Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
Može se ali ne kod sve djece. Kod moje ovo ne pali iako ja oduvijek govorim što će biti unaprijed, njezina je reakcija uvijek plač, ljutnja i gunđanje jer ona u svojoj glavi ima to drugačije posloženo. Čupala sam kosu dok mi psihologica nije objasnila zašto je to kod nje tako, zašto je njoj toliko bitno da ima kontrolu.

Kako je Peterlin rekla i ja uvijek kupim stvari iz parka (nakon što sam 2-3 puta ponovila da idemo i najavila uvijek unaprijed da ćemo uskoro ići) i krećem i onda krene i ona ali uz plakanje i gunđanje kako je malo bila ( a bili smo cca 3 sata) i kako nikada ne ide u park ( a skoro smo svaki dan u parku) i kako joj nikada ne dam i tako ona svaki dan iz parka kući ide ljuta.

Kod neke djece ovo može se ne pali.
Drage moje, kod mene.imamo male koji urlaju. Oni toliko vriste i urlaju, toliko nemilosrdno i beskrajno da mi dode da placem. I unutra i vani. Bio to pocetak balade ili kraj, nikada ne znas kad ce poceti i nikada nemas s cime to zaustaviti. Nekada pomislim da cu poluditi naprosto od tog urlikanja. Jer ja sebe smirujem, a oni si daju oduska.

Ako smo kod kuce, nekada poludim pa i ja dreknem, a nekada ne. Dreknem i ja, i naravno da ne pomaze. I naravno da se grizem. Ali i to je bolji osjecaj od osjecaja nemoci kad polude njih oboje, a ja sama s njima. Vani. Hvala ti boze na blizanackim kolicima jer kad zagusti, stavljam vristavce u kolica. Koja su to siktanja, urlikanja, grcenja, trganja... to je prestrasno. A uz to, mali ima fazu dodatnog protestiranja da skoci u zrak, ispruzi noge, podigne ih i bubne.svom tezinom na guzu, na svoja mala jaja. I svi naprave grimasu jer nevjerovatno je kako on to u sekundi odluci.napraviti da ga ne.stignes uloviti. Ili se baci na ledja.i udari namjerno.glavom. Ma ja silazim s pameti od njihove galame. Shvatila sam da malome ne pali ni ako.ga podignem. Jer ako se frajer nije dovoljno izderao, onda me i gura, trga se iz ruku, nista ne pomaze. Kad se on beskrajno umori u tom svom urlikanju, onda ga mogu podici i nasloni se na mene i prestane.

Stvarno, grozno zvuci znam, ali ja sam pocela mrziti izlaske jer me toliko maltretiraju oboje... Razumijem ja faze postavljanja granica, maloj je 3, a njemu 1,5. Ljubomorni jedno na.drugo, neposlusni, ona na.jednu, on na.drugu stranu. Uvijek.se.deru.oko.necega. Kao da smo neotesanci zadnji, tako se osjecam s njima vani.

A ja sam mama koja je do.negdje.prije i po 5 sati baratala s njima sama vani... ne znam kako da vratim normalu. Ne sad da budemo tihi i mirni, nego kako da sebe privolim da opet zavolim izlaske?



Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk