Teice...nisam nikad radila tu vrstu testova, niti mi ih je itko nudio. Mislim da sam ja bila školski primjer Generalnog anks. poremećaja, pa nije bilo ni potrebe da ih radim. A šta sad tebe čeka kad dobiješ rezultate? Tko te je uopće uputio na to?

Beilana...ja isto mislim da ne bi trebala piti Normabel ako se ti osjećaš dobro (a i očito loše reagiraš na njega). Šta te briga tko prevrće očima...ti imaš pravo odbiti terapiju

Libicaa...drago mi je da si nam se pridružila, a u isto vrijeme i žao, jer voljela bih da nitko nema ovo "sranje" koje nas mori.
Pogriješila si što si radila na svoju ruku, tj. smanjivala dozu bez konsultacija s dr. Tako sam nekad i ja griješila, a sad svima govorim da to NIKAD ne pokušavaju. Otiđi ti što prije do psihijatra i ispričaj mu i šta je bilo i kako se osjećaš i naći ćete neko rješenje sigurno!

Ja isto imam problema i svaki dan se borim s nekim strahovima. Teško mi pada kad čujem izjave nekih mama: trudnoća je najljepši period mog života; obožavam biti trudna; uživam u trudnoći i sl...jer se ja onda osjećam kao vanzemaljac!
Naravno da im ne zamjerim nego im zavidim...i ja bih voljela da mi je trudnoća najljepši period u životu - ali, nažalost, nije!
Mene nije strah roditeljstva....da imam neki čarobni štapić, mahnula bih njime i odmah dobila dvije ili tri bebe i bila bih presretna. Mene je strah trudnoće...mogu li ja to, hoću li izdržati sve što me čeka, kako ću ovo, kako ću ono...strah me je svake tablete koju stavim u usta, svakog uštrcaja kapi za nos, svakog zalogaja nezdrave hrane koju pojedem!
Često su mi padale na um i misli o prekidu trudnoće i onda bih se zbog toga dodatno izjedala.
Ne znam...valjda će sve biti u redu i dočekat ću i to svoje malo zlato da dođe na svijet, a do tad ću se nekako boriti iz dana u dan. Pomaže i kad imaš s kim podijeliti svoje strahove i svoje brige. Ovaj forum i ove predivne cure, žene, majke puno znače