Joj draga ja sam ti nocas imala takav uzasan napad da jos sebi dolazim,uhvatilo me oko 10 i do 3 ujutro,mislila sam da cu popiz...t,nisam skoro nista spavala..katastrofa...jesi ti dobro?
 |
|||
|
|
|||
Joj draga ja sam ti nocas imala takav uzasan napad da jos sebi dolazim,uhvatilo me oko 10 i do 3 ujutro,mislila sam da cu popiz...t,nisam skoro nista spavala..katastrofa...jesi ti dobro?
Hope...grozno je kad imaš napad! Znam točno kako ti je bilo...užas! Moraš što prije to riješiti i radi sebe i radi bebe. Insistiraj na terapiji, jer više štete napravi ova panika nego lijekovi za nju! Nadam se da ćeš brzo u dr.
Ja sam isto grozna ovih dana zbog ove glupe prehlade...bila sam na rubu panike, ali nekako sam se izvukla. Jedan od mojih najgorih strahova je taj da ne mogu disati normalno, i kako mi je nos bio grozno začepljen a i stislo me u plućima, umirala sam od straha. Nisam progovorila 5 rečenica ni sa kim u kući jer sam jedva disala i bila nervozna ko pas!
Znam da ovo zvuči smiješno i znam da se nitko nije udušio od prehlade i začepljenog nosa, ali dok traje teško mogu kontrolirati misli i onda me podsvjest počne kljucati i ubacivati mi negativne misli u glavu!
Jednog dana kad naučimo kontrolirati podsvjest, tad ćemo "ozdraviti"!!!
Evo i mene!
Dva dana nisam stigla do kompjutera.
U petak sam bila na psihotestu: ušla u bolnicu malo prije 9 h, izašla oko 14,45 h!
Prvo razgovor s psihologicom i ispunjavanje testa koji mi se čini kao test inteligencije
(takav test s geometrijskim likovima i nastavljanjem niza se piše za polaganje vozačkog,
to se sjećam).
Nakon toga mi je dala "pravi" psihotest (Minesota multifazični inventar ličnosti) koji ima
oko 560 pitanja.
Još sam dobila za ispuniti tzv. PIE TEST i još jedan u kojem je zadan početak rečenice
i treba ga nastaviti (tipa: "Moj otac i ja...", "Kad bi barem moja majka...", "Moja budućnost je...").
Jeste vi ikad rješavali te testove?
Psihologica me ubila u pojam
Toliko je na moju svaku drugu rečenicu preokretala očima da sam se ja osjećala
zbilja loše.
Komentari joj isto nisu bili podržavajući (bar meni): "Znači Vi već 20 godina, s prekidima,
idete na terapiju? I nitko Vam nije dao da rješite test ličnosti? Svašta!" - tu slijedi preokretanje
očima.
Vidjelo se da se ženi ne da to odraditi.
To je vjerojatno posljedica toga što su joj javili da je pacijent koji je bio naručen
taj dan u 9 h otkazao, ali joj nisu javili da su ubacili drugog pacijenta tj.mene.
Iznenadila se kad me našla kako je čekam pred vratima i rekla mi ovo što sam gore napisala:
nije taj dan u 9h očekivala nikog.
Tješim se da joj se jednostavno nije dalo odraditi to sa mnom i da je to razlog
tolikom preokretanju očima.
(Na 20 godina terapije, ali s velikim prekidima, odmah je preokrenula oči...)
Prekinula me par puta jer joj se nije dalo slušati sve što mi se događalo...
Bila mi je kao lik, figura onako skroz simpatična - djeluje vrlo, vrlo jednostavno
i pristupačno, ali dosta me devastirala ponašanjem zbilja.
Koliko sam shvatila, neću je više vidjeti: nalazi testa će biti kod sestre.
Kad bih imala priliku za još jedan susret, rekla bih joj da sam se loše osjećala
uslije njezinih verbalnih i neverbalnih komentara.
Ovako ću to reći psihijatrici kad dođem na kontrolu.
Snovolovka, to ne zvuči nimalo smiješno, što ti je!
Nitko ne može živjeti bez disanja - to svi znamo.
Pretpostavljam da tvoj strah da ne možeš disati normalno, potječe isto od
maminih poruka?
(Izrečenih nekad davno i u dobroj namjeri...)
Hope, ajmeee!
Evo pišem i ovdje: užasno mi je žao da te tako zgrabilo
Da sam bar mogla do tebe na mob., da razgovorom smanjimo taj "balon", da te ne
apsorbira cijelu.
Ali, naravno da razumijem da si odbila poziv kad si u takvom stanju da ne možeš ni
pričati i zbog fizičkih simptoma: stegne ti se vilica, uz ostalo
Lakše mi je utoliko što znam da smo danas sve tri bolje!
Cure da pitam. U bolnici sam. Daju mi normabele ni sama ne znam zast. Jel moguce da ih ne podnosim? Jako sam nervozna od njih, spavat ne mogu samo se vrtim po krevetu, ak i zaspim to su neki uzasni snovi.. inace problema sa spavanjem ja nemam nikada osim ta 3 dana dok ih pijem. I ja to svima govorim oni se smiju da nije od normabela btw to mi je jedina terapija, i dalje me sopaju s njim.
