Nana i ja imam te probleme. Znam kako ti je. I bojim se poroda i svega..
Nana i ja imam te probleme. Znam kako ti je. I bojim se poroda i svega..
E, sad Vas zbilja molim pomoć!
Nisam više mogla izdržati i otišla sam psihijatrici. Dobila sam Zoloft 50 mg pola tabletice prva 2 tjedna, onda cijelu.
Zoloft nisam pila i bojim se nuspojava. Znam da Vas ima tu koje ste ga pile pa Vas molim da mi se javite.
Sad sam trudna 20 tjedana i doktorica kaže da slobodno pijem.
Zoloft je super nemas se cega bojat. Dozvoljen je u trudnoci meni je rekla.moja psihijatrica. Bit ce ti bolje od njega. Nemas se cega bojat. Nece nista biti. Ja znam da su ga trudnice pile.
Ja sam ga pila prva 3 mjeseca
Danas sam popila prvu polovicu... I ok sam bila do poslijepodne kada je počela jaka mučnina i slabost... Sva sam se uplašila i nazvala Rebro centar za krizna stanja i javio mi se neki psihijatar koji mi je rekao da mi je mučnina i slabost od Zolofta sigurno i da ga nikako ne uzimam u trudnoći! Već sam bila kod 10 doktora i zvala njih još 10 i svi mi kažu drugačije... Luda sam...
Joj ma ne zovi okolo. Ako ti je psihijatrica rekla da pijes onda pij. Nisi ni prva ni zadnja. Pa moras u glavi bit stabilna. To je jako mala doza. Ne brini. Moja psihijatrica velikog iskustva je rekla da je zoloft dozvoljen. Sve ce biti u redu vidit ces. Znam da si zabrinuta ali vec si prosla najkriticnije![]()
Ma ja sam sva u strahu... Sada samo molim Boga da prodjeluje... I da mi bude dobro od njega...
Ali kao što kažeš, to je mala doza, zato me i strah da mi neće djelovati jer sam ja dosta loše...
Drage moje ima li koga tu?
Kakva je kod vas situacija?
Kod mene zadnjih 2 tjedna kako su počele ove promjene vremena i tlakova koma...
Prestala sam sa Cipralexom kada sam saznala da sam trudna, imam opsesivno-kompulzivni od jedne šok situacije kad su mi davnih dana zamjenili nalaze i otad se bojim ajmo to reć zaraze, gade mi se tipa wci, beskučnici i takve stvari i stalno mi je nešto zmazano i stalno nešto čistim i perem ruke i dezinficiram... Bila sam ok jedno vrijeme pa me uhvatila kriza al sam ju prebrodila sa normabelima. Onda sam ih prestala uzimat jer iako ih kod nas dijele šakom i kapom trudnicama u uputstvima piše puno toga što se lošeg može dogoditi bebi. I sad evo 24 tjedna i opet kriza. Baš se užasno osjećam jer sam svjesna toga svega i ne želim se zamarat s takvim stvarima al to mi je u glavi i nemogu si pomoći. Uopće nemam volje za ništa, ne izlazi mi se iz stana a opet mi je stan kao zatvor jer samo gledam tko će od ukućana šta gdje stavit, tko hoda u cipelama, šta je palo na pod, tko nije oprao ruke, ma užas živi, noćna mora.... samo mi se plače od muke jer ne želim biti takva i maltretirat i sebe i sve oko sebe a opet nemogu si pomoći. Ne želim piti Cipralex, to mi je zadnja opcija, sad od jučer opet pijem Normabele, 1 od 2mg popodne i 2 od 2mg predvećer. Jutro još nekako izguram pa zato ujutro ne pijem iako mi je rečeno da mogu piti 3 puta dnevno po 2 tablete od 2mg ali to je 12 mg dnevno pa pokušavam izbalansirat s pola doze od 6 mg. Jel pio netko Normabele ili neke antidepresive u trudnoći?? Imate li kakve čajeve ili bilo šta da bar malo pomaže??
Svaki savjet je dobrodošao!
Butterfly, mi smo se čule mailom već, javim ti se ja...
Pozdrav,
procitala sam skoro sve postove od pocetka.umire me i uznemire u isto vrijeme.al ipak je dobar osjecaj kad znas da nisi sama.
