Moja malenkost nema "pametni" mobitel pa u bolnici nisam mogla na internet.

Tj.može se četvrtkom na 2 sata ali sam to saznala već potkraj hospitalizacije.

Dobro sam, hvala Bogu.

Jučer navečer sam tek došla doma; vele mi cure da je normalno da treba neko vrijeme

da odu bolničke slike iz glave.

Ovo je "teža" bolnica od Dubrave, ne daj Bože nikome zatvorenog odjela - meni je to

bio PAKAO!

Bogu hvala, provela sam tamo samo jednu noć i jutro do vizite i onda sam sva u suzama

molila doktora da me prebaci na otvoreni dio.

Možda zvuči čudno ali zahvalna sam i za ovo iskustvo.

Drugačije gledam na zdravlje, liječnike a i stekla sam nove prijateljice - uistinu divne žene

koje život nije mazio.

svele, koliko se ja sebe sjećam i ja sam hodala ko pingvin u tom razdoblju!

Navijamo svi za Kostadinku i čekamo da nam se javi s dobrim vijestima!