teicedraga hvala ti na lijepim željama!
 |
|||
|
|
|||
teice
cure moje,jel mi zna neka od vas reci ili ima to iskustvo da je boljela glava 2-3mj,mene stalno,podnosljivo je,nije za tabletu al me nervira za popi...dit.bol je s desne strane u jednoj tocki gore na mozgu kao da neko pika iglom,ne znam,dal moze takva bol biti od anksioznosti i dugotrajne nervoze ili sto?tlak je normalan i da odem kod dok.samo ce mi dati paracetamol i dodji poslije poroda,ne moze mi snimati,al jako se bojim da nije nesto ozbiljno,samo bi mi jos to trebalo,ne mogu se opustiti kad me to stalno kljuca,ufff,uvijek nesto!!!
mene je u ovoj trudnoći puno više boljela glava, nego u prvoj. doduše to su bile glavobolje u onom periodu kad kažu da se povećava protok krvi, zbog bebinog krvotoka tako nešto
hvala ti na podršci,stvarno divim se tebi i tvojoj hrabrosti! Zelim ti od srca sve najbolje tebi i bebici !Cvijeta prvotno napisa
Ma cure, bilo je grozno. Ali ako Vam nešto znaci, nakon trudnoće je sve postalo dobro. Dijete je super, ja super i bez liječenja. Jednostavno drugo stanje, navodno su u trudnoći ceste ovakve stvari, ali ljudi ne pričaju o tome jer smo primitivci! Ja sam upoznala divnih ljudi i zena s istim problemom i UVIJEK je završilo dobro. Žene koje se liječe od neke psihoze nastavljaju normalno sa terapijom i nakon poroda, a kod ovakvih blažih neurotskih poremećaja trudnoća ju pogorša, ali na kraju izliječi!!!!! Puse svima i nemojte se bojati. Strah je prvi inicijator svega sto dolazi poslije. Life is one big fight
)€
i mene je vec sad strah kako cu dojiti pod terapijom,ali kako vidim i cujem ima nas mnogo,i sve bude u redu! Tjesim se da ce mi vec u u bolnici,po porodu objasniti sto mogu,tj.što smijem,jer ova anxioz.je mucenje!Cure, pročitala sam nekoliko stranica unazad i želim vas jako zagrlitii od srca zaželiti da svi strahovi, tjeskobe, panike budu iza vas što prije.
Ja sam hvala Bogu izdržala trudnoću bez antidepr. no imam drugačiji poremećaj (OKP), tokom trudnoće nije bilo lako ali nakon poroda bi se sve pogoršalo, užasno.
Već skoro 2,5 godine sam na lijekovima i dojim svog malenog još uvijek. Dobila sam zeleno svijetlo od nekoliko liječnika, isto me strah da to ne ostavi nekakvu posljedicu na njega, molim Boga da on bude dobro, no to je put kojim smo odlučili ići.
Eto da vas malo utješim da je moguće dojiti i nakon trudnoće pod terapijom
Sretno drage hrabre žene. Zaista tko nije imao psihičkih problema ne može ni zamisliti kako je tosuper je sto tu mozemo o tome pricati,uveliko mi pomaze i smiri me kad vidim da nisam jedina,a ja zivim u malom primitivnom mjestu,gdje se o tome ne prica,samo upire prstom >
Cure nema vas nadam da ste svi dobro.Snovolovka mozda je u bolnici.mala panucarka,svele,elica,i naravno moja Teica kako ste? Ja sam postala agresivna i ne mogu da se sama podnjesiti.To sto ne mogu van kuci pravi me nervoznija i neznam sta da radim kako da napravim cekor napolju moram jer sam kao u zatvor evo 5 mjeseci i to pocinje da me izludjeje.Neki savet???????
ÓKostadinka,vjerujem da ti je mrzovoljno biti stalno u kuci,ja iskreno isto neznam kako bi to podnjela,jos to sto ne radim mi je koma,jer mi se dan vuce i onda sam sama sa svojim mislima sto je katastrofa,jer mi se vraca anksioz.:-S naljepse je kad je covjek okupiran necime,pa mu dan prodje,sad jos i ovo vrijeme nikako pa i to utjece na raspolozenje! Sad nekako pokusavam da mi vrijeme prodje,malo pospremam,kuham,odem do roditelja,prosetat..i cekam da dodje dragi s posla,al ne znam sto cu kad on ode na zimu,radit cjeli tj.kad cu ga posteno vidit samo nedjeljom! Užas,nesmijem ni razmisljati o tome. Ionako mi je dosta tesko,to što sam sada kod njega (starci su mu kad ispod) i tesko se prilagodjavam. Da sam doma,navila bih si karaoke i pjevala,vristala,ovdje jedva da i hodam
Glasno po kuci
Pusa svima
Cure morala sam da izadjem iz kuci i uradila do 10 minuta setala sa moj pas.Morala sam da dokazem sama sebe da mogu to da nisam do taj stepen da ne mogu ja sama hodati po ulicom.Uhvatila me panika preznoila sam se javila kod jednu drugaricu skrenila sam misle i dosla kuci.Eto nisam pala sve je bilo kako i pre trudnoca.Sad malo mi je strah da ne nesto sam naskodila bebe od panika koja se desila i da ne prokrvarim.Nadam se da nisto loso nece se desiti.
kostadinka, bravo za izlazak iz kuće!!!
Nećeš prokrvariti, sve će s bebicom biti OK!
kostadinka, bravo za izlazak iz kuće
Nećeš prokrvariti, sve će s bebicom biti OK!
bravo! Sad sam tek skuzila zašto ne izlaziš van,zbok panike (ja sam mislila da moras mirovati)
Ne brini,ništa se neče loše desiti
Hvala Teica i allie rock za podrsci.Ma ajde ja sa ovim panike sam 10 gdina i nista se nije desilo pa zasto da dse sada desi jedino mi je bilo strah samo da ne se nesto loso dogodi bebe.Ali nista nije bilo nadam se da tako i da ostaje a ja iskreno sam presretna.Volim vas.
Kostadinka,ja sam si preko int.skinula stop panic (one move) sve je to u glavi,pa opet se toliko bojimo tih napada,ako hoces mogu ti poslati e mailom ,zanimljivo je i svatko tko boluje od panike i anksioz.se pronađe u tome.
Moze allie rock poslat cu ti u inbox moj e mail
kostadinka,tako je i meni al nekako se natjeram da izadjem van a knjigu panic awey imam kod kuce,jeste ok al meni nista nije pomogla,trenutno pomogne al se sve to zaboravi i kad trebas negde ici opet sve nanovo krene.ja sam pocela pre 3 dana jos pola Zolofta jer mi taj min.od 50mg nista skoro nije pomogao a proslo je 5tj.sad opet nuspojave krenule.Ne znam koliko treba sad da prodjeluje jos ova polovina?Izgleda da ce prodjelovati kad se porodim!!!!
snovolovka je garant vec mama,zelim joj srecu i na porodu i kasnije u oporavku,ja sam u 36.tj
Bravo kostadinka!!
mala paničarka, kakve nuspojave imaš od zolofta?
Meni je ta knjiga panic away,pomogla da sam bar smanjila dozu na pola,prije nego sam zatrudnjela,a to je za mene bio veliki uspjeh! Eto,cure da vam se pohvalim u 21 t.t. Smo i poceli smo ritatisad ga osjecam <3
od Zolofta mi je muka,puno se znojim,i srce mi jako lupa isto i kao pre terapije a kad srce lupa onda se osjecam uznemireno.pa nesto cudno u glavi i tako.
Gdje ste svi? Snovolovka pretpostavljam se porodila zelim sve najbolje da se raduje sad sa svoje bebe.Mala panicarka kako sit sada je tebi red.Kako je situacija otkako si zgolemila doza zolofta dali je bolje? Svele nema te.Ellica takodje.Teica ti gdje si jesi isla kod fizijatra? Ajde javite se nedostajate mi.
