Joj, ja sam naprosto smlavljena nekad njenom brzinom, dijelom zato što sam i ja statična ko spori lori, ali ona je stvarno posvuda i ima te neke divlje ideje, ja ne znam da li druga djeca to rade, valjda da...ali ona mora gurnut nos u sve, nosim je na rukama, ona otvara pretince, kuhinjske elemente i vuče van što vidi, spenje se na stolicu, sa stolice na stol, okreće gumbiće na aparatima, što god vidi, mora isprobati..valjda je to dječja priroda.
Ali nikako joj ne mogu objasniti da ne baca mokar veš sa štendera. Objašnjavala, ne objašnjavala..nikako.

I dodatno me nervira što je sad počela visiti po meni, posebno kad kuham, samo se zakelji i "mama digi, digi". I onda je dignem i ona gleda kaj radim. E sad tu hoću malo smiriti tu nestrpljivost i vježbati delayed gratification tj. naučiti je da se strpi, jer neću uvijek ispunjavati sve želje tako.

Kako vi vježbate strpljenje s djecom?