Ja sam u 6. tjednu i tek prije 7 dana sam prestala pit Seroxat,dugogodisnju th.tada sam i saznala da sam trudna.Uzasno me strah.svega.nadam se da cemo uspijet prebrodit ovo.
gejl, s obzirom da nas nema puno aktivnih na ovoj temi, možeš mi se javiti na analazic@inet.hr
Cure, bok!
Žao mi je što nas ima toliko sa sličnim problemima, miša mu!
Je l' tko možda pio Coaxil?
(On je antidepresiv.)
Curke, vi koje ste relativno nove, tj. friške trudnice, pogledajte što sam ja na početku pisala
- voljela bih pomoći koliko god je moguće![]()
Nema nikoga, ja sam pisala već nekoliko puta, ali vidim nitko ne odgovara...
Trudna sam sada 30 tjedana.. Kada sam saznala za trudnoću prestala sam piti sve lijekove.. U 20 tjednu više nisam mogla jer je bilo prestrašno i od tad pijem zoloft 50 mg.. Užasno se bojim što će biti s bebom i koliko će to utjecati na nju, ali nisam mogla funkcionirati, jesti, spavati, izaći iz kreveta.. Ne smijem se sjetiti.. Ni sada nisam dobro, ali mogu pojesti, mogu izaći među ljude, spavam.. Jako se bojim poroda i svega poslije, ali što je tu je..
Nana30 pretpostavljam da terapiju uzimaš u dogovoru s ginekologom i psihijatrom
razumijem strah
vjeruj mi gori je cijeli taj proces što ga prolaziš nego svi porodi i ono nakon
drži se... već si daleko dogurala
Alkemičar, hvala što si se javila..
Moja ginekologica je silno bila protiv lijekova, pa sam išla tražiti drugo mišljenje.. Taj drugi ginekolog je rekao da bolje da pijem nešto jer ovako patim i sebe i dijete.. Psihijatrica je odmah bila za, ona je htjela da ni ne prestajem s terapijom, ali ja sam htjela prva 3 mj biti bez ičeg dok traje organogeneza.. Ali mislim da su mi ta 3 mj najgora u životu..
izgurala si ih i svaka čast na toj odluci
sigurno nije bilo lako
sad je beba već veća i iskreno se nadam da ćeš bez većih problema do kraja iznijeti trudnoću
porod će biti ok, ne brini
ne misli puno unaprijed da se ne zamaraš bespotrebno svakakvim mislislima
a kad dođe trenutak poroda, samo promisli da je stigao trenutak da upoznaš svoje maleno a to što ćeš imati trudove i malo se frigati...pa nije tako strašno naspram svih tih mjeseci bez terapije![]()
da se ne misliš zašto tako govorim...
meni je 100x bila gora borba s tjeskobom nego porod
ali evo, recimo, danad... užasan napad panike iz čistog mira koji je trajao dosta dugo... a na terapiji sam.. i to me odmah baci unazad..
ne bojim se sa,og poroda.. bojim se napada panike e derealizacije na porodu...
svakako ćeš doktoru i primalji reći kad do poroda dođe svoju dijagnozu i terapiju koju koristiš
bilo bi dobbro i da im kažeš o tome čega se bojiš konkretno
oni će ti svakako dati i nešto za smirenje ovisno o situaciji
tada im svakako trebaš prisebna da porod prođe čim bolje i za tebe i za bebu pa će ti olakšati sigurno
Ja sam terapiju prestala piti onaj tren kad sam ugledala plusic.Prozac sam pila.Moja psihi je bila protiv prekida,gin.je rekao ako mogu bez bar prva 3 odlicno ,ako ne piti terapiju.Ali ja sam imala ocito srecu.Na mene je trudnoce utjecala pozitivno.Bas blazeno stanje.Bez obzira na hospitalizaciju,strogo mirovanje do kraja,hospitalizaciju starijeg djeteta.Nekako mislim da na samom porodu neces imati vremena za panikukoliko god ti se cinilo da mozda hoces.Neces,ne brini
,a i nisi sama.Ja sam svugdje vikala da sam anksiozna i panicna :D.Mene je sve streslo nakon poroda
tj.par tjedana poslije,ali izvukla sam se.Nekad se pitam kako sam to uopce prezivjela.Planiras dojiti?Nakon poroda si osiguraj svakako pomoc i sretno
![]()
Posljednje uređivanje od ellica : 09.06.2015. at 01:13
Hvala Vam puno.. Jako mi je teško i puna sam straha..
