, ali ja sam 'pricala' sama sa sobom i cini mi se nekako uspjela. Pokusavala sam si objasniti da ce to proci, da ni jedan strah ne moze trajati duze od par minuta.... ne znam ni sama sta sam si 'pricala', ali vrijedi pokusati. Sretno nam svima cure drage!!
Nova sam ovdje,ali stara u tom problemu,3 godine.
Slažem se da treba raditi na sebi , autosugestija ili sl., ali često nema druge nego medikamentima, dok se situacija ne smiri. Pa nitko živ, nijedna od nas ne bi ih ni uzimala osim kad je nužno.
Ja bi već odavno dobila pedalu na poslu jer nisam mogla kontrolirati tremor ruku, lica, noge, srce lupa, pričala bi isprekidano, šta ja znam šta sve ne, i šta...da se okrenem i idem doma.
Sve te godine radila sam i išla na posao kad sam mislila da ću umrijeti, čak me jedno vrijeme vozio MM, jer nisam mogla voziti. Ali rekla sam sebi, ako jedan dan ostanem doma, ostat ću i drugi,i treći, a onda me više ne spasi ni jedna tableta niti kreativna vizualizacija ni psihoterapija. Ne pobijam nikoga od vas, ali sve je to individualno i svatko se bori kako zna i umije najbolje, u stalnoj namjeri da to nestane i da zaboravimo to što prije. Ja sam u 8.mj.trudnoće i sada, u trudnoći ne uzimam ništa od tableta, osjećam se odlično i nadam se da će biti samo bolje. To želim i svima vama.
Ja sam malo u bedu jer mi je doktor sa SD jučer na pregledu rekao da prestanem piti Helex (Xanax) do daljnjeg. Nije objasnio zašto (naravno).
To mi je koma jer se ponašaju kao da to netko pije iz zabave...
Provela sam besanu noć u suzama jer su me i prepali da je beba mala. 2700 u 37 tjednu a danas vidim da je po tablicama pol. Harni to normalna težina
Pokušavam se ne predati crnim mislima i strahovima ali ne ide mi najbolje posebice nakon svakog pregleda u bolnici kad me samo zblesiraju. Još kad mi se obrate gestapo sestre, majko mila, najrađe bi odmah plakala. Tako im je teško dati riječ umirenja i ohrabrenja :?
Ili sam ja preosjetljiva?
Majuška,
ne brini, verovatno su ti rekli da ne piješ ksalol da beba ne bi imala apstinencijalni sindrom.
Jesi li pila ksalol od početka trudnoće i koju dozu.
Mi smo juče bili na ekspertskom UZ i, hvala Bogu, sve je ok., sinoć sam prvi put od početka trudnoće mirno spavala.
Cure, jako mi je žao što ste u takvim problemima, i po opisu mogu samo zamisliti kako je to, evo čitam vas, ali budući da nemam takvog iskustva čisto iz znatiželje pa da nešto i naučim odlučila sam vas pročitati, pa me sad zanima kako je sad kod vas kad ste majke, kad imate bebicu? Kako to preživljavate? Molim vas nemojte mi zamjerit, nemam nikakve loše namjere i suosječam s vama i želim vama i vašim bebama sve najbolje
MajuškaCure, jako mi je žao što ste u takvim problemima, i po opisu mogu samo zamisliti kako je to, evo čitam vas, ali budući da nemam takvog iskustva čisto iz znatiželje pa da nešto i naučim odlučila sam vas pročitati, pa me sad zanima kako je sad kod vas kad ste majke, kad imate bebicu? Kako to preživljavate? Molim vas nemojte mi zamjerit, nemam nikakve loše namjere i suosječam s vama i želim vama i vašim bebama sve najboljeDrži se draga, tu smo. Bit će sve ok, samo se drži.
Pokušaj otići do psihijatra i popričaj malo sa njim.
Anima- Ja sam (hvala dragom bogu) puno bolje nego prije godinu i pol- da ne pričam prije 3-4 kada je problem počeo.
U prvoj trudnoći mm nije radio- eto tolika mi je panika bila da uopće ostanem sama doma, već smo bili kod moje mame i mm je radio sa mojima u firmi (koja je u prizemlju kuće) da ja nebi bila sama
Kada sam rodila ipak sam malo se pokrenula i počela odlazit u šetnje, na plažu- ali opet nikako sama i svakako da mi auto bude na najmanje parsto metara udaljen.
Kada je Manuella napunila 7 i pol mjeseci i odbila prsa na preporuku psihijatra sam počela sa terapijom tekućeg prozaka i na njemu sam se preporodila.
Strahovi su nestali i konačno sam imala osjećaj da ponovo dišem.
Mogla sam na dalje rute pješice, mogla sam bez straha od napada na put i konačno sam mogla normalno funkcionirat. Čak i koji put i ostat sama doma (muž je u međuvremenu počeo radit, ali je svekar uvjek doma kako je u penziji). I onda je došla druga trudnoća i odmah sam stala pit prozak i ostala na te pol tablete helexa.
Malo po malo strahovi su se pojavili, ali sam ih kolko, toliko znala "preskočiti".
Neki puta uspješno- nekli puta ne.
Samo nakon ovoliko godina što imam problem sa paničnim napadajima imam felling da sam naučila prepoznati kada napadaj krene i pokušavam se smiriti tako da legnem, počnem disati trbuhom- jednolično.
Uglavnom uspijem ali kada vidim da se ne smirujem i da mi kreće drhtavica- tad koristim "crveni telefon" odnosno zovem muža koji dolazi odmah sa posla i uglavnom me vodi na hitnu ili mi pomaže da se smirim.
Kako funkcioniram kao mama?
Hvala dragom bogu da živimo u kući sa svekrvom i svekrom i da je uvjek neko doma.
Ja normalno funkcioniram ali kada se počnem osjećati loše, zamolim svekra da pripazi na malenu a ja se povučem u sobu i pokušavam se smiriti.
Kako mi mlađa curetina ima tek 12 dana mm je na godišnjem pa za sad sam super, ali istina je da me sad već malo strah kako će to izgledat kada mm počne poslije Božića opet radit.
Namjeravam i Helenu dojiti dok ona to bude tražila, ali jednom kada odbije definitivno ću ponovo počet terapiju.
Trudim se i borim se normalno funkcionirati, izlaziti, odlazit među ljude (iako mi to ponekad tako teško pada i puno puta nakon 15 minuta negdje zamolim mm da krenemo dalje- meni se na ankciozu vezala agrofobija)
Sve u svemu nije lako, ali kao svako sa ankciozom- borim se koliko mogu- najviše zbog mojih mrvica i muža koji mi je jako velika podrška i hvala bogu na njemu
Draga Irena,drago mi je da možemo ovako otvoreno o tome.
Meni je isto dosta dobro, ali najgore mi je kad se nešto od mene očekuje napravit, npr. na poslu, ako radim slobodno, bez da neko pilji u mene je ok, ali ako neko traži da pokažem ljudima nešto ili bilo kakav fokus na mene, počinje drama.
Prvo me užasno zaboli glava, ko da mi netko saspe 100 kg pijeska u nju, onda mi se ruke blokiraju i počnu obilno znojit i trest, lice mi bude crvena ko da ću eksplodirat i bude mi neugodno za popizdit. Nekad je bilo i gore, nisam mogla se ni suočit s ljudima, ali ipak bi volila radit još na tome jer proć će brzo tih godinu dana kad moram nazad na posao.
Čim se sjetim posla, stegne me u grlu i želucu. Razmišljam da ostanem doma godinu dana neplaćeno,a li to vidim kao bježanje pa rađe ne bi.
Molim vas cure,pišite o svemu jer tako možemo puno naučit jedna od druge i pomoći si. Daj Bože da se za par godina osvrnemo na to kao na nešto što je prošlo,stvarno prošlo.
Japanka- dali si bila na nekoj psihoterapiji ili dal si na nekoj terapiji lijekovima?