Drage moje cure,
Tek sam sinoć kasno uspjela upasti na bolnički wi-fi i evo da se javim.
Dana 03.10.2013. u 10 do 10 ujutro, poklopile su se kazaljke i rodila se mamina najljepša princeza Sara
Ima 3700g i 53cm i savršena je...ne mogu vam opisati taj osjećaj kad sam je prvi put vidjela i prvi put uzela u naručje!!!
Rodila sam na carski i još par dana sam u bolnici i onda idemo kući našem tatici...jedva čekam
Ljubim vas sve, a javim se opet malo kasnije kad stignem
Čestitam ti Snovolovka! Virtualna pusa Sarici
aaaaaaa draga moja malo ću OT ali čestitam od srca <3 guštajte!!Drage moje cure,
Tek sam sinoć kasno uspjela upasti na bolnički wi-fi i evo da se javim.
Dana 03.10.2013. u 10 do 10 ujutro, poklopile su se kazaljke i rodila se mamina najljepša princeza Sara
Ima 3700g i 53cm i savršena je...ne mogu vam opisati taj osjećaj kad sam je prvi put vidjela i prvi put uzela u naručje!!!
Rodila sam na carski i još par dana sam u bolnici i onda idemo kući našem tatici...jedva čekam
Ljubim vas sve, a javim se opet malo kasnije kad stignem
WOOOHOOO!!! Čestitamo i mi!! Divna beba, velika cura, taman kak trebaDrage moje cure,
Tek sam sinoć kasno uspjela upasti na bolnički wi-fi i evo da se javim.
Dana 03.10.2013. u 10 do 10 ujutro, poklopile su se kazaljke i rodila se mamina najljepša princeza Sara
Ima 3700g i 53cm i savršena je...ne mogu vam opisati taj osjećaj kad sam je prvi put vidjela i prvi put uzela u naručje!!!
Rodila sam na carski i još par dana sam u bolnici i onda idemo kući našem tatici...jedva čekam
Ljubim vas sve, a javim se opet malo kasnije kad stignem
Srecno Snovolovka,ziva i zdrava bila curica. Sad se mozes opustit i uzivat. Kako ste vi cure? Ja radim,trckaram ujutru i popodne ,nervozu kontrolisem koliko toliko. Sad sam u 5.mjesecu,za 20tak dana na ekspertski ultrazvuk idem. Nedostajete mi Teica,Kostadinka,Mala Panicarka,Snovolovka,ma sve,citam vas preko telefona al se ne umijem registrovat tako
Snovolovka draga da je zdrava i ziva cerkica da budete uvek sretni i veseli.Ljubim vas
Veeeeelika čestitka na savršenoj djevojčici
Bravo, mama Snovolovka!
Cure meni danas mi je uzas tahikardija i drhtanje su.me ubili vec neznam sta cu i kako cu ocekujem da mi se nesto najgore desi savjet molim vas
Hvala cure moje
Ja sam još u bolnici jer se kod nas nakon CR ostaje 6-7 dana i ne mogu dočekati da dođem kući sa svojom bebicom, da se mazimo i pazimoMoguće da me i sutra puste jer smo i beba i ja dobro.
E, da vam ispričam kako je sve prošlo...smjestili su me u bolnicu u prošli ponedjeljak i ja sam kontala da će me već u utorak raditi. Međutim, moja se dr uopće ne pojavi taj dan. Dođe mi tek sutradan oko 3 i kaže ideš na stol u četvrtak ujutro. Tako sam vam ja provela tri dana u bolnici bezveze (s mojom fobijom od bolnica!!!).
Padalo mi je na pamet da bježim al nisam...kako ću...moram ostat i rodit, nema mi druge. Sreća, zapala me soba u kojoj smo bile samo nas dvije trudnice pa mi je i to olakašalo boravak. Nekako sam sebi objasnila da to mora tako biti, naoružala se filmovima, serijama, knjigom i izdržala. Svako jutro su me budili u 5, bockali za nalaze, radili CTG 2 x dnevno itd...sve sam to izdržala govoreći sebi da moram radi bebe, a i gotovo je s trudnoćom i svim problemima koje mi je donijela.