Nana30, k'o da samu sebe čitam kad čitam što ti pišeš!
Isto sam kao i ti prva 3 mjeseca bila bez lijekova i bilo je strašno - sve znaš.
Samo jedan primjer je da 2 tjedna nisam iz stana mogla izaći zbog panike.
Jesti, piti, spavati, otuširati se itd. - ma upravo kako ti pišeš: ništa, nula bodova.
Ako ikako možeš, vjeruj nama supatnicama: na porodu te neće uhvatiti ništa od toga što te inače
muči.
Moja malenkost je čim sam rodila ponavljala k'o papiga: "Znate, ja sam na psihofarmacima, neću moći dojiti.
Molim Vas, dajte mi nešto za zaustavljanje laktacije!"
I dali su mi Bromergon odmah.
Poslije se nisu baš skroz snašli s tim koji i koja količina lijekova mi treba pa me je glavna sestra na odjelu spojila
direktno s magistrom farmacije i sve smo dogovorile u 2 minute.
Bila sam najstarija u sobi (36 god.) i jedina koja pije "nekakve" lijekove i ne doji pa su se cure malo čudile kad
bi za doručak, ručak i večeru stizala moja porcija lijekova.
Ali prošlo je i to čudenje - svakog čuda 3 dana dosta...
Sve će biti OK, vjeruj mi!
Cure držite se :hug:
I moja su iskustva napisana već na ovoj temi... a protežu se od prije 7,5 godina čini mi se. Sjećaš li se Teice?)))
Znam da vam je sad teško i da vam puno ne znači kad vam se kaže da se sve to preživi dan po dan ---- ali zaista je tako!
Ja sam imala svakakva iskustva; trudnoće pod terapijom, bez terapije, sa polu-terapijom... svakako.
Zadnja T je bila posebice teška jer je donjela i jednu novu dimenziju -- strahovi su prestali biti iracionalni i postali vrlo stvarni, naime bebi je u 16-om tjednu dijagnosticiran problem sa jednim bubregom i prošli smo sve moguće pretrage, imali strogo nadziranu trudnoću i porod (koji je bio PREKRASAN, odlučila sam da će biti takav jer smo to i beba i ja zaslužile nakon toliko godina patnje I čekanja <3 i ništa, čak ni indukcija i drip -- nisu mogli pokvariti taj dan --- ali tu je bilo I nešto drugo jako važno a to je moja prijateljica I doula <3)
Sa 10 dana je beba prvi put hospitalizirana, za dva tjedna opet, u sepsi, punktirali su joj leđnu i stavili na jake antibiotike, sa 1,5 mj je operirana.
Čekaju je još najmanje dvije operacije.
To su problemi I brige. I da mi je netko rekao kad sam bila u stanju kao vi --- da će se to sve izdogađati I da ću ja ostati jaka I normalna. Dojiti ju preko metalnih ogradica, gledati kako iz njenog tijela vade drenove, slušati kako kirurg govori da su iduća 48 h kritična jer je operirana u lošem stanju --- ne bih povjerovala.
Svakih sat I pol sam se nacrtala u intenzivnoj I inzistirala na podoju, izdajala sam se na hodnicima uz piskutave monitore I žice, nisam spavala u komadu duže od sat vremena da bi se opet obukla I otišla k njoj.
Provele smo 29 dana u bolnici.
Nakon nekog vremena sam osjetila da imam blagi ptsp I bilo mi je dosta loše jedno mjesec-dva ali evo nas --- tu smo, ona raste ko gljiva, kuc-kuc. A I ja sam neloše)))
Nisam ovo napisala da se hvalim ili tražim sažaljenje ili nešto slično nego da vas ohrabrim DA VI TO ZAISTA MOŽETE. SVE. ŠTO ĆE GOD TREBATI VI ĆETE MOĆI.
Jedna od mantri, najdraža mi, koje sam si zalijepila u spavaćoj sobi (I to je dobro -- imati svoje pozitivne afirmacije oko sebe, koncentrirati se na njih I raditi vježbe disanja) kaže: SHE BELIEVED SHE COULD. SO SHE DID.
To me nosilo zadnje tri godine.
Simple I true.