Naravno, idem redovito na psihoterapiju, osim sad kad sam trudna jer mi je prilično dobro.Nije da mi sad ne treba, ali pokušavam trudnoću ispeljati u miru koliko je to moguće. Od terapije ne uzimam sada također niš, ali sam dobila upute da po potrebi uzmem pola Lexaurina od 3 mg, a pitala sam da li da pređem na Normabel, dr mi je rekao da je to ista supstanca.
Poslat ću ti navečer pp, idem tati na rođendan,držite se.
Ma Helex pijem tek 2 mjeseca u dnevnoj dozi od 0,75 mg. Nisam sigurna da bi beba zbog toga trebala imati apstinencijsku krizu.
Irena, ti si dugo pila Helex, jel da?
Ja ga pijem od početka ankcioznih ataka (ide 4. godina) samo što sam varirala sa dozom.
Početna je bila 0,5 x3 i to mi je bilo too much pa sam se prebacila na 0,25x3
Pa sam onda pila 2x0,25
Pa u prvoj trudnoći 1x0,25 (pola tablete ujutro i pol navečer) i u drugoj trudnoći pol tablete od 0,25 jednom na dan i tako pijem i sad
iskreno bih vam savjetovala da ne pijete "čarobne pilule"barem ne u trudnoći. Osobno sam imala anksiozno depresivni poremečaj , sa paničnim napadajima pune 3 godine , a riješila sam to psihoterapijom i aktivinom H kojeg i sada pijem.Helex koji sam dobila u početku lječenja sam popila 4 puta i jednostavno ne želim , a i izaziva ovisnost , pogotovo kad se pije svaki dan , a kad se pije ista količina godinu - dvije , vjerujem da djeluje kao placebo , jer zapravo već razviješ toleranciju na tu količinu , pa opet popiješ i kao bolje ti je .. sretno svima
i još nešto .. panični napadaji će vam se vratiti možda za 5 god , možda za 2 mj .. samo se morate naučiti nositi s tim i nikakva tableta vam neće trebati .. napominjem da u spomenutom razdoblju nisam bila trudna .
Majuška, prvo velikaJa sam malo u bedu jer mi je doktor sa SD jučer na pregledu rekao da prestanem piti Helex (Xanax) do daljnjeg. Nije objasnio zašto (naravno).
To mi je koma jer se ponašaju kao da to netko pije iz zabave...
Provela sam besanu noć u suzama jer su me i prepali da je beba mala. 2700 u 37 tjednu a danas vidim da je po tablicama pol. Harni to normalna težina
Pokušavam se ne predati crnim mislima i strahovima ali ne ide mi najbolje posebice nakon svakog pregleda u bolnici kad me samo zblesiraju. Još kad mi se obrate gestapo sestre, majko mila, najrađe bi odmah plakala. Tako im je teško dati riječ umirenja i ohrabrenja :?
Ili sam ja preosjetljiva?
Mi smo se rodili s 2140 grama; gestacijska dob:38 tj.+3 dana.
Tako da vi niste mali
Kao što sam ti već napisala, ja sam pila puno veće doze lijekova i imala punu podršku i razumijevanje odgovornog, toplog, podržavajućeg i jako, jako iskusnog psihijatra.
Psihijatrijske lijekove sam samo navodila- i to uvijek, na svakom pregledu kod ginekologa, na vlastitu inicijativu; dapače, osjećala sam se ko navijena ploča jer me nitko nije ništa pitao a vidjeli su iz papira da sam na psihofarmacima- ali nikakvog upliva ni u količinu ni u vrstu te terapije nisu imali. Niti je ijedan od ginekologa koji me pregledao tijekom trudnoće uopće komentirao te lijekove. Samo su ih registrirali - doslovce, samo zapisali"trudnica je na toj i toj medikamentoznoj terapiji".
Ja bih, na tvom mjestu, sigurno pitala psihijatra da li i ako da, što promijeniti što se lijekova tiče.