U četvrtak sam došla u op.salu nervozna, ali imala sam tako divnu dr anesteziologa koja mi je bila "apaurin" tijekom poroda. Sam porod je trajao ni pola sata i doživljaj je neopisiv. Ne mogu vjerovati da sam ja sve to budna podnijela!!!
Divim se sama sebi, jer od 20 CR kolko ih je bilo u ovih 7 dana samo smo ja i još jedna cura odabrale spinalnu, a sve ostale (većinom iz straha) opću.
Oporavak vam neću opisivati u detalje, ali evo samo ću vam reći da sam se maloprije upišala u gaće od smijeha a u sobi nas je pet "carica" koje smo u dan-dva operirane. Sve se držimo za šavove jer smijeh boli, a ujedno plačemo od smijeha
Sutra moja princeza i ja idemo kući i presretna sam...osjećam se kao da me je ovo cijelo iskustvo "ozdravilo" i oslobodilo glupe anksioznosti i panike. Čini mi se da sad mogu sve
Nadam se da sam vam svima ulila bar malo nade i pozitivnih misli...ljubim vas sve
Cestitke Snovolovka
Drzite se curke
Snovolovka, što kažu liječnici: hoćeš moći dojiti?
Moja malenkost nije smjela zbog lijekova...
Cure, noćas mi je iz podsvijesti "iskočilo" nešto što mi je prije dosta godina
rekla jedna psihologica.
Rekla je da ispod tuge i straha "leži" ljutnja.
A ta ljutnja je potisnuta jer nije bila dozvoljena emocija u djetinjstvu.
Drugim riječima, kao dijete si smio biti tužan koliko hoćeš, ali ljut/ljuta ne.
Za mene ovo drži vodu jer se ne mogu sjetiti ni jedne jedine situacije kad sam bila
ljuta.
Monopol na ljutnju imala je mama.
Tužna sam mogla biti, i bila sam, koliko god sam htjela.
Što kažete?
Imate li možda slično iskustvo?
Nisam niti trudna, niti pijem tablete pa se ne osjećam kompetentom pisati na ovoj temi...iako svako toliko dobijem poriv nešto reći...kao i sada
Sve u svemu...bila sam na putu sličnom vašem...napadaji panike su mi bili svakodnevica, iako tada niti nisam razumjela da su napadaji panike u pitanju.
Tek kasnije sam sve povezala.
Jednom prilikom sam popustila nagovoru liječnice posjetila psihijatra, koji mi je nakon smiješnih 10 min razgovora na recept dao tablete...koje bi mi kao trebale pomoći.
Da skratim, u tom trenutku ja sam već bila ovisna o tabletama, ne onima koje sam dobila na recept. I ne samo o tabletama.... I zaista u tom trenutku u kojemu sam dobila priliku tu svoju ovisnost legalizirati, nešto se u meni prelomilo. To je bio trenutak koji me promijenio za ostatak života. Riješila sam se svih ovisnosti, primarno one o tabletama. Bila sam jako mlada, i bilo mi je neshvatljivo da je rješenje mojih problema u kutiji tableta, pogotovo onoj dobivnoj nakon bijednih 10 min razgovora u koje sam kao trebala strpati sve što me do tada u životu pokosilo, a koje sam ionako na svoju ruku konzumirala do tada.
E sad...zašto danas pišem na ovoj temi...
Jer me Teicin post o potiskivanju, primarno ljutnje, potaknuo na to.
Naime, moja priča je tom psihijatru u tom trenutku bila prilično neobična. Nikad nisam bila problematično dijete. Dapače, preodgovorno...odlična učenica i sl. A doma, pravi kaos...rotitelji ovisnici i još ponešto što nije bitno. Ja, dijete koje ni samo ne zna gdje spada, a emocije koje su mi šibale tijelom bile su toliko strašne i ja nisam znala kud bi s njima. Svima su smetale. I meni, i roditeljima. Svima. Bila sam puno poželjnija neemotivna...kad nikom ne stvaram dodatne probleme, jer se i sa svojima jedva nose.