Moguće je da od njih imaš ružne snove. Ti imaš pravo odbiti terapiju. I za što su u u tvom slučaju uopće normabeli? S kojim objašnjenjem ti ih daju? S obzirom da si praktički u terminu i možeš se poroditi?
Kaze da se smirim. A ja smirena da smirenija ne mogu bit. Odbila sam ujutro na viziti. Okretale su ocima al bas me brigamartinaP prvotno napisa
evo još jedne ako me primate...
Trudna sam skoro 7 tjedana, trudnoća je potpomognuta, prvi put i uspješno. Trebala bi biti sretna no ja sam užas. Naime pila sam AD (Citalon, i Betaserc) zbog napadaja panike, glavobolja i vrtoglavica. U 10.mj sam imala prirodu vanmaterničnu trudnoću i izvadili su mi oba jajovoda. I sad sam ostala trudna iz prvog postupka. Lijekove sam postupno smanjivala baš zbog trudnoće, ali sama na svoju ruku. Međutim napadaji su tu, u punom jeku. Užasno mi je loše, plačem stalno, vrtoglavica, lupanje srca, neka depresija koju do sad nikad nisam imala. Idem sutra kod psihijatrce da vidim šta ćemo. Užasno me strah svega, nemam onaj lijepi osjećaj kao kad sam prvi put ostala trudna, sva sam depresivna, jadna, tužna i ne znam kako da si pomognem. Umjesto da budem sretna ja sam grozno, izjeda me taj osjećaj...
sjećam se svoje prve trudnoće i ležanja u bolnici.
oni valjda po defaultu daju te normabele.
ja sam samo od njih spavala i bila nizašto
isto sam ih sama prestala piti kako mi se približio termin
Teice...nisam nikad radila tu vrstu testova, niti mi ih je itko nudio. Mislim da sam ja bila školski primjer Generalnog anks. poremećaja, pa nije bilo ni potrebe da ih radim. A šta sad tebe čeka kad dobiješ rezultate? Tko te je uopće uputio na to?
Beilana...ja isto mislim da ne bi trebala piti Normabel ako se ti osjećaš dobro (a i očito loše reagiraš na njega). Šta te briga tko prevrće očima...ti imaš pravo odbiti terapiju
Libicaa...drago mi je da si nam se pridružila, a u isto vrijeme i žao, jer voljela bih da nitko nema ovo "sranje" koje nas mori.
Pogriješila si što si radila na svoju ruku, tj. smanjivala dozu bez konsultacija s dr. Tako sam nekad i ja griješila, a sad svima govorim da to NIKAD ne pokušavaju. Otiđi ti što prije do psihijatra i ispričaj mu i šta je bilo i kako se osjećaš i naći ćete neko rješenje sigurno!
Ja isto imam problema i svaki dan se borim s nekim strahovima. Teško mi pada kad čujem izjave nekih mama: trudnoća je najljepši period mog života; obožavam biti trudna; uživam u trudnoći i sl...jer se ja onda osjećam kao vanzemaljac!
Naravno da im ne zamjerim nego im zavidim...i ja bih voljela da mi je trudnoća najljepši period u životu - ali, nažalost, nije!
Mene nije strah roditeljstva....da imam neki čarobni štapić, mahnula bih njime i odmah dobila dvije ili tri bebe i bila bih presretna. Mene je strah trudnoće...mogu li ja to, hoću li izdržati sve što me čeka, kako ću ovo, kako ću ono...strah me je svake tablete koju stavim u usta, svakog uštrcaja kapi za nos, svakog zalogaja nezdrave hrane koju pojedem!
Često su mi padale na um i misli o prekidu trudnoće i onda bih se zbog toga dodatno izjedala.
Ne znam...valjda će sve biti u redu i dočekat ću i to svoje malo zlato da dođe na svijet, a do tad ću se nekako boriti iz dana u dan. Pomaže i kad imaš s kim podijeliti svoje strahove i svoje brige. Ovaj forum i ove predivne cure, žene, majke puno znače
Jel pijete neke tablete za održavanje T? Ja sam dobila duphastone i crinone gel.. Kaže mi dr. da duphastone (a i piše u uputstvu) izaziva nervozu i depresiju. Ja sam imala dugooo panične napadaje i pokuavala sa svim i svačim, dok mi se na kraju nisu zakačile takve vrtoglavice i glavobolje da nisam mogla nikud i tad sam počela s lijekovima i konačno se preporodila. U tom dugom pereiodu nikad nisam bila depresivna i imala loše misli. plakala bi ali od nemoći jel mi nije dobro, ali sad sam baš u nekoj depresiji. Non stop mi na pameti da što mi je ovo trebalo, kako ću ja to, što ako ne bude ok. ma iskreno nemam nikakv osjećaj da sam T, valjda od straha da se nešto opet loše ne dogodi. Svašta se izdogađalo u zadnjih nekoliko mjeseci. Od sreće što sam konačno T, do saznanja da je vanmaternična i da će mi izvaditi oba jajovoda i da moramo na IVF, pa do novog postupka...