I pliz
To su jeftine floskule iliti sr..a za nabijanje osjećaja krivnje i sl. Zahebi to!
Sve bu v redu
SIGURNO!
Hvala puno Teice
Nema puno žena koje će otvoreno pričati o ovom problemu nakon što ga za sebe riješe. Nadam se da ću i ja moći pomoći nekome kada će misliti da je u bezizglednoj situaciji i kad ne zna više što učiniti
Razgovarala sam sa svojim psihijatrom i on misli da treba nastaviti terapiju kao i do sada i da su to male doze lijekova. Znam da bi bilo idealno ne piti ništa kao što propagiraju osobe poput Inikeee, ali ja i dalje ne razumijem takve osobe. Zar stvarno misle da je to nekima od nas uopće stvar izbora? Depresija ili panika su fizičke reakcije a bilo bi dobro i educirati se o tome da osoba koja pati od prenatalne ili postnatalne depresije nije to sama izabrala negativnim načinom razmišljanja nego su se poklopili hormonalni i kemijski disbalansi. Nitko tko se nađe u takvoj situaciji nije sam kriv za svoje stanje. Znam samo da moraš suosjećati i probati "hodati u tuđim cipelama" da bi mogao suditi. Vjerujem da je svaka žena koja pije bilo kakve lijekove u trudnoći provela mnoge besane noći u suzama zbog osjećaja nedostatnosti i grižnje savijesti (koja redovno prati depresiju) tako da ju ne treba dodatno osuđivati. To mi stvarno već pomalo ide na živčeke na ovom forumu općenito (niska razina tolerancije nekih osoba).[/b]
Slažem me Majuška, ja sam pila 3 god. tablete, nije bilo druge i molila Boga svaki dan i noć da mi bude bolje. Tek ovu zadnju godinu, kad mi je bolje, ne pijem niš i sad tek mogu kontrolirati misli i bavit se pozitivnim mislima, autosugestijom i sl.
Ne može čovjek koji nije probao ni zamisliti što je to jer ne bi ni ja da nisam ,nažalost, patila od toga. Patila, u pravom smislu riječi. Sad imam osjećaj ko da sam se ponovo rodila i sve učim ispočetka, na klimavim nogama. Pišite, cure i dalje, bit će nam lakše.
Ma slazem se cure potpuno sa vama. Ko se sa ovim nije susreo nema pojma sta je to i kako se tesko s tim izboriti. Ja, na srecu ne pijem nista, samo sam ponekada znala popiti Lexilium, ali to sve prije trudnoce jer mi se cini da nisam bila bas 'pretezak slucaj', i opet mi je bilo tesko boriti se s tim. Kada mi je dobro, onda imam snage i pomislim: "ma sve je ovo u glavi, bori se sama sa tim, ne moze to biti jace od tebe, jednostavno ignoriraj problem i nestace ga, cega se plasis, neceg iracionalnog, necega zasta uopste nema razloga"... I sve je to lako kada se osjecam dobro. A kada me uhvate manji ili veci strahovi, tjeskoba, onda nemam snage nizasta. Onda bi se samo scucurila negdje i pobjegla od svega. Nisam nista pametno rekla, samo hocu curke da znate da se moramo boriti i da moramo pricati o ovome jedne sa drugima, jer cemo sigurna sam tako lakse prebroditi nase probleme.
neznam dali ima koja od vas cura da su koristile normabel u trudnoci a imaju niski tlak....meni kao da tlak padne jos vise od normabela...
Jučer sam opet pala..nakon svađe s M sam dobila sve tako neželjene simptome.
Svaku njegovu riječ primila sam na 100-tu potenciju, opet sam se osjećala tako slabom i jadnom.
Ipak, nisam pila ništa.
Ali sam se uplašila jer sam mislila da sam ustvari puno bolje nego što jesam. Zato sam tužna.
Borba traje i dalje, i kad misliš da je ok.