I tu su tablete dobile i ostvarile svoju savršenu funkciju. Učinile su me tupom, koliko je to bilo moguće, naravno. U svakom slučaju bilo je lakše nego bez njih.
Uglavnom, u trenutku kad sam odlučila da sam ipak borac, i da kad sam preživjela sve nedaće koje su me zadesile, neću dozvolit kemiji da manipulira onime što bih ja uistinu trebala proživjeti. To je bio dan kad sam krenula u borbu sa samom sobom. Napadaji panike postali svakodnevicom...sve ono što je bilo potisnuto izlazilo je...burno. nimalo simpatično, nimalo pristojno, nimalo tiho, bez imalo takta. Izlazi i danas. I sretna sam zbog toga.
Emocije su vaše. One nisu teret. Tu su. Radije ih osjećajte, nego gušite. Oslobodite ih, koliko god vam se činile strašne. To je moj savjet. Napad panike ne ubija. Ako želite mislim da možete uspostavit kontrolu nad istim...kad ga se prestanete plašiti.
I ne solim vam pamet, ne bi htjela da se tako shvati. Ne pametujem. To je moje iskustvo. Koje nije prošlo. Još uvijek ga živim. Svakodnevno. Meni je spas bio u alternativnim vodama....daleko od bilo kakve kemije. Uz podršku kojoj emocije nisu bile teret...već su kao takve bile dobrodošle.
blackberry, hvala što si se javila i ispričala svoje iskustvo, svoj način borbe.
Meni su tzv. alternativne vode jako bliske i kad god mogu i za što god mogu
utječem se takvim metodama liječenja.
Moja malenkost sebe smatra borcem, prvenstveno borcem sa životnim nedaćama
koje su se redale u mojem djetinjstvu i ranoj mladosti.
Danas se borim s posljedicama koje je to ostavilo na moju psihu i na moje živce.
Za stvari koje su drugima lake, uložim triput više napora.
Pijem toliko tableta koliko ni sanjati nisam mogla da ću ih trebati.
Ako si čitala postove od ranije, vidjela si da sam bila u bolnici ljetos -
skidali su me s prevelike doze benzodiazepina.
Bože, da mi je netko prije 20 godina rekao da ću biti tu gdje sam, ne da mu
ne bih vjerovala nego bih se zaklela da nema šanse da biokemija mog mozga
kolabira i ovisi o inputu izvana (lijekovima).
Ali sad nisam zabrinuta za sebe - brinem se za svoje dijete: kakva sam joj mama?
Koliko joj štetim takva oštećena?
Neki dan sam slušala Kuljiša na Rubu znanosi...o prvim traumama u životu. Pa je rekao da je najbolje što za djecu možemo napraviti, da sebe dovedemo u red
Jesam, pratila sam. Znam da si bila.
Meni to nije čudno...nekako mi je u biti logično...tijelo se privikava na određenu količinu i treba mu svako toliko malo više da bi bilo tamo gdje se osjeća poznato. Princip je meni isti sa svim drugim ovisnostima.
Ne znam kako vi sebe nazivate...ne želim da moj vokabular nekoga vrijeđa. Ja sam sebe smatrala ovisnicom.
ključan mi je bio taj trenutak sa psihijatrom...i činjenica da se količine povećavaju...a da se ja osjećam samo gore. ko tempirana bomba.
samo...ja jesam htjela eksplodirati. nisam htjela ništa više gutati, ni trpiti, ni biti ikome više dobra.
drugo je pored djece. ja sam se užasno bojala djece...dugooo godina. i tu se još uvijek lomim.
ja sam promatrala svoje roditelje. jedan se borio, jedan nije.
e sad, ona je tebe odabrala za mamu. snosi i ona nešto odgovornosti
ovako ja na to gledam...