Vjerujte da možete. Imajte loših, preloših sati, dana. I ponovno vjerujte da možete.
Jer možete.
Majuska stvarno si hrabrasamo dok te citam sve me stegnulo
.Ovo ja s ne -lose mi je poznato
.Drzite se curke
![]()
Pozdrav cure. Evo da se i ja javim..odbrojavam i.naravno strah.me ali sta je tu je![]()
Mene je užasno strah svega.. A pogotovo kakva ću biti poslije poroda.. Ako mi se vrati okp i svakakve opsesivne misli, bojim se.. Osim toga, na terapiji sam i neću moći dojiti što me dodatno uzrujava..
Meni je najvažnije bilo da mi se dijete rodi živo i zdravo s obzirom na lijekove koje sam pila
u trudnoći.
S tim da neću moći dojiti sam se pomirila...
Posljednje uređivanje od Teica : 23.06.2015. at 14:54
Cure, gdje ste i kako ste?
Koja je u međuvremenu postala mama?
I kako ide novim mamama?
Cure, pozdravljam svih na ovom forumu i suosjećam s vašim strahovima čitajući sve ovo.
Naime i ja se borim sa strahom u 5 mj.trudnoće,te napadima panike koje već više manje imam 13 god.
Bila sam na seroxatu,ali sam ga prestala piti u trudnoći,međutim i dalje pijem 0,25 mg seroxata jer ne znam kako bi funkcionirala.Međutim,bojim se da ne naštetim bebi iako je psih.rekla da neću....ima li tko slično iskustvo...ili utjehu
.![]()
Ja sam postala mama 04.08.. Od dana kada sam rodila nisam popila niti jedan lijek. U jednom danu ostavila sve. I guram nekako jer dojim. Ipak mi je nekako lakse nego u trudnoci. Mozda mi Zoloft jos uvijek nekako djeluje
Sandra, mozes mi se javiti na analazic@inet.hr s obzirom da ovaj forum nije bas aktivanPa se mozemo dogovoriti kako se dalje cuti..
Kostadinka,Teica,Svele,i ostali šaljem vam pusu i zagrljaje!! Nadam se da ste sve dobro!?
![]()
Evo mene! Nikako se javiti!! Eto cure moje,znam kako vam je i koliko se borite sa tjeskobom i strahovima!! Ja kako sam zeljela dijete smanjila sam doze ,samoincjativno,zatrudnjela i uspjela pregurati bez tableta! Ne znam ni sama kako sam uspjela,kad se samo sjetim kako mi je bilo,uzas! Umjesto da mi je trudnoca ostala u lijepom sjecanju,kao blazeno stanje,bilo je sve,samo nije bilo blazeno! No valjda su mi i ti hormoni malo pomogli i uspjela sam bez tableta,ali prva tri,cetri mj.bila su koma.. :'( poslje poroda,sve super! Smirena,stalozena,bez tjeskobe,straha i panika i mislila sam da je sve to iza mene,sve te godine koje sam prozivljavala u stalnoj tjeskobi i "proživljavat" na tabletima ! Ali,eto kako sam se vratila na posao,malo po malo ,pocelo mi se sve vracati! Prvo neka lagana tjeskoba,a poslje ,opet sve iznova!! Napadi tjeskobe ,panike,cini mi se da su cak u jacem intenzitetu!!pocela sam piti misar 0.5 ali ni to vise ne pomaze,tako da sad popijem po par misara na dan! Neki dan me oprala takva panika,napadaj,mislila sam da cu morat na hitnu! Sad u srijedu idem kod psihijatra,da vidim kako cemo dalje,koje terapije ce mi dati! A bas sam mislila da je sve to íza mene! Nadam se da ce mi biti bolje ,jer to nije zivot,strah od straha!!! Uf! Zeljela bi jos jednu bebicu,kad ono vratila se ponovo u ovu koletecinu straha i tjeskobe! Hvala dragom bogu da sam prvu trudnocu uspjela,nadam se da cu opet nekako poslozit te kockice u glavi,jer sve to proizlazi iz moje glave i da ce zelja za drugu bebicu prevladati kaos u mojoj glavi!
Pusa cure,mislim na Vas!!!
<3
Allie, osim tableta jesi li što drugo probala ( psihoterapiju, homeopatiju, neke druge vrste medicine) ? Postoji li šansa da se možda radi o nekom drugom razlogu za tvoju tjeskobu, recimo hormonalni poremećaji?