Drage moje, želim vam sretan Božić i držite se. Ovo će biti naša zadnja godina u ovim mukama, evo već mi je bolje
Draga Japanka,
zao mi je zbog te situacije sa TM koja je prouzrokovala te simptome. I meni se desava isto i ponekada pomislim koliko me neka pogresna rijec moze 'izbaciti iz kolosjeka'. Valjda smo preosjetljive i suvise emotivne.
No necemo o tome veceras.
Hvala na lijepim zeljama
Hej, Bebano, hvala ti na dobrim željama, također i ja tebi želim sve najbolje.
Ma, sad sam već ok, jednostavno sve uzmem k srcu i za sve umislim da sam kriva ja, a sad u ovoj trudnoći plačem koliko nisam u zadnjih deset godina. Inače teško puštam suzu pa je ovo stanje svima čudno, i meni.
Ustvari vidim da je bolje isplakati se nego gutati, baš čovjek ima osjećaj da mu je lakše nakon suza. Moj je M stvarno obziran čovjek,prošli smo moje najveće krize i svašta tako da se često i previše oslanjam na njega,znam ja to. Nakon razgovora odmah mi je bilo bolje, ali me malo vratilo u te dane užasa.
A idemo dalje, žene moje, ja uvijek govorim i vjerujem, bit će bolje.
Javljajte se.
Eto, meni preostalo par dana do termina i počela me tresti tjeskoba i frka
Možda ima veze i s tim da pijem antibiotike zbog upaljenog zuba, da su me u zadnjih par tjedana izmrcvarili s vađenjem živaca na živo i što mi je tlak porastao u zadnje vrijeme :/ Već tri dana je stalno oko 125 ili 130 sa 90 ili 95... :?
Inače mi je cijelu trudnoću tlak bio ispod 100. I stalno ostajem bez zraka.. uglavnom, osjećam se nespremnom za ono što me čeka i bojim se kako će to izgledati
Draga, napisala sam ti i na superbaby-u, nemoj se prepustit strahu. Znam da je teško, ali molim te pokušaj
Mislim da nitko od mene nije imao jače napadaje i strah (što i pokazuje da ja zadnjih par godina nikad ne ostajem sama doma- strah me je) a opet sam i rodila i preživjela.
Tvoj tlak je sasvim ok i u granicama i on te nebi smio uznemiravat.
Uzmi papirnati škartoc i diši u njega kada počneš ostajati bez zraka.
Drži se draga
O draga Irena i tu siDraga, napisala sam ti i na superbaby-u, nemoj se prepustit strahu. Znam da je teško, ali molim te pokušaj
Mislim da nitko od mene nije imao jače napadaje i strah (što i pokazuje da ja zadnjih par godina nikad ne ostajem sama doma- strah me je) a opet sam i rodila i preživjela.
Tvoj tlak je sasvim ok i u granicama i on te nebi smio uznemiravat.
Uzmi papirnati škartoc i diši u njega kada počneš ostajati bez zraka.
Drži se draga
kako si se osjećala kad je krenulo? Jel te uhvatila panika pa te prošla ili kako? Znam da ne postoje dva ista poroda ni osjećaja ali pomoglo bi mi kad bi mi malo više objasnila kak ti je bilo taj dan
vjeruj mi, kada krenu trudovi, nema mjesta panici :D
Misliš o tome kako je trudnoća gotova, kad će sljedeći trud, kad ćeš u bolnicu ...
Drage moje,
želim vam svu sreću sveta u Novoj 2008-oj godini,
neka panični napadi i depresije budu samo sećanje koje nam daje snagu da uvek činimo da je što dalje od nas i uči nas koliko smo srećni što postojimo i što možemo punim plućima da dišemo...
poljubac svima a Majuški puno sreće na porođaju......
Şve je to slicno sto pisete, jer zna se kakvi su napadi panike, tj. ne razlikuju se puno kod ljudi. Hocu da vam kazem da se nekako nositi u trudnoci sa svim time, ali na vaginalni porod?!! Mislim da bi to tek onda bilo pravo ludilo, zamislite dozivjeti napade panike uz porod koji je sam po sebi paklen! Ja sam mislila zbog ovog problema traziti carski rez, jer protrnem na pomisao od napada panike uz neopisive bolove. Kako se vi mislite poroditi?