Jel ima netko iskustva s uzimanjem Citalona u T?
Ja pijem Dabroston (valjda je to sve slično) i primala sam injekcije Progesterona Depo, zato jer sam imala jedan spontani, a onda prokrvarila u 11-tom tjednu. Sad sam 15 tjedan, nemam iscjetka već 10-tak dana i što se trudnoće tiče osjećam se dobro (nemam mučnine, ništa me ne boli i ne žiga), ali psihički sam i dalje "onako"...nemam napade panike (hvala Bogu), ali budem nervozna, pa mi se ništa ne da, pa imam puno negativnih misli itd.
Bude mi malo lakše sad kad smijem pomalo šetati, al kad sam zatvorena u kući...uh!
Bravo!!!
Nisu normalni stvarno.
Nemam riječi.
Super ti je napisala martinaP: ti imaš pravo odbiti terapiju i kao prvo, zašto ti uopće daju Normabele?
S kojim objašnjenjem???
Samo ti lijepo i dalje nastavi smireno kao i dosada i brz i lak porod ti želim!
Normabel se daje kod čuvanja trudnoće da se spriječi grčenje glatke muskulature. Znam jer sam ga pila kratko vrijeme u prvoj trudnoći dok sam imala hematom, a u drugom bome mjesecima uz Prepar dok sam kampirala na ginekologiji na Sv.duhu. U tom slučaju to sa psihičkim stanjem nema nikakve veze. A i užasni snovi su česti kod trudnica...
Probaj porazgovarati s liječnicima - možda bi ti neka druga terapija s istim djelovanjem bolje odgovarala. S druge strane, čovjek u trudnoći svašta pretrpi za dobrobit bebice... Ne bih htjela dijeliti savjete, ovo je samo moje iskustvo koje je oba puta dobro završilo Sretno svima s ovog topica.
Draga libicaa,
hvala Bogu da sutra ideš psihijatrici!
Znam o čemu pričaš jer sam, osim vrtoglavice, imala sve ove smetnje koje ti imaš i isto tako prestala
uzimati tablete na svoju ruku.
Ma sve mi je poznato, uuuuuuf!
ALI, sutra je blizu i dobit ćeš terapiju i biti bolje!
Veeeeeliku podršku imaš od svih nas ovdje
Javi nam se sutra, molim te.
Čekamo dobre vijesti!
Bit će ti bolje čim dobiješ adekvatnu terapiju - to je sigurno!
Zbilja mi je sve poznato, kao i drugim curama ovdje,i uz sve sa čim se boriš, još i
izjedanje (osjećaj krivnje) zato što nisi sretna a trudna si i trebala bi biti sretna.
Ovaj dio koji sam podcrtala nam je nametnut od okoline: čim nešto moramo, trebamo i to
nas, kako kažeš, izjeda - to je znak za paljenje znaka "stop".
Jer je to naučeno i , kako sam prije napisala, nametnuto od okoline - to nisu neke Bogom dane
istine, to su neke, da tako kažem: norme kojima nas društvo može dobrano stiskati.
Oprosti ako sam pisala malo zbrda-zdola (uključeni su mi crtići, povremeno me moja curka moli
da gledam, prepričava mi ih...uglavnom, ne pišem u miru).
Znam da se ponavljam, ali moram:
uz tebe smo i bit će bolje, puuuuno bolje čim dobiješ odgovarajuću terapiju!
Čekamo te sutra s novostima!
Cure hvala na podrsci... Svakako cu se javiti. Jedva cekam da odem do nje. Uf trebala sam i ranije, bas si nisam ovo smjela napraviti..
I ja jedva čekam da odeš do nje, vjeruj mi.
Svatko tko je to prošao ili prolazi, razumije te.
Ljudima koji nikad nisu imali takve probleme, po mojem iskustvu, to je većinom
teško shvatljivo.
Danas smo na tramv.stanici na Draškovićevoj ugledali neke slike naslonjene
na fasadu - vidi se da ih je radio umjetnik - amater;
približimo se (moja curka je skroz likovni tip, na svog tatu) i ona gleda slike
a ja dokument koji je prislonjen iznad slika.
Taj čovjek je član Udruge hrv.branitelja oboljelih od PTSP-a.
Meni je bio toliko simpatičan: draga, mila, izuzetno nježna osoba.
Pogladio je moju Terr po glavi, nasmijao joj se toliko toplo -
baš me dirnulo...
Kako ja imam civilni PTSP, počela sam pričati s njim.
On pije Seroquel i jako je zadovoljan tim lijekom.
Zadovoljan je i psihoterapijom.
Samo da svane novi dan i da ti odeš svojoj doktorici:
bit će sve dobro
I onda nam se javi - čekamo!
