Teice...nadam se da si dobro i da ćeš nam se uskoro javiti

Cure drage, strašno je biti trudan i imati ovo što mi imamo, al preživjet ćemo! Ja sam bila grozna od početka, al evo dogurala sam do 23. tjedna. Cijelo vrijeme pijem tablete i prestala sam strahovati zbog toga...nekako sam sebe uvjerila u to da mi je bebica potpuno zdrava i da će biti savršena kad se rodi
Evo sam pregrmila i još jednu opaku prehladu i bilo mi je grozno...nespavanje, buđenje uz krkljanje zbog začepljenog nosa, grozan kašalj i plus hijatalna hernija koju imam od prije. U jednom momentu sam mislila da ću umrijeti jer nisam mogla disati...počela sam panično hodati po kući i onda sam sebi rekla: to ti je od hernije! Nitko još nije umro od toga, a ni od začepljenog nosa...prestani se ufuravati kozo!!! I prošlo me je
Poslije toga sam legla i malo razmišljala o ovom našem poremećaju...čega se mi to ustvari bojimo?
Zašto sam dovela sebe u situaciju da ne živim nego životarim??? Shvatila sam da se ja ustvari bojim života, a nemam nikakvog konkretnog razloga za to. Zdrava sam, imam predivnog muža, obitelj i prijatelje, dobar posao...
Zašto se onda bojim najobičnije situacije kao što je popiti kavu u punom kafiću ili ući u neki tržni centar kupiti sebi nešto???
Što će mi se to desiti??? Hoću umrijeti?
Koje sranje!!! Već godinama propuštam toliko divnih stvari i situacija zbog straha. Ne želim svojoj bebici kad se roditi ograničiti život kao što sam ga ograničila sebi i svojim najbližima. Odlučila sam ozbiljno poraditi na ovome i početi živjeti što prije!!!
Razmislite i vi malo o ovim mojim riječima...čega se to ustvari bojite?

Nadam se da će nam svima uskoro biti bolje i da ćemo postati predivne majke predivnih bebica