Orny, pisala sam Majuški već. Imam dva poroda iza sebe i dijagnozu ankcioznog poremećaja.
Ne brini se za napade kad trudovi i porod krene.
Mozak okupira nešto puno jače što dolazi i nema šanse da imaš napadaje- vjeruj mi.
majuška je u međuvremenu rodila
orny, porod je toliko snažna tjelesna senzacija da ja vjerujem da tijelo (pa tako niti um) nemaju dovoljno resursa kako bi dali mjesta anksioznosti tijekom poroda.
baš ovako
To i sama predpostavljam, ali ipak morate priznati da su i najsnažnije žene (mislim u psihičkom smislu) doživljavaju porođajnu depresiju. Porod je ipak vrsta traume, pa će žene koje imaju problema sa anksioznošću sigurno imati problema u vidu depresije poslije poroda. Mislim da je to malo z*******, a ako se već može izbjeći, onda što da ne.
pinocchio editirala vulgarni izraz
Orny, pisala sam Majuški već. Imam dva poroda iza sebe i dijagnozu ankcioznog poremećaja.
Ne brini se za napade kad trudovi i porod krene.
Mozak okupira nešto puno jače što dolazi i nema šanse da imaš napadaje- vjeruj mi.
kako si se nosila sa anks. nakon poroda i jesi li normalno dojila....mene je malo frka kad pocnem dojiti,nadam se da necu morati nista piti za napadaje..
e da, bilo bi lepo da nam se javi mama Majuška sa svežim informacijama o porođaju i svemu što je ga pratilo uz anksiozni poremećaj i lekove...
Da li se pije od nešto od lekova pre porođaja, koliki je strah a kolika prisebnost u tim momentima, da li je bebica uspavana itd...kako sa lekovima, napadima i dojenjem nakon svega...
Vidim da je malo zamrla tema, a mene prije mjesec i pol krenulo s panikom tako da sam tri put završila na hitnoj (utrnuta lijeva strana, probadanje oko srca i u grudima, pulsiranje glave, gušenje i nedostatak sline). Prvi put mi uvalili Normabel i rekli da sam zbog nosenja djece vjerojatno zeznula kralješke pa se to sada tako manifestira. Pa krenula onda ja kiropraktičaru / akupunkturistu (liječnica inače). Pa odvalile mi kuru i iduci dan ja opet na hitnoj. Tada su me slikali, sve izmjerili i rekli da je sve O.K. i da se tak manifestira stres. Treći put sam na hitnoj završila kad me puknulo posred Mercatora s mlađim sinom. Došlo mi je da se ovjesim prvom prolazniku za nogavicu jer ću, naravno, umrijeti. Samo sto nisam... Mama je došla po mene i tad su mi u hitnoj savjetovali psihijatra i normabel po potrebi.
S obzirom da još dojim psihijatar kojeg se ni Woody Alen ne bi posramio mi je rekao da ništa osim Normabela ne mogu piti, a i to neka imam samo za svaki slučaj.
Krenula sam potom na psihoterapiju i to je O.K., ali ne mogu ženu vodati za ruku, a sada kada sam pred more, završavam poslove, muž na poslu ima problema... sve se intenziviralo pa sam gotovo svakodnevno puna simptoma. Okolina ima sve manje razumijevanja jer to sad već predugo traje i tak. Nadamo se da će ljeto i more to malo srediti, ali osjecam se na rubu zivcanog sloma. Danas sam stvarno mislila da ću završiti u Vrapču.
Naravno, i strahovi su se počeli množiti. I tak, kvalieta života mi je takva da ju ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju. No, sve bi to još nekako podnijela da nisam tako opako sigurna da ću svaki put kad me strefi uistinu otići na onaj svijet i ostaviti klince bez mame...
