Nema drugog nacina nego stalno iznova ponavljati isto. Idealno bi bilo pri tome ne izgubiti zivce i kontrolu nad sobom te se ne pustiti isprovocirati do tocke da se pocne vikati. Ali, ne znam postoji li uopce mama kojoj to uspijeva. Iz mog iskustva djeca su daleko upornija od roditeljskog praga izdrzljivosti.
Ono sto takodjer moje iskustvo pokazuje jeste da objasnjenje zasto se nesto ne smije itekako ima smisla i daje rezultate. Bitno je samo objasnjenje maksimalno pojednostaviti odnosno prilagoditi dobi. Tako je djetetu od 18 mjeseci dovoljno reci (ponavljati!) tek npr. "to se ne smije jer je opasno". Ne treba nista vise od toga.
E, sad, ono sto treba znati je da su prvi rezultati vidljivi tek nakon podosta vremena. U nasem slucaju u dobi djeteta od 3 i pol godine ili kasnije.
Ignoriranje i ja smatram pogresnim nacinom, jer objasnjavanjem se stjece povjerenje, a ignoriranjem dijete ne dobiva povratnu informaciju i ne zna niti u cemu grijesi, niti sto se od njega ocekuje, samo se moze osjecati lose.
 |
|||
Odgovori s citatom
Aurora* prvotno napisa