Peterlin al ja ne vidim razlog ni za to. Beba mi je malena, slabo napreduje, plodne vode fali, nemam kontrakcije ni grceve, danas sam 36+3, i sami razmisljaju da me prije poradaju onda zbilja nema potreba za normabelom. Al nemam kontrakcija, ni trudova. I bas je doktor jucer rekel da ne zna zast i smanjil mi na 1tbl dnevno a ja danas rekla da ne zelim. I bas sam zadovoljna
ja sam popila od prije neku večer zbog napadaja panike
po jedan normabela od po 2 mg u dva dana
i osjetila sam da sam mirnija i da sam ajmo reć ok
kad ga popijem, ali ako tebi smetaju i ne odgovaraju ti
jednostavno ga ostavi sa strane i nemoj ga piti
prije ove trudnoće kad sam završila u bolnici zbog krvarenja kod punkcije
par puta sam popila onaj od 5 mg i točno znam o kakvim snovima pričaš,
ja sam imala osjećaj da se budim u apneama od njega, užas, ali sam poslije u razgovoru
sa svojim gin. kad sam ga molila da mi prepiše ove od 2 mg da ih povremeno uzimam kad sam uznemirena
saznala da je ovaj od 2 mg točno dovoljan za moju kilažu, pa sam zaključila da me je taj od 5 mg doslovno izdrogirao, sreća da je bilo prije trudnoće
i sretno dalje beilana
Posljednje uređivanje od Blekonja : 22.04.2013. at 22:57
eto me... tužne i nikakve... ništa mi nije pomogla... rekla da bi htjela da probamo bez lijekova, da bi se stanje trebalo početi popravljati kroz koji tjedan... a ako ne onda da ćemo uvesti terapiju... loše mi je, plačem, baš sam popila apaurin jel ne mogu... tako da sam se razočarala... iskreno ne znam što sam očekivala... opet kod nje s mm idući petak i da joj se javim ako je potrebno prije, imam njezin mob pa je rekla da joj se u svakom slučaju javim smsom da vidi kako sam... a ja sam nikako, ne znam kak da preživim od plača i užasa ovaj dan, a kamoli do idućeg petka... toliko sam željela trudnoću a sad ovo... zašto???? zašto me makar ne pusti sad na miru.... cure u komi sam...
libicaa, mijenjaj psihijatricu!
Normalno da ne možeš ako ti je tako loše čekati idući petak niti išta slično.
Po ovom što pišeš, čini mi se da si baš u krizi.
Ali, nije kraj svijeta!
Ako si u Zagrebu, zovi Centar za krizna stanja.
Nema potrebe da se mučiš tako!!!
Ako nisi u Zagrebu, javi se na hitnu psihijatriju.
Bilo kome da se javiš od ovih koji su za krize i hitna stanja, pomoći će ti.
Mene je psihijatar iz Centra za krizna stanja spasio tako da govorim iz iskustva i
iz sveg srca ti želim pomoći.
Ajde, javi gdje si bila i što su ti dali!
I naravno, neka netko ide s tobom!
Ma nisam bila, popila apaurin od 2 mg i od njega mi bude bolje... I ja bi htjela izdrzati makar oca prva 3 mjeseca, al mi je koma.. Trudim se fakat, nadam se da cu uspjeti.. Najgore mi je sto nemam feeling trudnoce, nikakav... Naravno ako ce biti ogromna kriza da cu otici, nisam blesava, uostalom nije to dobro ni za bebu... Hvala sto ste tu, nadam se da ce nekako proci ovih par tjedana...
Evo i mene da se javim nakon dugo vremena, usla sam u 8 mjesec trudnoce samo sa normabela i to po potrebi.
Ali zadnji tjedan ove lose misle su postale jace strahovi su tu a ja se jako bojim da trebam ovoj bebici a da necu moci biti tu za nju.
Pa sam rjesila da sutra idem psihijatru vidjet sta ce rjec jer ovih losih misliju se jajko bojim i za sebe i za bebu...
Jos malo mi je ostalo ali to malo.... meni se cini vec nepodnjosljivo...
Inace izdrzala sam sve velike krize ali bojim se da ovu borbu je uzela svoj ucinak...
Drzite se cure
Libicaa...nije ništa čudno što nemaš osjećaj trudnoće...prerano je još...evo ja zašla u 15-ti tjedan pa i dalje nemam taj osjećaj...sve se nadam kad beba promrda da ću onda postati svjesna da je stvarno tu. Đaba i UZV i sve dok ja nju ne osjetim sama. Ako se puno loše osjećaš, a pomaže ti apaurin, onda popij 2-3 dnevno. Apaurin se smije piti i ovdje ga daju skoro svim trudnicama.
Kate16...pa ti si skoro na kraju, blago tebi! Kad si izdržala 8 mjeseci, izdržat ćeš sigurno i ovo malo što ti je ostalo. Otiđi svakako do psihijatra i ako treba, pij Normabel češće (kako ti dr kaže) i bit će sve ok
Teice draga...kako si ti? Jel popustila kriza?
Joj da sam bar ja u 8.mjesecu... To mi se cini stoljecuma daleko.. Uffff.. Izdrzi jos mrvu i onda uzmi lijekove... Cure jeste cule za Bachove kapi? Probala bi to, mozda pomogne, a trudnice smiju komotno to koristiti.
Pila sam Bachove kapi, išla na reiki itd.
