blackberry, hvala što si se javila i ispričala svoje iskustvo, svoj način borbe.

Meni su tzv. alternativne vode jako bliske i kad god mogu i za što god mogu

utječem se takvim metodama liječenja.

Moja malenkost sebe smatra borcem, prvenstveno borcem sa životnim nedaćama

koje su se redale u mojem djetinjstvu i ranoj mladosti.

Danas se borim s posljedicama koje je to ostavilo na moju psihu i na moje živce.

Za stvari koje su drugima lake, uložim triput više napora.

Pijem toliko tableta koliko ni sanjati nisam mogla da ću ih trebati.

Ako si čitala postove od ranije, vidjela si da sam bila u bolnici ljetos -

skidali su me s prevelike doze benzodiazepina.

Bože, da mi je netko prije 20 godina rekao da ću biti tu gdje sam, ne da mu

ne bih vjerovala nego bih se zaklela da nema šanse da biokemija mog mozga

kolabira i ovisi o inputu izvana (lijekovima).

Ali sad nisam zabrinuta za sebe - brinem se za svoje dijete: kakva sam joj mama?

Koliko joj štetim takva oštećena?