Nekako sam vec odtugovala ,jos od negdje 7dpt imam osjecaj da je gotovo tako da sam se posteno isplakala i utuvila sam si u glavu da jednostavno je sve onako kako treba bit.Nije lako prihvatiti to , ali nije bilo sudjeno ovaj put. Mozda nece ni sljedeci, ali sam sigurna da ce jednom bit , danas sam odlucila bit jaka, sto prije se vratit u normalu ,psihicki i fizicki i u sljedeci postupak sa jos vise optimizma.Imam srecu sto je mm zaista u svim trenutcima bio bezrezervna podrska , odtugovli smo zajedno i blize smo nego ikad....zahvalna sam zbog toga.
Sljedeci tjedan sam na konzultacijma, pa cu vidjeti hocemo li probati koji prirodnjak(ako uopce ima smisla s obzirom na los spermiogram) .do tad i do sljedeceg postupaka cu se vratiti poslu i svemu onome sto sam zanemarila tijekom postupka.
Sretno vam lipe moje i ne odustajte !! Pusa