Pocela sam vikati

[Peterlin]

Nije uvijek jedno te isto, nadjem nacine, skuzim sta trebaju, jedna pozdravlja ljulje i tobogan, ljubi bebe prije spavanja, bude to ok, al stalno nesto novo
ono sto me smeta je da se uzrujam i viknem, dakle nije edukativno, a drugo je da one cekaju da kazem stop, kad krene divljanje, to tako ide?
psihologica kod prijema u vrtic rekla da mame moraju biti vjestice i viknut, moj prijevod te izjave, a ja ne volim vjesticarit, a izgleda da moram

Sad ti je vrijeme za istraživanje koja metoda je najbolja za koje dijete - iako su skupa rođene, ne moraju nužno biti iste. Mojima je pomagalo da kažem "još samo malo, pa idemo", a i "stop" kad je trebalo. ALi to probaš pa vidiš. Nekome bolje odgovara najava, drugima bolje odgovara glasno i jasno "stop" bez prethodne najave.

Ima i drugih metoda motivacije (možeš to zvati i ucjenom) ali evo što sam ja radila. Nisam baš ponosna, ali tako je bilo: "ako se danas ne naspavate, sutra nećemo moći ići u park jer ćete biti umorni".

Moj stariji je bio (i još je) izrazito poslušan, on bi odmah poslušao, a mlađi bi se onda relativno brzo pokupio za njim (iz parka ili na spavanje...) Za ponašanje starijega nisam ni trunku zaslužna. Jednostavno je takav. Puno puta je i mene posramio, pogotovo kako je narastao - savjesniji je od mene.

Zbog mlađega sam povremeno morala biti vještica i zagalamiti, isto tako sad nabirem nos (bez dernjave, ali dajem do znanja da mi idu na živce) dok se pubertetski čarkaju. Baš su me neki dan podsjetili na neka druga vremena pa sam im rekla "Ufff, izgledate ko da imate 3 godine". Nekim čudom je upalilo, prestali su.