Nažalost, ništa mi nije pomoglo kao lijekovi
libicaa, ne znam kako to reći a da te ne razočaram: Bachove kapi su "kamilica"
prema ovom što mi pijemo (bar što ja pijem).
(Da ne stekneš pogrešan dojam, dijete se liječi kod homeopatijom, a i ja za fizičke
bolesti.
To je jedan dragi, samozatajni liječnik s više od 20 god. prakse.
Ali za stanja paničnih napadaja, teške depresije i sl., rekao mi je da ne može pomoći,
da moram na alopatsku terapiju.)
Snovolovka, hvala ti što pitaš
Nije popustila još, nažalost.
Razgovarala sam danas sa psihijatricom i rekla je da je očekivano trajanje krize 10
dana.
Evo trenutno dok ovo pišem, nervozna sam jako.
Tako mi je žao što vičem na Terr i udarila sam je večeras po guzi jako
Posljednje uređivanje od Teica : 23.04.2013. at 23:26
Evo mene ustala da jedem
Ima tri dana proradila mi glupa hernija (čim je kiša počela), i sad što god da pojedem skoči mi na nos! Nisam ništa večerala osim jedne jabuke i ko da sam pojela kamen. Vrtila sam se u krevetu do maloprije i evo sam ustala, pojela dvije kiflice i malo pavlake i baš me briga!
Teice...brzo će proći tih desetak dana...evo, odbrojavat ćemo zajedno
Idem sad opet u krevet malo se prevrtati i nadam se zaspati uskoro...laku noć cure
Cure evo da se i ja javim bila sam kod psihijatra dogovorili smo da budem na normabelu pa da vidimo kako ce ici zato sto mi je tako malo ostalo.
|Pa se nadam da cu dobro proc ,borila sam se do sada morat cu i na dalje zbog sebe i zbog bebu
Inace sam danas bolje malo sam se umirila pa nadam se boljega jer gore vec znam kako je .
Drzite se cure
Dobro si učinila! Treba razgovarati s doktorima... Sretno!
Kate16, bravo!!!
Stvarno si mama-heroj!
Molim te, ako možeš, daj napiši jesi li imala razdoblja nervoze?
(Jel razumiješ ovo što sam napisala i što pitam? Znam da ti je teško razumjeti hrvatski.)
Teice
Naravno da sam imala svega i svacega i jos imam ali pronalazim nacine kako da izborim se sa svega.Znaci te nervoze,strahove su jos tu nekad stvaraju vecu buku nekad manju.Imam svakakve periode ali najgore su mi te misle kad padnemu smislu da sta mi je ovo trebalo da dodatno zakopliciram svoj zivot pa da se bojim i za bebin.Dane su mi teske trudim se misliti n alepe stvare nekad ide nekad ne ide ,zalim se kukam.placem radim sve sto mi je lepo i trudim se da ne razmisljam previse.Ali kao sto vec znas to je jako tesko kontrolirati misle same dolaze i nece da ide ,tada se trudim da nesto radim zaokupim sebe smanje se ali tu su uz mene kao da su tu da me sjete da necu ih se tako lako rjesiti
Ali uvjek kada mi je tjesko na dusi sjetim se svih trudnica koje su morale proc kroz strasne muke da bi dobili bebui dobijem malo snage i tako dan uz dan malo nam je ostalo
Ali ja se bojim za porod, nakon porod sta cu sa hormonima
Nadam se da se razumjet sta sam napisala tolko od moj hrvatski
Kate16, nemoj se bojati za porod i za poslije!
Nakon poroda ćeš dobiti lijekove!
Jedino što se pod nekim lijekovima ne smije dojiti.
Što ti piješ?
Pila sam seroxat a sada samo normabel
ali ja zelim da dojim svoju bebu pa ne znam sta cu...A zelim zivot bez ljekova , jer ovako pijem za srce, za zeludac a sve mi to iz same psihe ..
Posljednje uređivanje od Kate16 : 24.04.2013. at 17:06
Joj, svi mi želimo život bez tableta...baš sam prije neki dan rekla mužu - eh, da mi je samo jedan dan da ne moram popiti ništa od ovih glupih lijekova. Trenutno pijem ujutro tri tablete, popodne dvije i uvečer jednu i muka mi je više od toga
Pukla jučer - vikala, udarila dijete po guzi
Danas više nisam mogla - nazvala Centar za krizna stanja (više mi nije radila doktorica)...
Cure moje, dobro da nisam pala u nesvijest kad mi je dežurni psihijatar, nakon razgovora,
rekao:"Sad bih vas trebao prijaviti policiji."
Ja, šokirana - možete si misliti koliko! - pitam:"Kako to mislite?"
On mi je na to odgovorio da je po novom Zakonu već vikanje na dijete stavljeno u
kategoriju obiteljskog nasilja.
Sad me već poprilično spopao strah da će doći policija, ja završiti u najmračnijoj ludnici,
a što će biti s mojim djetetom???
Rekla sam mu da ga molim da me ne prijavi, da nisam zlostavljač - ajme Božeeeee!
Da sam je lupila točno 2 puta po guzi i vikala na nju - to je točno (nažalost).
Ali, zaboga, nisam zlostavljač!