Draga sunflowers, tek sad se javljam jer sam zapustila malo teme iz trudnoće
Kao prvo jako mi je žao da se ovako osjećaš ali vjeruj mi da je to samo faza . Šaljem ti pp
[/url]http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=69535[url]
valjda sam dobro stavila link (tema je iz ovog istog podforuma - antidepresivi i trudnoća, otvorena jučer).
nadam se da će se netko nadovezati jer stvarno ne znam kako posložiti stvari, a da ne patim ni ja, ni terapija, ni beba, ako se uopće odlućim na trudnoću.
veliki kiss svima!
niti ima koristi od ovog gore linka niti je spomenuta tema u navedenom podforumu.
ako nekoga zanima može je pronaći u podforumu "zdravlje odraslih".
nova sam ovdje, pa se još ne snalazim kako treba.
ajme jesmo jadne
Bokić svima,
evo ja sam jedna friška trudnica u 6. mjesecu trudnoce. Vec se nekoliko godina lijecim od opsesivno kompulzivnog poremecaja sa terapijom ffevarin i helex. Kad sam saznala da sam trudna isti cas sam sve prekinula. Uz to i pusenje. Osjecam se kommmmma. Kao sto Teica kaze, nedaj Bože nikome. Grozno. Naravno da pokusavam i pokusat cu izdrzati zbog bebice koja je jadna jos tako mala i nerazvijena, ali moram reci da je jako tesko. Tko god planira ovo mora znati da je bolje pokusati postepeno se skidati nego ovako.
Ja imam simptome prave apstinencijske krize i apaurini sada pomazu jedino za spavanje, Sto se tice anksioznosti, panike ... nista.
Idem na akupunkturu.. Nadam se da ce barem to pomoci. Danas idem kod ginekologa pa cu vidjet sto ce mi reci. Ja mislim da je gore za bebu da se majka osjeca kriminalno lose nego da uuzima antidepresive.
Nisam pametna. Svi koji pisu na forumima kazu da su rodili zdravu djecu uz helexe i slicne stvari, ali pitam se koliko je onih koji nista ne pisu jer nije bilo sve ok....
Curke, trebamo organizirati grupna druzenja. Ocito to u nasoj RH fali. Svi se toga srame i sve je to jako veliko NO-NO.. ALi pogledajte koliko nas ima.
Sretno svima koji su u ovakvoj situaciji i molilm Boga da nam pomogne..
ne znam cvijeta, dobro se raspitaj, i ja si mislim koliko je pametno takvu terapiju nako naprasno ukinuti i to oba lijeka :? , možda ni to nije dobro za bebu.
da mnoge su žene rodile na fevarinu bez problema, ali eto naravno da svi težimo bez toga, jer iako je izgleda opasnost malena, bolje je uklonit ako je moguće.
javi kako je i sretno!
Ja sam prije trudnoce pila 2 x 0,25 Hellex-a i 1xProzac... kad sam doznala da sam trudna odma sam prekinula i nisam imala ama bas nikakve nuspojave...
I sve je bilo super do unazad otrpilike dva tri tjedna... sto sam blize kraju to me vise strah svega i opet su mi poceli depresija i napadaji panike!
Vidim da vas ima koje ste pile Hellex 0,25 pa me zanima sta mislite da li moze stetit ako pocnem pit jedan taj najmanji Hellex na dan?
Cure, bok
Nakon dosta vremena pišem tu...
Ne bih o problemima ovaj put nego o mogućim rješenjima.
Ima li netko da se nakon dugogodišnjeg uzimanja Xanaxa ili sl.(benzodiazepini, dakle) i antidepresiva uspješno s toga "skinuo" ili se "skida"?
Mislim uz pomoć akupunkture, homeopatije ili nečeg trećeg.
Bit ću vam vrlo zahvalna za svaku informaciju
Ma ne vjerujem da nije nitko
Bit će da nisu još svi vidjeli post
Posljednje uređivanje od Teica : 22.05.2010. at 01:47 Razlog: tipfeler
aaaaaaa, i mene to zanima.......
ja vec evo godina dana terapije asenta i xanax 0,25
straj me da se ne navučen na xanax
....a bez njega...izać...nema sanse...ostat sama...ne.......