kod mene i moje mame je došao trenutak kad smo počele rasti, odn.odrastati zajedno. mijenjati se iz temelja i prihvaćati se iznova
to je lijepo. meni.
uglavnom, ja na tablete gledam na ovinost kao i svaku drugu. neko kaže bolest. ok. svemu je ionako zajednički nazivnik bol.
ja sam živi svjedok, kad sam u takvom okruženju, liječenja ovisnosti (različitih), doslovce na suho. bez ikakove institucionalne pomoći. i uspjelo je.
al se promijenilo sve...
doslovce sve...sve što se trebalo promijeniti da ja budem zdrava. ono što se nije promijenilo ostalo je sa strane...
najbolja na svijetu
i da...kad spominjem alternativu...ne mislim sad tu na određenu terapiju koja je recept za uspjeh.
jer je nema.
mislim da je jedini zadatak svakog od nas pronaći okidač koji nas pokreće. Naprijed.
nekoga će psihijatar, nekoga će psiholog...energetičar, meditacija...hrana... meni je osobno nevažno što će koga pokrenuti.
nekako, jedino mi je bitno da čovjek shvati da je prekidač u njemu samom.
da će malo toga izvana kliknuti ga.
moraš sam prokljuviti što je to.
ako te tabete drže u mjestu...i nema napretka...tražiš novo...
to je moj moto.
potpisujem.najbolja na svijetu
i meni je moja, kako ti kažeš oštećena, najbolja mama na svijetu.
ne bi je mijenjala ma ni za 100 neoštećenih
dobar dan cure moje drage,ja sam se porodila 6.10 u 6.10min.rodila sam zdravog djecaka u 36+0tj 3260gr i 50 cm.Prelijep je i bio je omiljena beba u porodilistu.Uhvatili su me trudovi i u sat vremena sam se brzo spakovala i pravac bolnica skoro sam se u autu porodila,sve je islo expresno.Rodila sam ga prelako za 40min je izletio kao metak.ja sam odmah ustala istusirala se ,mali je dobio sve desetke.Samo da vam kazem da sam presretna i nista mi nije tesko za moj najljepseg sina u 6 dana nisam 10 sati spava(znate da se u bolnici ne moze spavati,hrkanje,plac beba itd.)moja beba je toliko smirena i samo spava i jede a kad se probudi samo cvrci nesto iz kolijevke a on sisa prste a to znaci da je gladan.Zahvalna sam do groba mom psihijatru sto mi je dao AD i sto sam sad kad bebi najvise trebam sretna,smirena i radosna.Ovdje su mi svi dok.rekli da mogu zoloft i normabel slobodno da pijem,mozda se moze desiti da beba malo drhti kad se rodi al to brzo prodje.kad sam krenula na porod zveknula sam normic al stvarno nema mjesta panici samo cekas da se sve zavrsi.eto cure cini mi se da sam imala najveci strah od svih vas na forumu i zeljela sam CR a kad ono,ja se prelako porodila i sretna sam sada sto nije bilo CR.pokretna sam od prvog sata po rodjenju moga ljepotana.Nemojte se bojati,kad se osvrnem unazad vidim da sam bila budaletina i sto sam svoje zdravlje unistavala strahom 24h dnevno.eto mozda nekom pomognem svojim iskustvom al mi je najzalije sto sam se patila tolike mjesece umjesto da sam odmah od 4.-tog mj. pocela piti Zoloft.al dobro,sve se sretno zavrsilo i svima vam zelim ovakav kao moj porod i oporavak.Pitajte ako vas nesto zanima!!!!
snovolovka,cestitam od srca da ti je ziva i zdrava curica!!!!
bucka i blackberry, hvala vam od srca
Riječi vam se pozlatile!
Moja mama meni nije bila najbolja na svijetu.
Baka je odigrala ulogu mame.
I bila je najbolja na svijetu!
Svu majčinsku toplinu koju sam dobila kao dijete došla je od nje.
Možda je ona sad moji čuva me s Neba.