Rekao je da naravno da me neće prijaviti, da ne brinem, ali da se odmah ujutro javim svojoj doktorici
i kažem da sam zvala Centar, ime doktora s kojim sam razgovarala i da obavezno kažem da mi se
snizio prag tolerancije s ovom terapijom te da je moramo promijeniti.
Bože moj, da mi je netko ovo rekao da će mi život ovako izgledati, rekla bih mu da fantazira i
to jako!
Cijelo vrijeme sam bila u kontaktu s njenim tatom, mojim nezakonitim (kako ga ja zovem) i
eto, došao je danas doma rano,ja popila Xanax...
Otuširala se (sad je bilo lako, dva dana se nisam mogla) i onda smo odveli Terr u park.
Cure moje, kakvo zlostavljano dijete, ajmeeee!
Evo je i sad kraj mene - spavamo skupa i neće ići dok ja ne idem..., stojim u čarapama na njenim
crtežima od kojih je napravila "papirnati tepih" na podu, vesela je, pjevuši i hoda s povećalom
oko mene...
Moram ići s njom u krevet (vjerojatno će i priča "pasti") jer je zbilja kasno a sutra je vrtić.
Oprostite ako sam preduga i preopširna.
Idem sad i sutra zovem doktoricu.
<3 Teice
Jao Teice to je bas uzasno,ali ne brini sredit ce se sve polako samo tu smo uz tebe
Pridruzujem se i ja za zivot bez ljekovaJoj, svi mi želimo život bez tableta...baš sam prije neki dan rekla mužu - eh, da mi je samo jedan dan da ne moram popiti ništa od ovih glupih lijekova. Trenutno pijem ujutro tri tablete, popodne dvije i uvečer jednu i muka mi je više od toga
Cure drage, oprostite mi na padobranskom upadu, prvi put otvaram ovaj topic i, samo čitajući zadnju stranicu vidim - strah, napadi panike, tablete, tablete, tablete, psihijatar...ne mogu dokučiti koliko što pomaže jer nisam u tomu.
Topic je dugačak i vjerojatno ima svega, i uspjeha, ali sam htjela skrenuti pozornost onima koje to zanima, a da se ne uvrijede oni koje ne zanima, da skoro u svakom našem gradu već niz godina postoje Centri za duhovnu pomoć.
Duhovnu, ne religijsku. Metodu je razvio pater Ivančić, ali se primjenjuje posve neovisno o nečijoj religioznosti, ne radi se o molitvama i sl.
U njima hagioasistenti, terapeuti, od kojih su mnogi psiholozi po struci, individualno i kontinuirano održavaju razgovore, terapije, s ljudima koji imaju svoje probleme, najviše tjeskobe, strahove i panike i to daje odlične rezultate.
Štoviše, mnogi od tih terapeuta prije nego su se za to školovali, i sami su tamo riješili svoje traume, koliko sam zapazila, baš je najviše bilo napada panike, depresija i sl.
Na žalost (ili na sreću) ne mogu osobno posvjedočiti tomu jer sam tamo bila samo poslovno, ali mi se jako svidjelo i ostavilo dobar dojam.
Mnoge njihove smjernice primjenjujem, ali ne na nekim ozbiljnim situacijama pa je ovo čisto samo dobronamjerna sugestija.
Postoje i skupna predavanja, u Zagrebu konkretno, a čini mi se da je velik red za individualni susret, pa se nakon predbilježbe čeka oko mjesec dana.
Sve je besplatno.
Ne bih htjela da netko pomisli kako površno shvaćam vaše probleme i nudim neku čara-biri verziju rješenja, ne radi se o tome, jednostavno, vrijeme trudnoće i ranog djetinjstva naše djece držim iznimno bitnim (kao i svi vi, uostalom), pa kad čovjeku treba pomoć, možda mu svaka ideja dobro dođe.
Od njih 20, možda jednom pomogne, ne znam.
Evo link na zagrebački Centar http://www.cdp.hr/index.php?option=c...d=48&Itemid=53
Teice draga, šta ima? Jesi zvala svoju dr i jel ti prilagodila lijekove?
Hope, Kate i ostale...kako ste?
Ja sam nekakva bezveze...kako još ne smijem ništa raditi, mama mi dođe svako jutro i onda počne skakati po kući, čistiti i svaki čas me zamara s nekim glupostima, a meni sve to ide užasno na živce. Znam da sam nezahvalna i da bih trebala cijeniti to što mi pomaže, al jednostavno ne mogu...ide mi na živce svaka njena izgovorena rečenica i jutro nam prođe uglavnom tako što ja šutim, ignoriram je i blejim u tv. Prevrćem se s boka na bok, pa odem legnem u sobu, pa opet u dnevni i tako cijeli dan...sve mi je dosadilo, a od ovog ležanja i nerada osjećam se ko slina (počinju me i leđa boljeti).
Oko 6-7 izađem s mužem malo vani, sjednemo na kavu i prošetamo 5-10 min i onda opet kući, ležanje i tv.
Do kontrole još 3 tjedna...uh!
