Vidim da je malo zamrla tema, a mene prije mjesec i pol krenulo s panikom tako da sam tri put završila na hitnoj (utrnuta lijeva strana, probadanje oko srca i u grudima, pulsiranje glave, gušenje i nedostatak sline). Prvi put mi uvalili Normabel i rekli da sam zbog nosenja djece vjerojatno zeznula kralješke pa se to sada tako manifestira. Pa krenula onda ja kiropraktičaru / akupunkturistu (liječnica inače). Pa odvalile mi kuru i iduci dan ja opet na hitnoj. Tada su me slikali, sve izmjerili i rekli da je sve O.K. i da se tak manifestira stres. Treći put sam na hitnoj završila kad me puknulo posred Mercatora s mlađim sinom. Došlo mi je da se ovjesim prvom prolazniku za nogavicu jer ću, naravno, umrijeti. Samo sto nisam... Mama je došla po mene i tad su mi u hitnoj savjetovali psihijatra i normabel po potrebi.
S obzirom da još dojim psihijatar kojeg se ni Woody Alen ne bi posramio mi je rekao da ništa osim Normabela ne mogu piti, a i to neka imam samo za svaki slučaj.
Krenula sam potom na psihoterapiju i to je O.K., ali ne mogu ženu vodati za ruku, a sada kada sam pred more, završavam poslove, muž na poslu ima problema... sve se intenziviralo pa sam gotovo svakodnevno puna simptoma. Okolina ima sve manje razumijevanja jer to sad već predugo traje i tak. Nadamo se da će ljeto i more to malo srediti, ali osjecam se na rubu zivcanog sloma. Danas sam stvarno mislila da ću završiti u Vrapču.
Naravno, i strahovi su se počeli množiti. I tak, kvalieta života mi je takva da ju ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju. No, sve bi to još nekako podnijela da nisam tako opako sigurna da ću svaki put kad me strefi uistinu otići na onaj svijet i ostaviti klince bez mame...