I ja jedva čekam da odeš do nje, vjeruj mi.

Svatko tko je to prošao ili prolazi, razumije te.

Ljudima koji nikad nisu imali takve probleme, po mojem iskustvu, to je većinom

teško shvatljivo.

Danas smo na tramv.stanici na Draškovićevoj ugledali neke slike naslonjene

na fasadu - vidi se da ih je radio umjetnik - amater;

približimo se (moja curka je skroz likovni tip, na svog tatu) i ona gleda slike

a ja dokument koji je prislonjen iznad slika.

Taj čovjek je član Udruge hrv.branitelja oboljelih od PTSP-a.

Meni je bio toliko simpatičan: draga, mila, izuzetno nježna osoba.

Pogladio je moju Terr po glavi, nasmijao joj se toliko toplo -

baš me dirnulo...

Kako ja imam civilni PTSP, počela sam pričati s njim.

On pije Seroquel i jako je zadovoljan tim lijekom.

Zadovoljan je i psihoterapijom.

Samo da svane novi dan i da ti odeš svojoj doktorici:

bit će sve dobro

I onda nam se javi - čekamo!