Pozdrav od još jedne paničarke
Ja ulazim u 11. tjedan i cijelo vrijeme pijem Seroxat i Demetrin. Pila sam prvih 6-7 tjedana po 20mg Seroxata i pola Demetrina (5mg), al pošto se nisam osjećala dobro, pojačala sam Seroxat na 1,5 dnevno (30mg) i Demetrin i dalje isto.
U početku sam se htjela skinuti sa svega i moja psihijatrica me je htjela prebaciti na apaurin, al nismo uspjele. Onda sam se čula s rodicom koja živi u L.A. i koja je rodila prije mjesec dana predivnog dječaka a cijelo vrijeme je pila gomilu lijekova, od Prozaca do anksiolitika itd.
Ne znam, molim Boga da mi UZV u 12. tjednu ne pokaže nikakve malformacije ploda!

U nedjelju sam prokrvarila i završila u bolnici. Bebica je srećom ostala, a mene su ostavili u bolnici. E tu je počeo užas!
Bilo nas je 5 u sobi i dvije su iz istog razloga ležale. Cure su bile super, al mene je uhvatila grozna nervoza. Cijelu noć sam probdjela i razmišljala kako ću pobjeći iz bolnice...uh! Kad je svanulo, oko 5 ujutro, otišla sam do sestre da je pitam koji je najbrži put da idem kući i rekla mi je da moram čekati vizitu koja je u 8 i onda pitati dr da me puste. Ne znam ni sama kako sam dočekala 8 sati. Onda su mi vadili nalaze i rekli da svakako ne mogu otići dok oni ne budu gotovi (oko 13h) i da moram čekati otpusno pismo. Sreća pa je došla moja dr koja je inače šefica i onda sam joj objasnila da zbog anksioznosti moram što prije izaći, pa sam uspjela nekako do 11 kliznuti kući. Sad sam na strogom mirovanju bar 15 dana.

Ali...dobila sam užasan strah od bolnice tj. ležanja u bolnici i već imam milion negativnih misli o tome kako ću izdržati kad rodim (a rodit ću najvjerovatnije na carski), što je nekih 6-7 dana ležanja u bolnici.

Ne znam više kako da si pomognem...kažu misli pozitivno!!! Ali kako?!? Pa nemam neki čarobni štapić koji rješava sve...da bar imam!!!