Dobro je dok je samo tuta pokakana, moj stariji je u takvom trenutku gurnuo prst u kakicu pa u usta! Sad je to smiješno, ali dok se događalo, osjećala sam se ovako kako si ti opisala - razvlačili su me na sve strane. Dobra vijest - s trećom godinom to prođe. Ne dok navrše nego negdje u toku treće godine. Sad ti je baš teško... Još su male da bi bile same, a pokretne su i svaki trenutak moraš nadzirati da ne bi bili prsti u vratima, sapun u očima, kakica u ustima i slično. Nešto spriječiš, a nečega se kasnije ovako prisjećaš.
Bilo bi super da imaš nekoga da te tu i tamo zamijeni, bar na trenutak. MM je 1x tjedno odvodio po jedno dijete popodne sa sobom k svojoj mami. Njima je bilo super, a i meni isto.





Odgovori s citatom