Hvala vam cure, puno hvala, utješile ste me!
mala paničarka, čestitam od srca!!!
Jeste sad na adaptiranom mlijeku ili smiješ dojiti?
Jako mi je drago da ti je sad sa Zoloftom dobro!
ja dajem bebi mlijeko na flasicu al zato sto nemam mlijeka a ne zbog zolofta,dok.je rekao da smijem slobodno da dojim
Mala panicarka cestitke
I mene zanima jel dojis?
Teice ne poznam te ,ali vjerujem da si super mama,svjesna si svega i boris se draga
Blackberry drago mi je da si uspjela bez tableta,ja sam ih u jednom periodu ipak trebala,jer su mi napadi remetili i sve zivotne funkcije.
Bas razmisljam o ovoj ljutnji Teice,ali kod mene nije bilo tako,ja mislim da sam ja bila prezasticeno dijete i stvarni svijet me pokopao
Moja mama,moja baka su nezamjenjive i dan danas,iako su me previse stitile i cuvale od svega( nije ni to dobro).Tatina uloga je bila nekako iz sjene,cini mi se da ne zna odgajati djevojcice.......
Ja sam po prirodi durica,uvijek sam se svadila i danas volim stvari raspraviti na nesrecu mog muza koji nije takav,uvijek sam vjezbala,plesala,isla na masaze,kavice s curkama,ali neke zivotne situacije te jednostavno pokopaju koliko se god borio da ne bude tako.Ja se nisam i nikad se necu pomiriti s tim da moje dijete ima dijabetes i to je moj najveci problem.Zivim s tim,ali jako,jako tesko
Pokusavam ne razmisljati da i ova beba u busi moze to imati.......,
Guram bez lijekova zasad:mrgreen.Danas nam je ravno 16 tjedana
mala paničarka ma bravo draga, tako mi je drago da je sve prošlo tako lijepo, brzo i bezpanično čestitam od
jaaako jako si me razveselila
Teice
blackberry
Posljednje uređivanje od Blekonja : 11.10.2013. at 17:23
Mala panicarka pa ti si se porodila.Cestitke od mene a se pitam gdje si sta te nema.Bas sam sretna da je sve proslo tako lako.Ajde izivaj sa tvoim princom sad.Saljem vam puno polupca.
hvala svima na lijepim cestitkama bicu sa vama cure moje do kraja da vas bodrim.Eno moj momak vec 5.-sat spava,moram ga razbuditi da jede.
ista situacija i kod mene!Mala panicarka cestitke
I mene zanima jel dojis?
Teice ne poznam te ,ali vjerujem da si super mama,svjesna si svega i boris se draga
Blackberry drago mi je da si uspjela bez tableta,ja sam ih u jednom periodu ipak trebala,jer su mi napadi remetili i sve zivotne funkcije.
Bas razmisljam o ovoj ljutnji Teice,ali kod mene nije bilo tako,ja mislim da sam ja bila prezasticeno dijete i stvarni svijet me pokopao
Moja mama,moja baka su nezamjenjive i dan danas,iako su me previse stitile i cuvale od svega( nije ni to dobro).Tatina uloga je bila nekako iz sjene,cini mi se da ne zna odgajati djevojcice.......
Ja sam po prirodi durica,uvijek sam se svadila i danas volim stvari raspraviti na nesrecu mog muza koji nije takav,uvijek sam vjezbala,plesala,isla na masaze,kavice s curkama,ali neke zivotne situacije te jednostavno pokopaju koliko se god borio da ne bude tako.Ja se nisam i nikad se necu pomiriti s tim da moje dijete ima dijabetes i to je moj najveci problem.Zivim s tim,ali jako,jako tesko
Pokusavam ne razmisljati da i ova beba u busi moze to imati.......,
Guram bez lijekova zasad:mrgreen.Danas nam je ravno 16 tjedana
Mala panicarka !! Lijepo iznenadjenje,drago mi je sto je sve tako proslo, posle toliko stresa malo ,lijepo bambino
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