Probala sam sa cajevima ,sa tabletima na biljnoj bazi,sa bachovim kapima,od svega nekako me najvise,ali samo nakratko smirio bio relax! Nekako si sve mislim da mi se zbog posla vratilo anksiozno stanje,jer kad moram na posao je najgore!! Trazim drugi posao (ovaj koji radim je cisti mobing!!) mah,nadam se da ce se sve posloziti na svoje!!
![]()
Citala sam da su kava kava kapsule dobre protiv dusevnog nemira?
Da li ima itko iskustva?
Eh, a jesi probala sama sa sobom? Psihoterapija tu pomaže puno, moraš otkriti uzrok da bi mogla liječiti posljedice to znaš i sama. Bitan je rad na sebi u liječenju od tjeskobe, draga moja, jer ako ne shvatiš u čemu je problem i ne naučiš kako mu drugačije pristupiti ( ako već ne možeš eliminirati), lijekovi će samo smiriti simptome a ne i uzročnike. Vratiš se starom mobilačkom poslu a imaš malu bebu-pa naravno da si pod stresom i da je to plodno tlo za tjeskobu. Samo budi nježna prema sebi i nemoj koristiti biljne lijekove u kombinaciji s psihofaramcima bez da konzultiraš liječnika prije.
Za one koje razmišalju o trudnoći, a na antidepresivima su: bilo bi dobro znati prije začeća...
http://znanost.geek.hr/clanak/uziman...a-kod-djeteta/
Inaće imam depresivno-anksiozni poremećaj i primala sam terapiju odnosno antidepresiv te nešto za smirenje po porebi, otkad sam saznala da sam trudna u dogovoru sa doktorom sam izbacila staru terapiju i sad već dva i pol mjeseca ništa ne uzimam osim što mi je doktor dao diazepam od 10 mg da pijem po potrebi, ali samo četvrtinu na dan najviše. Do sada sam popila dvije četvrtine, jednu prije mjesec i pol i jučer navečer jer sam dobila napad panike. Pokušala sam izdržat koliko sam mogla, ali nisam uspijela, morala sam popiti tabletu.
Danas sam koma, jako sam uznemirena, a imam i popratne fizičke tegobe. Jednostavno ne znam kako da si pomognem da mi bude bolje.
Pozdrav svima..nova sam na forumu, kao i sve vas muče me depresija začinjena napadima panike. I to već godinama, a sve je započelo nakon rođenja drugog djeteta. Treća trudnoća je protekla dobro, prestala sam koristtii terapiju na kojoj sam bila čim sam saznala da sam trudna. Na žalost, kako to već biva, sve se vratilo nakon poroda..znala sam da ću morati ponovno početi sa terapijom, ali sam silno htjela dojiti i uspjela sam 18 mjeseci dojiti svojeg sina prije nego sam shvatila kako neću moći dalje bez terapije..uz posao, troje djece..jednostavno se nisam više mogla nositi sa svime bez pomoći lijekova..tako sam u 10. mjesecu prošle godine započela sa terapijom Elicee (escilatopram), pijem 20mg dnevno, doživjevši apsolutni preporod. Jučer sam saznala da sam trudna. 4 put! Ne mogu vam opisati stanje u kojem se trenutno nalazim..razmišljam o pobačaju, jer kako će moja bebica izgurati uz antidepresive koje pijem?! Da ih prestanem piti..znam das ću se rasuti opet..danas zovem ginekologa i psihijatricu da se naručim na pregled da vidim što oni kažu...tješe me malo neki postovi ovdje, vidim da ima žena koje su pile antidepresive kroz trudnoću i sve je bilo u redu..užasno se bojim, a tako bih se rado veselila ovom djetetu..što da radim?![]()
Kao prvo, na ovo moram reagirati jer se radi o neistinitoj informaciji. Trenutno je kasno ali cu prvom prilikom podastrijeti link na znanstvenu studiju u kojoj ovakve gluposti pobijaju.
Kao drugo, trudnicama na terapiji antidepresivima je i bez ovoga tesko i ne vidim razloga za postanje ovakvih, usput netocnih, informacija.
