ÓKostadinka,vjerujem da ti je mrzovoljno biti stalno u kuci,ja iskreno isto neznam kako bi to podnjela,jos to sto ne radim mi je koma,jer mi se dan vuce i onda sam sama sa svojim mislima sto je katastrofa,jer mi se vraca anksioz.:-S naljepse je kad je covjek okupiran necime,pa mu dan prodje,sad jos i ovo vrijeme nikako pa i to utjece na raspolozenje! Sad nekako pokusavam da mi vrijeme prodje,malo pospremam,kuham,odem do roditelja,prosetat..i cekam da dodje dragi s posla,al ne znam sto cu kad on ode na zimu,radit cjeli tj.kad cu ga posteno vidit samo nedjeljom! Užas,nesmijem ni razmisljati o tome. Ionako mi je dosta tesko,to što sam sada kod njega (starci su mu kad ispod) i tesko se prilagodjavam. Da sam doma,navila bih si karaoke i pjevala,vristala,ovdje jedva da i hodam
Glasno po kuci ali tjesim se da cu se nekak priviknuti,pa kad djete dodje da ce biti bolje
Pusa svima