Upala sam u nekakvu depresiju...ništa mi se ne da, čini mi se da se ničemu ne veselim. Ja koja obožavam filmove i serije, pratila sam po 7-8 serija istodobno, a sad mi se uopće ne gledaju. Već mi se nakupilo preko 10 epizoda koje bih mogla pogledati, a nemam živaca.
Ne znam kako da se trgnem
Snovolovka, Kate16 i ja bih tako rado život bez lijekova!
Nena-Jabuka, hvala ti na dobronamjernom savjetu i preporuci!
Što se moje situacije tiče, zvala sam puno puta svoju (novu) psihijatricu ali kako se nitko nije javljao,
nazvala sam sestru i Murphy počinje!
Ispričam joj što je bilo i da mi je dr. u Centru za krizna stanja rekao da se obavezno javim
svojoj psihijatrici.
Sestra mi je na to rekla da je ona otišla na bolovanje i da neka zovem dežurnu psihijatricu.
Nazovem, ispričam sve a ona mi kaže da taj dr. u Centru ne zna kakav je njihov sistem rada i
da se za hitni slučaj javim u Centar!
Znači, krug:Centar, KB Dubrava, Centar.
Mog višegodišnjeg psihijatra nisam mogla dobiti na mob.
Idem sutra u Centar - mislim da mi je to najpametnije.
Po tome kako se osjećam, mislim da su me prebrzo skinuli sa Xanaxa (sa 4 na 2 mg).
Naravno da se radi o ovisnosti jer za Xanax je općepoznato da je stvara.
Ali iz svoje kože ne mogu -ta treća tableta bez koje bih trebala biti, mi nedostaje.
Dakle, po 1 ujutro, popodne i navečer - tako mogu.
Bez ove večernje, zasad ne mogu.
Snovolovka, joj, da ti barem čarobnim štapićem mogu obrisati taj osjećaj krivnje!
Nisi nezahvalna - zahvalna si joj za pomoć, ali te smetaju njene gluposti, kako ti kažeš,
i to jako dobro razumijem.
A što se tiče mirovanja i neaktivnosti, to je zbilja teško - nije čovjeku prirodna
neaktivnost.
Ali, tvoj cilj je itekako vrijedan te žrtve, to znaš, jel tako?
A Teice draga što su ti zakomplicirali sve...javi kako je prošlo u Centru!
A cilj, žrtva i to...znaš kako...čitav život se sve vrti oko mene - kako sam jedinica, tako sam navikla da sam si najvažnija i da si ugađam maximalno. Sada kada je beba na putu, moram promijeniti cijelu percepciju, što nije lako.
Nemoj me pogrešno shvatiti...problem je u tome što ja jesam trudna, ali i dalje nemam taj osjećaj. Sve čekam taj momenat da se bebica mrdne pa da stvarno osjetim da je tu, u meni. Valjda će me to "osvijestiti" i natjerati da više mislim na nju nego na sebe. Ne znam...oduvijek obožavam djecu i znam da ću biti dobra majka, pa mi je sad čudno ovo stanje!
Jel netko imao slične osjećaje? Ili sam ja neki čudak
Evo da se i ja napokon javim,zvala sam danas psihijatra i nazalost seli za zagreb a on je upoznat sa cijelom mojom situacijom i sad mi je bezveze sto cu nekom drugom morat sve od pocetka ponavljati a u njega sam bas imala povjerenja
zvala sam danas sve privatnike u okolici i nitko mi se nije javio i opet cekanje do ponedjeljka,uzas...
Svaki dan sam tjeskobna,srce lupa kao ludo knedla u grlu ne znam dokle cu moc tako izdrzati,bojim se da ne nastetim bebici sad smo usli u 32 tjedan...i tko zna kako ce proci kod novog psihijatra,a nista moram cekat ponedjeljak i nadat se da ce biti ok..
Kako ste vi ostale cure,kako se drzite?
Snovolovka isto se osjecam kao i ti... Inace, ja sam opet prokrvarila tako da moram lezat. Poludit cu vise od svega. Jedva cekam da prode jos malo vremena pa da me (ak se ne smiri) vrate na lijekove. Imam osjecaj da dani stoje
Cure, ako ste vi čudaci, ko što kaže Snovolovka, onda sam ja bila isto takav čudak!
Jer i ja nisam imala osjećaj da sam trudna.
Znala sam da sam trudna.
Ali to je na mentalnoj razini.
Na emotivnoj - nula bodova.
Govorim tj.pišem o tim prvim mjesecima trudnoće kad sam psihički i emocionalno
bila devastirana...
Depresija teška i panika (nisam mogla iz stana izaći sama, a s nekim bi izašla
ali i dalje bi se osjećala loše - strah, vrtoglavice - ma, koma!).
Hoću vam reći da niste jedine - to je stanje bez lijekova!
Libicaa, bit će ti sigurno lakše kad ti muž bude doma!
Cure, di ste?
Jel vam dozlogrdilo javljati se ovdje?
Teice nisam za nista pa ni ne pisem
Tu sam
Došle vrućine pa sam manje za kompjuterom. Ja sam bolje, malo sam se trgnula. Sad izađem svaki dan predvečer, malo prošetam i popijem kavicu s mužem.
Više se krećem i po kući, ne ležim po cijeli dan i odmah je lakše.
I dalje čekam ovu moju bebicu da se mrdne, a ona izgleda tvrdoglava
Kako ste svi vi? Ima li kakvog poboljšanja? Nadam se da vas je sunce bar malo "podiglo" !
Pussa svima
Snovolovka, drago mi je što si bolje
Mene sunce, nažalost, ne "podigne", nego mi je baš ovo vrijeme okidač
za PTSP (trauma se dogodila prije 10 god.u ovo vrijeme).
Nevjerojatno kako mozak odnosno podsvijest pamti i automatski se taj neki
gumbić upali.
Uf.
I onda kreću opsesivne misli - zbilja nije ugodno.
Ja sam se nakon Centra za krizna stanja pokušala javiti psihijatrici ali bila je na
bolovanju.
Pa zvala sestru da joj kažem u čemu je riječ i pitam što da radim.
Da skratim: vratili me na Centar.
Bila sam tamo, rekli mi gdje da potražim doktora - tamo ga nije bilo niti su znali
kad će doći, pa sam se vratila natrag u Centar.
Tada mi je sestra rekla:"Vi hitno trebate psihijatra, jel tako?"
Potvrdila sam i onda mi je rekla da odem na Hitnu psihijatriju.
Tamo me doktor odmah primio (rasplakala sam se kad sam došla tamo,
baš mi je došlo teško od svega), pogledao nalaz, saslušao.
Iznenadila sam se (već poljuljana od lutanja) kako je super reagirao.
Jako je mlad, 30 i koju godinu, ako i toliko, ali ono što govori je zbilja na mjestu
i razumio me kao da sam godinama njegov pacijent.
Rekao je da probam ovu dozu Xanaxa koja mi je propisan drugačije raspodijeliti:
ujutro kad mi je najgore 1 Xanax, u podne pola Xanaxa i popodne opet 1.
Odgovorila sam mu da ću probati tako, ali da je to pola Xanaxa više nego što
mi je prepisano.
Na to je rekao da će mi oni dati 6 tbl od 0,5 da imam dok ne odem doktorici.
Odlično!
To je bio petak.
U ponedjeljak (jučer) sam išla svojoj dr.opće prakse da mi da uputnicu za hitni pregled -
nisam je zatekla, već je bila otišla...
Ovo je, mislim, vrhunac, nerazumijevanja:
nazovem sestru kod svoje psihijatrice i ispričam joj što je bilo
nakon što su me vratili u Centar i molim je da me što prije naruči.
Na sve to što je čula (ili me nije slušala pa niti nije čula), ona me
naruči 13.05.!!!
Pa dajte recite, cure, jel ne bi čovjek vrištao?
Vidim da je vrag uzeo šalu i pokušam dobiti svog privatnog psihijatra - ne javlja se.
Zovem u Polikliniku, javi mi se dr. koja me isto pozna, objasnim joj o čemu se radi i
kaže mi da ću s ovim što imam izdržati do četvrtka kad se ona vraća u Zagreb.
(Još je dodala da će se do tada možda doći i moj psihijatar.)
To sve je bilo dakle jučer.
Danas sam probala okrenuti direktan broj od psihijatrice - i javi se - vratila se s
bolovanja.
Ispričam sve i da me je sestra naručila tek 13.
Na to je rekla da je sutra dežurna i da je nazovem pa da ćemo se dogovoriti.
Eto.
Oprostite ako sam preduga i preopširna
Eo i mene da se javim, resila sam da ne uzmem vise lekova
Bila danas kod psihijatra na kontrolu i to sto sam tamo videla uf ja ne spadam tamo JA SAM NORMALNA
Sa svoje traume se moram sama izborit i svatit da u zivotu ima i gorih stvari!!!!!!!!!!
Ima dana kad mi je tesko i kad mi je lako sve ima svoje faze i to je svasvim normalno i stavljam tacku bre
Teice ,razumjem te sto se traume tice,ali drzi se,isto znam kako je kad se privikavas na apsitenciju lekove mucno je ali ima nade jel da?
Snovolovka super sto si bolje , i ja se trudim da sam sto vise vani da ne razmisljam previse i da uzivammm
Nadam se da cemo se izborit sa ovome ,
Ma nisi uopće...baš me je zanimalo kako si!
Joj kako mrzim to vozanje, uzaludno čekanje i sl. stvari! Divim ti se kako to sve podneseš!
Nisam ni ja baš ljubitelj vrućina, a pogotovo s ovom anksioznošću. Teško podnosim ljeto i zadnjih godina sam većinom pod klimom kući ili u uredu. Nisam ni na more išla dvije godine zbog toga (a obožavam more)
Čini mi se da ga "preživljavam" umjesto da uživam u njemu!
A evo ni ove godine nema mora zbog trudnoće, a sumnjam i da ću se puno kretati sa stomakom do zuba po 45C! Uh!
Kate16...baš mi je drago zbog tebe!
Posljednje uređivanje od Snovolovka : 30.04.2013. at 16:20
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