A evo i linka: http://neurosciencenews.com/adhd-aut...ychology-3353/
Htjela sam vas pozvati na temu koju sam otvorila na podforumu Izazovi roditeljstva pod naslovom Anksiozni poremecaji i roditeljstvo http://forum.roda.hr/threads/89902-A...i-roditeljstvo
Kako anksioznost utjece na vas odnos s djetetom, na vase roditeljstvo, kako se nosite...da si damo podrsku malo.
Da li si dobila ikakav odgovor od psih i gin?
Prvo, nema drame, jer postoje lijekovi koji se smiju piti u trudnoci, zamjenski lijekovi.
Ja sam pila terapiju u drugoj polovici trudnoce, dijete je rodjeno zdravo.
Savjetuj se s farmakologom, psihijatrom, ginekologom, ali bih prednost dala farmakologu. Ja sam bila kod dr. Igora Francetica na Rebru. Ako mozes, izguraj prva tri mjeseca, ako ne, ne razmisljaj previse jer imas veliki teret i moras biti dobro, uvjerena sam da ti lijecnici nece savjetovati nsita na stetu djeteta.
Zavrsila sam na hitnoj radi jakih napada panike koji su postali intenzivni zadnji tjedan. Dobila sam Normabel od 2 mg 3x dnevno. Osjecam se uzasno, stalno prisutan osjecaj straha i panike, ne jedem ne spavam ne funkcioniram. Kad sam saznala da sam trudna bila sam u euforiji. Sad sam u zoni sumraka i ne znam kako cu do kraja, svaki dan je novi pakao...
Ayan, koliko si trudna?
Da li si prije uzimala antidepresive ili neku drugu terapiju? Imaš li dijagnozu nekog poremećaja ili je ovo prvi puta da ti se javljaju takvi osjećaji?
Ideš li psihologu ili psihoterapeutu?
Piši...
Moja dg.je anksiozno depresivni poremecaj. U prvoj trudnoci je sve bilo ok bila sam bez ljekova. Sad sam uzimala prozac, rivotril i rispolept ali sam prestala kad sam saznala da sam trudna. Vec tjedan dana imam grozne napade panike. Onaj tko ih je dozivio zna o cemu pricam. Kod mene traju gotovo cijeli dan. Ne mogi vise, normabel mi je preslab, dr.na rebru mi neda nista vise od toga a ja imam osjecaj da cu poludjeti jos 8 mjeseci, sad sam 6 tt. Vidim na temi da su cure uzimale i druge tablete. Meni je jako lose i crpi svu energiju iz mene. Ptozivljavam uzase 24 h jer ne spavam, ne jedem ne zivim. Bojim se za bebu, bojim se svega.
Draga Ayan...ja točno znam što prolaziš. Ja sam prošla isto to, samo u zadnjoj polovici trudnoće. A ti imaš još 8 mjeseci.
Moj put je bio ovakav: psihijatrica je rekla da se odmah skinem s tableta, farmakolog je napisao da je veća šteta od neliječenog OKP-a (moja dijagnoza) od štetnosti lijekova, ginekolica je odobrila uzimanje lijekoa.
Ako si jako loše,probaj najprije otići na razgovor/psihoterapiju ako imaš psihoterapeuta, a ako misliš da ti to neće pomoći, nazovi psihijatricu i zamoli da ti da zamjneski antidepresiv, postoje AD koji su manje štetni u trudnoći. Kad smo već kod štetnosti, Normabel koji se daje šakom i kapom, ne samo zbog anksioznosti, već i zbog kontrakcija npr, je kategorija C (po FDA) a svi AD su isto kategorija C lijekova. To su lijekovi za koje nije dokazano imaju li utjecaja na plod ili ne.
Trenutno tebi je najvažnije da se stabiliziraš zbog trudnoće ali i zbog djeteta kojeg imaš. Trudnoća je izuzetno teška za većinu osoba s nekim od anksioznih i ostalih poremećaja, ni ginekolozi ni psihijatri tu nisu pretjerano kooperativni, a još manje surađuju.
Moj savjet je da se savjetuješ s psihijatricom i zamoliš za pomoć-terapiju, možeš mi javiti na pp tko te vodi na Rebru, ja sam isto gore, možda smo kod iste dr. Nemoj unaprijed prognozirati ništa., odi dan po dan i nađi psihoterapeuta koji će ti biti podrška.
Piši i javi se. Možeš i na pp. Kako god hoćeš.