Snovolovko

Slažem se da može biti iritantno kad ti netko kaže da misliš pozitivno, a tebi to jednostavno ne ide. Na taj način ljudi mogu (nesvjesno i dobronamjerno) potaknuti grižnju savjesti, jer i sama pokušavaš misliti pozitivno, trudiš se, ali pozitivne misli nestanu prije i nego što pomisliš na njih.
Anksioznim (i depresivnim) osobama je teško odagnati teške misli, kemizam mozga je narušen, stvara se začarani krug negativnosti.
Ovdje sam samo da ti dam podršku. Nisi sama. Puno anksioznih trudnica je rodilo zdrave bebice.
Definitivno moraš porazgovarati sa svojom psihijatricom o terapiji koju uzimaš. Sad si u drugom stanju, hormoni čine svoje i možda terapija koju uzimaš više nema povoljnog učinka. Naravno da bi najbolje bilo da ne uzimaš ništa, ali ponekad to nije rješenje, ako je trudnica jako anksiozna/depresivna. Porazgovaraj sa psihijatricom o eventualnoj promjeni terapije, a sve u dogovoru s ginekologom. Ne povisuj/mijenjaj terapiju na svoju ruku!
Nemoj se sramiti, i jedni i drugi su liječnici i znaju da je anksioznost stanje koje zahtjeva liječenje. Znam da sada moraš mirovati, ali bi bilo odlično kad bi nekako uspjela krenuti na psihoterapiju. Bila bi ti to velika podrška kroz trudnoću. A do poroda bi se, vjerujem, već rješila straha od bolnice. Sve ćeš ti to izdržati. I ti i bebica