Results 1 to 50 of 321

Thread: Pocela sam vikati

Hybrid View

Previous Post Previous Post   Next Post Next Post
  1. #1
    tikica_69's Avatar
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Novi Zagreb
    Posts
    2,809

    Default

    Mare, ako te tješi, ja se s time borim već 20 godina i još mislim da je i meni i njima to samo faza
    Šalu na stranu... i ja povisim ton u nekim slučajevima i vidjela sam da pali kod ovom malenog. No ne koristim to prečesto, jer znam da onda neće imati smisla. Šaljem vibre da galama ne pređe u naviku

  2. #2
    lavko's Avatar
    Join Date
    Nov 2009
    Location
    Zagreb
    Posts
    2,647

    Default

    Quote Originally Posted by Peterlin View Post
    Nisi. Djeca (i ljudi) se razlikuju. Nisu svi ljubitelji maženja. MM je veća maza od mene. Moj stariji sin je i danas velika maza i kaže "dođi mi izmasirati leđa" nakon što se umoran vrati iz škole. Mlađi nije maza. Njegove prve riječi bile su "pusti, dolje i sam". Jutros ga budim i pitam da li mu trebam pripremiti gablec jer ne znam napamet koliko sati ima u školi... Odgovor: Sam ću. Kraj priče.

    Nema to veze s našim postupcima. Btw. ja nisam tip koji bi galamio, ali kad ništa nije funkcioniralo, bome sam i to činila ako je trebalo opasno ili neželjeno ponašanje prekinuti na brzinu.
    Quote Originally Posted by mare41 View Post
    Lavko, da ti odgovorim, nisam ja, mi krivi za njihov temperament, imala je i tantruma, a vrlo je emotivna, stalno nas ljubi i grli, i mi nju, seka nije takva maza

    A nadam se da je do temperamenta, svatko se češe gdje ga svrbi, pa ja mislim da moja emocionalna neadekvatnost uzrokuje kod nje takvo ponašanje, ko što kaj ja znam, mame dijabetičari, sigurno jako paze da djeca ne jedu šećer..

  3. #3
    lavko's Avatar
    Join Date
    Nov 2009
    Location
    Zagreb
    Posts
    2,647

    Default

    Ali da smo sve jadne kad vičemo, jesmo. Ja bih se odmah ispričala njoj.

  4. #4
    Peterlin's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Location
    Zg
    Posts
    33,051

    Default

    Quote Originally Posted by lavko View Post
    Ali da smo sve jadne kad vičemo, jesmo. Ja bih se odmah ispričala njoj.
    lavko, pokušaj se ne opterećivati previše. Djeca nas moraju upoznati onakve kakvi stvarno jesmo - nismo idealni, imamo svojih mana ali smo DOVOLJNO DOBRI roditelji. Od silnog truda da budemo savršeni često sami sebe dovedemo do nepotrebnih frustracija.

    A vikanje je potrebno, pa i nužno u IZNIMNIM situacijama koje zahtijevaju takav pristup. Ako vidiš da klinac ide prstom prema peći, zaurlat ćeš NE! i to je jedino ispravno. Ako vidiš da trči prema cesti, isto tako ćeš pojuriti za njim i zaurlati NE!

    Daklem, vikanje ne treba biti standard na dnevnoj bazi. Dijete mora znati da mora poslušati podignuti glas jer je riječ o izvanrednoj situaciji, a ne o ljutnji. Ako se deremo svakodnevno i često, neće nas poslušati u ovakvim situacijama kad je stvarno bitno.

  5. #5
    Beti3's Avatar
    Join Date
    Jan 2010
    Location
    Kvarner
    Posts
    12,298

    Default

    Quote Originally Posted by giussepe View Post
    Ja vicem stalno. Rijetki su petci da ne vicem. Ono sto me ubija u pojam je cinjenica da ako ne vicem ne reagira. Luda sam vise. Nekidan sam mu tocno tako i rekla...da zar ja moram urlat ko slon da bi on reagirao.
    Stalno si govorim necu vise, maknut cu se i brojat do deset. Ali kad mi se zivci nategnu vicem.
    Ne reagira zato jer uvijek vičeš. Tako logično gledajući sa njegovog stanovišta. Probaj idući put ledenim glasom i "onim" pogledom reći ono što želiš da učini ili ne učini. Ali, čuvaj to za stvarno bitne situacije. Ako vičeš ili naređuješ svakih pet minuta, nikakva korist od toga.
    Probaj zapisivati jedan dan kada si i zašto vikala, možda vidiš da se može i bez toga.

    Quote Originally Posted by lavko View Post
    I sad citam kako vasa djeca razumiju sto hocete i niko ne vikne..kakva su to djeca? Kako nikad ne viknete? Nikad nikad?
    Nekad moraš povikati, ako su u opasnosti, ili spremni napraviti veliku glupost ali vikanje treba stvarno skroz smanjiti. Zašto vičeš? Daj primjer. Kad se ide penjati nekamo? Probaj reći, jasno, glasno i odlučno: Stani!. Vjerujem da će se okrenuti na strogoću u glasu.
    Ili, što je možda i bolje, pusti neka se popne, budi blizu i vidi može li to. Učenje samostalnosti, važna stvar u odgoju djeteta, a ubistvena za mamine živce . Oni moraju naučiti, a mi ih moramo podržati. Kako drugačije?

    Quote Originally Posted by tikica_69 View Post
    Mare, ako te tješi, ja se s time borim već 20 godina i još mislim da je i meni i njima to samo faza
    Šalu na stranu... i ja povisim ton u nekim slučajevima i vidjela sam da pali kod ovom malenog. No ne koristim to prečesto, jer znam da onda neće imati smisla. Šaljem vibre da galama ne pređe u naviku
    Potpisujem, samo neka ne pređe u naviku.

    Quote Originally Posted by lavko View Post
    Ali da smo sve jadne kad vičemo, jesmo. Ja bih se odmah ispričala njoj.
    Ne vidim zašto se treba ispričati, ako si bila u pravu kad si zavikala. A ako smatraš da nisi bila u pravu, zašto si vikala

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •