Moja i muzeva obitelj su popriilicno glasne, tako da smo i mm i ja glasni.
Ja vicem, kazem ne, a ona opet i tu se zaderem. Ne volim kad ne slusa i najgore mi je vidjeti kad roditelj govori ne, a djete ne reagira. Iz drugog ne, koji je vikanje, ako nastavi oduzimam joj to ili je micem i tocka.
Shvatila sam da vicem kad sam vidjela od prijateljica facu kad sam graknula NE jednom djetetu koje je krenulo samo na ogromne stepenice. Ali po meni takve su situacije ok za vikati. I uopce ne kuzim njihovu reakciju.
Ali i gubim zivce i kad sam takva se ne volim. I to se trudim promjeniti.