Moji reagiraju, trenutno i bez zadrske, na "ne" o kojim ovisi neciji zivot ili koji ce, u najmanju ruku, sprijeciti teske ozljede.
I to je jedini "ne" na koji ce stvarno zastati i slediti se.
Sve druge opcije nekad prodju, a nekad i ne. I to mi je zapravo ok jer... ono, stajaznam. Valjda sam fleksibilna. Samo ove neke stvari su mi stvarno, ali stvarno bitne. Ako, npr., uzme tanjur s juhom i krene prema kaucu, nadat cu se da ce ih "ne" zaustaviti, ali ako ih ne zaustavi... a ono, nije kraj svijeta. (No obicno stanu jer, eto, u principu stvarno ne jedemo juhu na kaucu i to uglavnom znaju 95%, a kad se cini da ne znaju, podsjecanje u pravilu radi.) Ali ako im pada klavir na glavu dok hodamo cestom, sigurna sam da ce taj "ne" biti posve drugaciji od ovog s juhom. I to mi je najbitnije.