Cure, hvala vam što postojite

Evo, plačem sad (konačno) - nadam se da sa ovim suzama dio muke i tuge otići!

Ne pretjerujem kad kažem da živim za moju curku!

Da nje nema, potpisujem da se sutra ne probudim.

Toliko mi je dosta lijekova koje doručkujem, ručam i večeram, uz to mi je moj nezakoniti

(otac moje curke) već prije pola godina najavio da se razilazimo čim nađem posao -

podstanari smo, tako da nemam kamo bez posla a i s poslom, kad ga, dao Bog, dobijem,

neću moći plaćati stan za nas dvije - on će morati sufinancirati.

Je*emti ovakvu državu - ni najobičniji antidepresiv se više ne proizvodi, ali se uvozi po,

napisala sam već, 5 x većoj cijeni nego što je kod nas koštao.

I za to mi on mora dati novce - jer ja nemam nikakva primanja trenutno.

I naravno, kao svi depresivci, i zbog toga imam osjećaj krivnje - iako mu se svim snagama

pokušavam oduprijeti.

Činjenica jest da je moja mama najveći krivac što sam tu gdje jesam.

Ali on je svojim nerazumijevanjem pripomogao...

Sad mi doktor, kao što sam vam već napisala, mijenja terapiju jer sam na prevelikoj dozi Xanaxa.

Svi lijekovi koje mi je prepisao su mi poznati, osim jednog.

Ti lijekovi su, to sam isto već napisala, registrirani kao antiepileptici (Katena) i kao lijek za bipolarni

poremećaj (Lamotrigin), ali za jedan nikad nisam nikad čula:Kvetiapin.

I idem pogledati kakav je to lijek....

HVALA BOGU da sam išla pogledati!!!

Taj lijek postoji još pod imenom Seroquel - spada u antipsihotike.

Dakle, jednom sam već dobila taj lijek i odreagirala sam na njega strašno - bez pretjerivanja.

Mislila sam da ću poludjeti: imala sam takav pritisak u glavi da sam imala osjećaj da će mi glava

eksplodirati, osjećaj izgubljenosti, depersonalizacije - prestrašno nešto!

Popila sam ga prije spavanja, kako mi je dr. rekao, i probudila se usred noći u gore opisanom stanju.

Digla se, plačem, dijete je spavalo sa mnom, a R. u drugoj sobi.

Otiđem do njega, ridam, budim ga, preklinjem ga da mi nekako pomogne jer da imam osjećaj da ludim.

On hvata mob.i hoće zvati hitnu jer ne zna što bi sa mnom.

Sklopljenih ruku sam ga molila da ih ne zove jer sam se bojala da će me odvesti u Psihijatrijsku bolnicu i

hospitalizirati ako me vide u tom stanju.

Nekako sam ga namolila da ne zove i da čekamo jutro da mogu nazvati svog doktora.

Zvala ujutro - ne javlja se. Zovem u kliniku, javi se doktorica, njegova kolegica, kroz plač

joj objašnjavam što mi je, ona me smiruje i tješi i kaže da se zna dogoditi da taj lijek jako

digne tlak i da mi je otuda taj pritisak u glavi.

Moj dr. se javio čim se vratio s fizikalne terap.na kojoj je bio i to je bio prvi i zadnji put da sam

uzela Seroquel/Kvetiapin.

Kako su i liječnici samo ljudi, promaklo mu je evidentirati da loše reagiram na ovaj lijek...

I prepisao mi ga ponovno sad!

NE MOGU DOVOLJNO ZAHVALITI BOGU NA TOME ŠTO SAM IŠLA PROVJERITI O KAKVOM SE LIJEKU

RADI!!!

Imam relativno malo dijete - možete li uopće zamisliti kako bi njoj malenoj bilo da vidi mamu u tako

strašnom stanju?

Uh.

Danas smo, nakon 3 dana dopisivanja putem smsa, definitivno zaključili da se radi o Seroquelu i

da u utorak, kad ću, ako Bog da, ići u KB Dubravu na Psihijatriju na pregled trebam reći da bez obzira

što mi na njegovom nalazu piše da trebam uzimati i taj lijek kažem da se zabunio tj.zaboravio da sam

od njega imala jako loše nus pojave.

Uh.