Marisa22, mislila si napisati Asentra (ne Asenta)?
Pila sam i to - davno je bilo, jel to antidepresiv (ne sjećam se više) ?
A ako si na Xanaxu od 0,25 - to je mila majka!
Ne želiš znati koliko ga ja pijem...
I to 9 godina...
Moja homeopatica veli da bi me, s tih količina koje ja pijem, skidala otprilike 3 god.
Ali, ne bi me mogla skinuti skroz - ostala bih na 20 % sadašnjih lijekova, što bi bilo odličnooo!
Ne usudim se trenutno početi s tim: dijete mi je malo, muž nikad doma.
Mislim da to nisu uvjeti za početi s odvikavanjem.
Jako, jaaakooo drago bi mi bilo da se javi netko tko je uspio
Posljednje uređivanje od Teica : 22.05.2010. at 22:49
da, asentra....falila san napisat....antidepresiv....
imam anxsiozni poremećaj s napadima panike i agorafobijom,dobila san prvi napad panike nakon poroda prvog djeteta...s obzirom da u užoj obitelji iman iskustva s napadima, odma sam ih prepoznala, posjetila psihijatra i dobila dijagnozu i terapiju. pila sam ih 6 mjeseci kad san ponovo ostala trudna, odmah san prestala s asentrom jedino sam tu i tamo uzela normabel kad bi me uhvatila tjeskoba u trudnoći. nakon poroda drugog djeteta vratila san se na terapiju asentrom i xanaxom...bilo je dobro nekih 2 mjeseca, međutim ova zadnja 4 mj. ka da san na početku.
napadi su tu, tjeskoba, stres, a pijen ih evo, već godinu dana...ne računajući onaj prvi put, jer san nakon 6 mj ionako naglo prekinula zbog trudnoće.
sad me zanima, ja sam kod psihijatra išla privatno, par puta, jer lakše je uz terapiju, al u ovoj situaciji, dvoje male djece, samo muž radi, dat 300 kn za terapiju mi je ...uf...ne teško..nego jednostavno neman..uvik su potrebe djece tu prve
a psihijatar u bolnici...hm....nakon sta bi čekala red jedno2-3 sata, ušla bi, počela, on bi me prikinia, ponovia dijagnozu i terapiju i doviđenja jer je gužva uvik...
da li vi idete privatno ili u bolnicu?
ja se još nisan spremna skidat s njih jer isto djeca mala, ja sama muž radi al već me panika vata sta ako ne popijen jedan xanax od 0,25 odma ujutro, grozno se osjećan. gušenje, vrtoglavica, iman osjećaj ka da cu past s nogu, pokušavan održat ravnotežu, ...ma svi znate osjećaj
Pročitala sve, a i mislim da mi je jasno sve.
Pretpostavljam da ne dojiš? Tj.da ne smiješ zbog lijekova.
Daj odi privatno kod psihijatra ako ti je "legao".
Naravno da su potrebe djece prve. A znaš koja je, da tako kažem, najprvija? Mama kojoj je dobro!
Sve oni kuže - imaju radare za nas i naša raspoloženj/stanja predobre - jer su svjesni da ovise o nama.
I bome im je frka ako vide da s nama nije sve u redu.
Ne znam jeste li na platnenim pelenama - manji su trošak.
I koliko bi dala za pelene, taman ti ostane za terapiju bar 1 put mjesečno.
I promijenit će ti lijekove, naravno ako ti ovi ne smanjuju simptome.
Jako bih voljela da malo promisliš pa se javi
Može na pp!
Ako se odlučiš na platnene i tako smogneš za terapiju, poklonit ću ti što imam.
I ja sam bila kod psihijatara preko zdravstvenog i privatnih koji nisu bili OK. Nažalost, na tom polju imam iskustva.
Ali, ako ta moja iskustva nekome mogu pomoći - tu sam
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom