ne znam da li su ti bili baš napadaji panike, ali me zadnjih 3 tjedna pred porod hvatao povremeni užasan strah, toliko da sam se noću znala buditi u znoju, imala sam noćne more. ustvari, strah sam imala od početka trudnoće, prvo da ću opet imati pobačaj, pa da ću doći na uzv i djete će biti mrtvo, svaki put kad bi došla kod ginekologa nešto nije bilo dobro, na kraju me ubilo kad su mi rekli da sam vukla nelječni gd i da ću vjerojatno na indukciju. tu sam tulila dan i noć, jadan moj muž, koje sam samo scenarije slagala u glavi, nije za javnost.

nisam se mogla skulirati do samog poroda, kad je pukao vodenjak, pukao je i moj balončić straha, imala sam lagan i brz porod, na strah nisam imala vremena razmišljati.